Povodom 200. godišnjice don Boscova rođenja, kapelan i povjerenik za mlade Goran Antunović, u župi Marije Pomoćnice na zagrebačkoj Knežiji, organizira hodočašće biciklima od Trsta do Torina, od 9. do 17. kolovoza 2015. godine.
Kako je došao na ideju, tko sve ide, kako će put izgledati… o svemu tome razgovarali smo upravo s don Goranom Antunovićem.
Narod.hr: Don Gorane, otkud dolazi ideja o biciklističkom hodočašću od Trsta do Torina?
Prije svega od srca Vam zahvaljujem unaprijed što nas želite pratiti na ovom našem posebnom hodočašću biciklima od Trsta do Torina. Ideja dolazi od prvog hodočašća s biciklima koje smo kao župa organizirali prošle godine od Zagreba do Marije Bistrice. Iskreno nije nas bilo puno ali bilo je krasno iskustvo. Vozeći lagano vidjeli smo zapravo da je to prava stvar, stvara se zajedništvo, potičemo jedni druge, savjetujemo itd. U tom razgovoru moram priznati da sam predložio mladima jedno hodočašće biciklima do Torina. Svi su bili oduševljeni tom idejom ali samo nakon par minuta počeli su mi postavljati pitanja? Pa koliko je to kilometara? Kako ćemo to izvesti? Gdje ćemo jesti i spavati? Moj odgovor je bio: Ne znam. Ali to me nije spriječilo da se odvažim i krenem u istraživanje terena za jednu tako zanimljivu akciju. I moram priznati da par dana prije samoga hodočašća nema više ovih pitanja nego svi doista radosno i nestrpljivo iščekujemo polazak iz Zagreba 9. kolovoza oko 15.00 sati. Svi smo se potrudili da doprinesemo što boljoj organizaciji cijelog hodočašća i da pokušamo sve predvidjeti koliko je moguće a sve ostalo i sama naša predviđanja prepustiti Gospodinu.
Narod.hr: Koliko hodočasnika će sudjelovati i tko su sudionici, te od kud dolaze?
Sve ukupno 22 hodočasnika. Nisu svi biciklisti. S nama idu tri vozača koji će voziti kombije i koji će nas pratiti cijelo vrijeme i posebno nama na dragi kuhar Robert, koji će nas hraniti i davati energije da izdržimo sve fizičke napore. 18 je biciklista. To je dosta velik broj. U cijeloj ovoj ekipi imamo jednog srednjoškolca, najviše studenata, radničke mladeži i čak oženjenih. Želio bi napomenuti da nitko nije profesionalni vozač, možda su neki malo „bolji“ amateri, neki od njih svaki dan idu na posao biciklima, a lijep broj vozi kao hobi, kad stignu i pokušavaju s tim održavati zdrav život. Svih sudionici nisu iz jednog mjesta, ima nas iz cijele naše Lijepe Domovine ali i naše dobre Bosne i Hercegovine.
Narod.hr: Kako će izgledati vaše putovanje?
Ja se nadam, a i siguran sam da će biti super. Svi željno iščekuju taj polazak. Ukratko trebalo bi biti ovako: U nedjelju u 12.00 sati bit će misa u Kapelici na Knežiji, nakon toga bi krenuli prema Trsatu starom cestom, svratili bi malo u Rijeku posjetili salezijansku zajednicu, zatim bi se uputili prema Trstu i večernjim satima bi trebali biti tamo. Za vrijeme cijelog hodočašća bit ćemo smještani po salezijanskim centrima. Svaki dan nas očekuje oko 100 km vožnje.
Jedan dan bi izgledao ovako: Rano u jutro već oko 5 sati bi bilo buđenje, ustajanje, spremanje za doručak. Oko 6.15 bi krenuli da izbjegnemo vrućine, a jednim dijelom i gužvu na cestama. Dolazak u sljedeću zajednicu predviđen je najkasnije do 14 sati. Popodnevni dio dana ostavljen je za odmor, posjet gradu ili mjestu gdje ćemo biti smještani a nakon toga Sv. Misa, zatim večera, kratko druženje i počinak kako bi bili spremni za izazove koje donosi sljedeći dan i tako otprilike svaki dan.
Naš dolazak u Colle Don Bosco predviđen je 15. kolovoza u popodnevnim satima. Tu večer bi spavali u šatorima. A glavna proslava i smisao naše biciklijade jest upravo 16. kolovoza kada slavimo 200. godišnjicu od rođenja Sv. Ivana don Bosca. Povratak u našu domovinu trebao bi biti u noći sa 16. na 17. kolovoza.
Narod.hr: Hodočašće je povodom 200. godišnjice don Boscova rođenja, možete li našim čitateljima ukratko približiti lik i djelo don Bosca?
Ovo je teško pitanje. Ukratko govoriti o don Boscu, skoro pa nemoguće. Još 1988. godine, sada već Sveti Ivan Pavao II., a tadašnji papa na proslavu 100. godišnjice Don Boscove smrti rekao je sljedeće: Don Bosco je Otac, Učitelj i Prijatelj mladih. To je don Bosco. Svoj život stavio je u službu mladima, onima koji su upravo njega trebali da se ostvare. Malo je mislio na sebe a puno na druge, ali zato je Bog jako puno mislio na Njega.
Don Bosco je bio uvjeren da sve ono što čini jest plod Duha Svetoga i pod velikim i zaštitničkim zagovorom Majke Božje koju je nazvao Marija Pomoćnica. Ona koja pomaže, ona koja nam daje samoga Spasitelja da mislimo na spas duša bližnjih i spas svoje duše i da u skladu s tim tako i živimo. Don Bosco je svetac radosti. Bio je uvijek zagovornik Božjih stvari. Mladima nije nudio sebe, svoje ideje. Samo Boga. Naravno, potičući svakoga i pomažući svakome da obavlja svoje dužnosti svjesno i radosno i jamčio im je da upravo tu u tim dužnostima Bog puno progovara. Bog koji sve daje, koji neizmjerno voli čovjeka može posvetiti svaki naš trenutak ako mi prihvatimo Boga za suputnika i ako dopustimo da kroz nas djeluje na druge. Daj mi duše drugo uzmi. Don Boscovo je geslo koje otkriva smisao njegova života i rada. Sve što je činio za cilj je imalo upravo spasenje duša. Ja se isto nadam da će ova naša biciklijada biti prije svega svakome od nas na duhovnu korist a da ćemo kroz to rasti u prijateljstvu i zajedništvu.
Narod.hr: Što hodočasnike očekuje u Torinu?
Već sam napomenuo u prethodnim odgovorima: očekuje nas proslava 200. godišnjice don Boscova rođenja. Na toj proslavi bit će i Vrhovni Poglavar Salezijanske družbe s mladima iz cijeloga svijeta. Vjerujemo da će to biti jedno lijepo i nezaboravno iskustvo. Sve ovo naše hodočašće predajemo u Božje ruke.
Narod.hr: Vrlo ste aktivni, vodili ste svoje župljane na susret s papom Franjom u Sarajevo, krizmanike na more, organizirate Dječje ljeto na Knežiji, sada idete na biciklističko hodočašće. Što još možemo očekivati u skorijoj budućnosti?
Auu, zanimljivo je pitanje… Gdje nam je granica? Svaka naša župa ima svoj plan i program za cijelu godinu i kao takav on je bi trebao služiti da svi oni koji su u njega uključeni direktno ili indirektno dobiju prije svega duhovnu korist ali i jedno iskustvo za život koje može pomoći za rast u ljudskosti koja danas sve više izmiče iz naših odnosa. Reći ću Vam samo jedno da među nama postoje dvije ideje za sljedeću godinu: Možda sudjelovati na Svjetskom susretu mladih – naravno biciklima, a druga je obići Marijanska značajnija svetišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Vrijeme će najbolje pokazati što nam je činiti a do tada treba uživati i dobro živjeti svaki trenutak koji nam Bog daje. Budite veseli.
Narod.hr: Što biste za kraj poručili čitateljima?
Joj, dragi moj čitatelju. Moram priznati da mi nije lako ostaviti ti poruku, jer te ne poznajem, no to ne znači da i ti ne možeš učiniti nešto posebno u svom životu. Pokušaj samo jedno. Skači, viči, radi što god hoćeš, vozi bicikl ako hoćeš, samo nemoj griješiti! To je poruka don Bosca i želja koja bi trebala biti svakoga od nas. Ne truj svoju dušu, nego je osposobi za Božje stvari. Neka te prati Božji blagoslov i zagovor Marije Pomoćnice na putu svetosti.
Svima vama želim jedan hrabri i veseli okretaj pedalama za boji život i zdraviju dušu.
* Dojmove u tekstovima i slikama dočarat ćemo vam tijekom hodočašća. Pratite ih na Narod.hr i u vašim molitvama. Ako ste u mogućnosti pomoći hodočasnicima javite se don Goranu na Facebook.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
