(FOTO) Biskup Šaško: ‘Put prema proglašenju bl. Stepinca svetim zadnji je korak pročišćenja istinom u pitanjima koja se nameću kao opterećenje našoj domovini’

Foto: Sandra Haban

Pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Ivan Šaško predvodio je u nedjelju 2. rujna 2018. godine u bazilici Majke Božje Bistričke euharistijsko slavlje po završetku kojeg je u Dvorani Božanskog milosrđa otvorio izložbu „Papa putnik – bistrički hodočasnik“, a povodom 20-te obljetnice pohoda svetog Ivana Pavla II., pape, bistričkom Svetištu. Uz biskupa Šaška koncelebrirali su prvi tajnik Apostolske nuncijature u Hrvatskoj mons. Janusz Stanislaw Blachowiak, postulator kauze za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca mons. dr. Juraj Batelja, dugogodišnji rektor bistričkog Svetišta mons. Lovro Cindori, sadašnji rektor preč. mr. Domagoj Matošević te drugi svećenici uključeni u pripremu pohoda svetog Ivana Pavla II., pape, bistričkom Svetištu prije dvadeset godina kada je blaženim proglašen zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac.

Nakon pozdravnog govora rektora Matoševića, biskup Šaško je uvodeći u euharistijsko slavlje rekao: „Braćo i sestre vjerujem da vam je sada u mislima i osjećajima onaj dan prije dvadeset godina. Bilo bi lijepo da možemo svi iznijeti ono što osjećamo pri spomenu na taj predivan dan, predivno slavlje. No, jedino Gospodin može ući u naša srca u naša sjećanja u naše živote. Isto tako, ima i onih koji još nisu bili rođeni prije dvadeset godina i lijepo je zato da Crkva iz riznice svoga spomena iznosi ono što daje utjehu, što daje snagu, što je važno za život obitelji i Crkve. No, kršćanski spomen nije samo iznošenje sjećanja. Mi ponajprije molimo Gospodina da se On spomene svojih veličanstvenih djela, da se spomene naših potreba, onoga što je Njegov plan s našim životima. Taj spomen večeras slavimo u zahvalnosti Bogu za ono što je ostvario po našim životima.
Vjerujem da svatko od nas pamti gdje je bio u trenutku susreta sa svetim Ivanom Pavlom II, ali jednako tako da pamti gdje je u životu smješten bl. Alojzije Stepinac. Zato, ovdje nisu samo naša sjećanja. Spomen je puno duži – stoljeća i tisućljeća u kojem živi Crkva u Hrvata, u kojem Gospodin djeluje i pokazuje nam istu onu snagu od koje je Crkva živjela, preživjela i nastavila nositi Radosnu Vijest otvarajući put hodočašća prema vječnosti.“

Propisi, obredi i pobožnosti ne smiju postati svrhom samima sebi

U svojoj homiliji, tumačeći navještenu Božju riječ u misnim čitanjima, u kojima su posebno istaknute dvije riječi ‘srce’ i ‘čistoća’, biskup Šaško je istaknuo da biti slobodan znači poglavito biti oslobođen, slobodan od zla i grijeha. Ako nismo slobodni od zla, ući ćemo u kompromis s njime, a takvim postupanjem i u konfuziju, u zbrku, nemir i tjeskobu. Zato Isus braneći apostole protiv optužaba koje su mu upućene glede njihova ponašanja, jer su blagovali neopranih ruku, ukazuje na poštivanje religijskih odredaba kakvo je primjereno slobodnim ljudima, a slobodni ljudi poštuju propise, obrede i pobožnosti kojima se izražava vjera, no tako da oni ne postanu svrhom samima sebi.

„Ako su propisi pomoć da se živi zajedništvo s Bogom i ljubav prema čovjeku, tada imaju smisla, ali mogu postati ozbiljnom zaprjekom i zarobiti čovjeka. Sveti Pavao često spominje da je Krist čovjeka došao osloboditi – i od takve zarobljenosti. Propisi iz kojih je izbačen čovjek, zakoni u kojima nema srca, ne odražavaju Boga i postaju protivni Bogu i čovjeku. I najčistije ruke i oprano tijelo mogu biti vođeni srcem koje je daleko od Gospodina; i naizgled najpobožnije riječi i obredi znače malo, ako se ne rađaju iz srca i ako u sebi ne nose istinu. Naši izražaji pobožnosti u kojima sudjelujemo posebno u svetištima: upaliti svijeću, izgovarati molitve, hodati u procesiji, nositi sa sobom medaljice i sličice…, izvrsni su oblici pobožnosti, ali samo ako je sve to vođeno obraćenjem srca i praćeno vjerom i čežnjom za novim životom.“

U bl. Stepincu i sv. Ivanu Pavlu II. susrećemo ljepotu srca, ljubav i čistoću nakana; istinu koja raduje

U nastavku homilije biskup Šaško je, osvrćući se na pohod sv. Ivana Pavla II. Mariji Bistrici, koji je bio pod geslom: Bit ćete mi svjedoci, rekao: „Dvije riječi koje sam spomenuo: srce i čistoća, spajaju se u današnjemu prigodnom spomenu u nebeskoj Majci Mariji, u blaženome Alojziju i svetome Ivanu Pavlu. Svatko tko je blizak Bogu, koji se njemu predaje, dopušta da mu Božji Duh pročisti srce, da živi slobodu i radost. Svaki iskreni hodočasnik Majci Božjoj Bistričkoj ide tragom srca i čistoće koje prepoznaje u Mariji. Ona u slobodi odgovara Bogu; ona čistoćom srca gleda budućnost s pouzdanjem; ona u poniznosti trpi i raduje se snagom Božje milosti.

Ako Isusovu riječ o čistoći i o srcu prenesemo u život blaženoga Alojzija, susret ćemo zadivljujuću čistoću savjesti koja poštuje Božji zakon i primjećuje gdje su ljudski zakoni otklonjeni od Boga. Na tragu riječi apostola Jakova on je vršitelj, a ne samo slušatelj Božje riječi. Blaženi Alojzije vapi i svjedoči: U tebe se Gospodine uzdam – non confundar in aeternum! O da se ne postidim nikada! Da ne budem zbunjen, ‘konfuzan’; da se ne pomiješa Božji plan i ljudska samovolja; da ne prevlada sebičnost nad Božjim darom.

U svetome Ivanu Pavlu susrećemo jednako tako ljepotu srca, ljubav i čistoću nakana; istinu koja raduje. Osjetili smo koliko mu je stalo do nas, kao Crkve i naroda, jer je slijedio čistoću srca. Dok su drugi odvagivali što je prikladno ili neprikladno, što je politički korektno i što nameću zemaljske okolnosti, mi smo kod njega osjetili da čuje naše vapaje, titraje naše duše, da osjeća bilo vjerničkoga puka, da slijedi osjećaj vjernika (sensus fidelium) i sigurnost svetosti blaženoga Alojzija od koje živi naša Crkva osobito u mučenicima komunističkoga sustava koji i dalje svojim posljedicama truje slobodu i radost naše domovine.

Očito je da blaženi Alojzije treba do kraja svladati sjeme te laži i razorne snage. Zato i dalje imajmo strpljenja, jer put prema njegovu proglašenju svetim očito je zadnji korak pročišćenja istinom u pitanjima koja se nameću kao opterećenje našoj domovini.

Ponizno – mada ponekad i u čuđenju i u razočaranju, u ranjenosti i nerazumijevanju – u molitvi prihvatimo činjenicu da je to djelo Božje i više od naših nastojanja. Samo se u čistoći srca vidi Gospodin i njegova svetost u svetosti ljudi.“

Idimo tragom srca, u jednostavnosti i poniznosti

Na kraju svoje homilije biskup Šaško se osvrnuo na licitarsko srce, rekavši da u njemu vidi poveznicu današnje Radosne vijesti, bistričkoga svetišta i hrvatske kulture. Naime, prije odlaska iz bistričkog svetišta, Papa je ušao u ovu baziliku, kleknuo i pomolio se. Na stolu sa spomen knjigom nalazilo se i licitarsko srce: „Naviknuli smo se na njegov izgled i ime. A imena, ona neobična, uvijek me privuku s novim pitanjima. Riječ ‘licitar’ u hrvatskome smo stvorili od njemačke riječi ‘Lebzelter’, kako osobito u bavarskim i ponegdje u austrijskim krajevima zovu medenjake. Ta je riječ sastavljena od riječi Lebe, odnosno Laib što znači pogača (od lat. libum) ili jednostavno kruh. Blizu joj je riječ sa značenjem tijela i života.

Uz tu je riječ dodana druga riječ: zelten ili Zelt, što znači ‘šator’. Ta pogača, tijesto, razvučeno, razapeto poput šatora, može dobiti razne oblike, ali je najljepši oblik srce, a u njemu odraz u zrcalu onoga koji ga prima. Bog se utjelovio snagom Duha Svetoga, po Mariji Djevici; razapeo Šator, ušatorio se, boravio među nama; prošao kroz muku i smrt da bi nam pročistio srce i darovao novi život po kruhu i vinu, u Tijelu i Krvi svoga Sina, da bismo i mi živjeli kao Crkva, kao Kristovo Tijelo, kao srce u kojemu se odražava svaka muka, svaka čežnja čovjeka i u kojemu se vidi istina. U spomenu na predivno slavlje od prije dvadeset godina idemo tragom srca i njega ponovno nađimo u jednostavnosti i poniznosti.“

Po završetku euharistijskog slavlja, biskup Šaško je u Dvorani Božanskog milosrđa otvorio izložbu „Papa putnik – bistrički hodočasnik“ koju su u sklopu obilježavanja 20-te obljetnice drugog pohoda pape sv. Ivana Pavla II. Hrvatskoj, bistričkom Svetištu i proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca, pripremili Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke i Ogranak Matice hrvatske, Marija Bistrica.

Izložba, metropolijsko hodočašće svećenika i tribina

Oslonac izložbe su brojne fotografije vezane uz posjet Svetog Oca i tada korišteni predmeti, poput misnice koju je Papa nosio na misnom slavlju, svečane stolice na kojoj je sjedio te klecala na kojem je molio u bazilici Majke Božje Bistričke. Izloženi predmeti i fotografije popraćeni su informativnim panoima s podacima o poveznicima Hrvata i papinstva kroz povijest, o Mariji Bistrici uoči, tijekom i nakon posjeta Pape, samom sv. Ivanu Pavlu II. i bl. Alojziju Stepincu te pratećim katalogom izložbe. Organizatori ističu kako je izložba ostvarena uz podršku brojnih vjernika koji su svjedočili beatifikaciji te spremno ustupili svoje fotografije. Tako su se na jednom mjestu našli različiti materijali, simbolični svjedoci ovog važnog dijela kulturne i vjerske baštine Marije Bistrice, Krapinsko-zagorske županije i Republike Hrvatske.

Sam program otvaranja uveličali su pjesmom Klape ”Bistrica” i ”Barun”, Pjevački zbor ”Wisla” Poljske kulturne udruge ”Mikolaj Kopernik” iz Zagreba te mladi recitatori: Eva Kruhak, Nika Kramar, Ivan Habazin i Dorijan Čvek. Recitatore je pripremila prof. Anita Klemar, obradivši književnu baštinu Karola Wojtile. O izložbi govorio je predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Mariji Bistrici dr. sc. Vedran Klaužer, u ime središnjice Matice hrvatske obratio se književni tajnik Matice Božidar Petrač, a svoje je dojmove prenio i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i nekadašnji rektor Svetišta i bistrički župnik mons. Lovro Cindori. Otvorenju su uz crkvene dostojnike prisustvovali i župan Krapinsko-zagorske županije Željko Kolar, predsjednica Skupštine KZŽ Vlasta Hubicki, načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički i mnogi drugi.

Izložba ostaje otvorena do 31. listopada. Vikendom će se moći pogledati kroz cijeli dan, a radnim danom po dogovoru. Također, drugi dio obilježavanja 20-te obljetnice Papina pohoda, odvit će se na sam spomen dan Papina posjeta, 3. listopada u popodnevnim satima u Dvorani Božanskog milosrđa Branimir Bilić bit će moderator tribine pod nazivom „Ivan Pavao II-Marija Bistrica-Stepinac, aktualne poruke 20 godina poslije“. Gosti su prof.dr.sc. Emilio Marin, prorektor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu i prof.dr.sc. Tonči Matulić s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Početak tribine je u 19 sati.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr