U Muzeju grada Zagreba čuva se više od 300 rijetkih i vrijednih primjeraka glazbenih kutija i automata, tih zaboravljenih, pomalo sjetnih romantičnih naprava ugodnoga zvuka koje su budile maštu djece i odraslih.
Danas se rijetko tko bavi tim malim instrumentima s finim detaljima pravljenim preciznom rukom i često filigranski izrađenim od plemenitih materijala. Postoje male, koje mogu stati na dlan do ogromnih i složenih glazbenih automata.
Primjerice urar Pierre Jaquet-Droz na kraju je 18. stoljeća dizajnirao i pravio pokretne svirajuće kutije kako bi promovirao svoje satove i mehaničke pjevajuće ptice. Njegove su ruke stvorile neka od zapanjujućih mehaničkih čuda, kojima se divio i divi svijet. Ljepota tih naprava začuđuje zvukom i sofisticiranošću mehanike.
Jaquet-Drozov izum “Glazbenica” mehanička je lutka koja pomicanjem prstiju svira na 24 tipke klavira proizvodeći kompozicije. “Pisac” je pak lutka dječaka koji zahvlajujući genijalnoj Drozovoj mehanici tintom i perom piše po papiru.
Iako ponegdje sačuvani od zuba vremena, stari glazbeni automati danas su uglavnom zabačeni po tavanima, podrumima, prodani u bescjenje, a zamijenili su ih “sofisticirani proizvođači komercijalnog zvuka” – kompjutori.
“Glazbene kutije, herophoni, aristoni i euphonioni, gotovo 300 dragocjenih predmeta nalazi se u fundusu Muzeja grada Zagreba, a oplemenjivali su ambijente srednjoeuropskih domova. Tim složenim glazbenim automatima ne može se na prečac procijeniti vrijednost. Izrađeni su u razdoblju od 1814. do 1914., kada su njihova tehnička rješenja i glazbene mogućnosti razvijene do vrhunca”, kazala je voditeljica zbirke Zrinka Jelčić.
Potvrdila je da su instrumenti zbirke u funkciji te se na njima i danas može čuti ‘zvuk prošlosti’, što je posjetiteljima uzbudljivo, a zanimanje su uvelike pokazale sve generacije. Zvučna slika automata je snimljena i može se čuti s multimedijalnog stupa, a najavljene grupe pod vodstvom vodiča osluhnuti mogu i originalni zvuk sa samih instrumenata, kazala je.
Bezvremenska ljepota glazbe
Čovjek od početka kulture slavi glazbu, pa je osmislio kako glazbu spremiti u kutiju, a da je ona vaša i ujedno sasvim slobodna. Prvi izum koji je sam proizvodio glazbu glazbena je kutija, njena preteča su drevne orgulje na vodeni pogon s različitim melodijama zabilježenim na rotirajućim valjcima.
“U glazbenim kutijama zvukove stvaraju zupci čeličnog češlja koji pomjeranjem nižući tonove stvaraju melodije. Kutije je svojedobno pokretao satni mehanizam, a raznolike su melodije praćene pokretima konja, gondola, balerina i sl. U njih su ugrađivana zvonca i drveni bubnjići, naprave koje oponašaju zvuk harfe i drugo”, pojasnila je Jelčić.
Proizvodnja kutija započeta u Švicarskoj početkom 19. stoljeća, postala je industrija. Modeli su se nizali od tabakere, kutije s pticom, mandoline, privjeska do orkestriona s temperamentnom glazbom koja je gotovo mogla nadomjestiti čitav orkestar.
No ipak, oduzme li se magija čarobnoj kutiji, postaje ona tek mašinica s kodovima na cilindru koja pomoću zubaca i žica reproducira ton, kaže Jelčić.
Zbirku darovao urar i glazbeni zaljubljenik Ivan Gerersdorfer
Većina zbirke u Muzeju grada Zagreba potječe od Ivana Gerersdorfera (1927. – 1993.), koji je prikupio i potom darovao tom Muzeju jedinstvenu zbirku glazbenih automata koja omogućuje neposredni doživljaj osebujnog zvukovnog svijeta mehaničke glazbe.
Zbirka, koju je Gerersdorfer darovao gradu Zagrebu 1977. a on ju 1994. dodijelio Muzeju grada Zagreba, približava dio glazbene kulture i bogatog zagrebačkog društvenog života 19. i 20. stoljeća.
Taj je urarski majstor iz ljubavi prema glazbi izrađivao glazbene automate i stavljao ih u satove. Sistematski je sakupljao, restaurirao i održavao sve mehaničke instrumente u zbirci.
Kao vrsni poznavatelj pisao je o njima u periodici, autor je kataloga vlastite zbirke “Kabinet muzičkih automata”. Surađivao je s muzejom i u njemu priredio dvije izložbe “Koncerti sa starih ploča” i “Sto godina zapisivanja zvuka”.
Razvojem tehnologije radionice glazbenih kutijica počele su izumirati, a gramofoni su početkom 20. stoljeća zbog kvalitetnije reprodukcije zvuka osvojili tržište i označili početak suvremene diskografije.
Jedna od rijetkih koja se u Hrvatskoj bavi njihovom izradom je voditeljica suvenirnice i galerije Bjelovar Anica Kovačić. “Za proizvodnju sam se odlučila nakon što se za prvih tridesetak odmah pokazalo veliko zanimanje. S prekidima se tim bavim tri godine, i nastavit ću s tom praksom”, kazala je.
Pročitajte više ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
