Memorandum SANU je dokument koji je stvorila Srpska akademija znanosti i umjetnosti – SANU kao strateški program srpske inteligencije pred početak raspada Jugoslavije.
Zapravo, ovaj Memorandum je bio okidač koji je pokrenuo procese u Jugoslaviji, iako su karte među srbijanskom inteligencijom i elitom odavno bile podijeljene, a ruke pružene na dogovor.
Nakon objave u javnosti preko novina “Večernje novosti” u dva nastavka 24. i 25. rujna 1986., počela je vidljiva i konkretna akcija stvaranja Velike Srbije i masa velikosrba počela se kotrljati prvo ulicama Beograda, a onda i u drugim dijelovima Srbije i Jugoslavije.
Sve je završilo krvavim ratovima u režiji Srbije i njezinih ideologa.
Memorandum SANU u svom sadržaju nimalo ne odstupa od već poznatih velikosrpskih programa (Načertanije, Srbi svi i svuda, Homogena Srbija) i samo je moderniziran za svoje vrijeme: granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, jer prema memorandumu Ustav iz 1974. je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, razvodnjavanje federacije, kao i zbog “umjetnih” administrativnih granica koje ne predstavljaju “pravu” sliku ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i znanstvenoj sferi, jačanje protusrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci), potreba za brzu i skoru akciju da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.
Memorandum SANU iznjedrio je iz Komunističke partije nacionalističkog vođu Slobodana Miloševića koji je dobio podršku gotovo cijelog srbijanskog naroda, te je ludilo moglo početi: nacionalist-komunist koji ima na raspolaganju vojsku, politiku, financije i medije.
Rat je bio na vratima, a Srbija je likovala sanjajući nove granice Velike Srbije.
Drugi memorandum SANU
Drugi memorandum SANU je kolokvijalni naziv za dokument napisan 2011. kojega su srpski književnik i političar Dobrica Ćosić, svojedobni predsjednik SR Jugoslavije, prof. dr. Ljubomir Tadić, srpski pravnik i političar čiji je sin Boris Tadić bio predsjednik Republike Srbije 2004. – 2012., te još nekoliko drugih članova Srpske akademije znanosti i umjetnosti uputili članovima vlade Mirka Cvetkovića.
“Razlika u ciljevima Memoranduma SANU i Memoranduma 2 nema. Ciljevi su, naime, ostvarivanje velikosrpskih teritorijalnih pretenzija. Osnovna razlika je u sredstvima provođenja takve politike. Slobodan Milošević odabran je da provede Memorandum SANU-a i to vojnim sredstvima. Taj pokušaj je završio porazom – vojnom operacijom “Oluja” te vojnim operacijama Hrvatske vojske u Bosni i Hercegovini. No, velikosrpska politika nije odustala od ciljeva. Pošto je u strateškim dokumentima Srbija proglašena agresorom, cilj je kako se iz toga izvući. Iza srpske politike stoji Velika Britanija, a Hrvati pobjeđuju tu geopoltiku. Sada je potrebno ciljeve ostvariti u miru i to je pravi razlog nastanka Memoranduma 2. Provedba planova iz Memoranduma 2, međutim, više nije vojnim, već političkim sredstvima”, rekao je svojevremeno admiral Davor Domazet Lošo.
