“Bili su dobro naoružani i pucali su na nas sa svih strana. Probijali smo se prema naprijed i cijelo vrijeme pretrčavali s jedne na drugu stranu ceste kako bismo izbjegli metke. Hitac je Josipu prošao ispod pancirne košulje i pogodio ga u predjelu pazuha. Sjećam se, samo je kleknuo, rekao “tata” i pao na cestu. Bratu u zagrljaj Pritrčao je naš liječnik, ali nije mu, nažalost, nitko više mogao pomoći. A mi smo morali dalje, tada nije bilo vremena za tugu”, prisjetio se za Večernji list Mario Zelenika pogibije svoga suborca Josipa Jovića.
> (VIDEO) 31. ožujka 1991. Plitvice – početak razaranja Hrvatske i propasti ideje Jugoslavije
Mlađi brat Josipa Jovića, Tomislav, imao je samo 14 godina kada je njegov stariji brat iz obiteljskog doma u Aržanu kod Imotskog tog vrelog ljeta 1990. otišao u Zagreb.
“Još se sjećam njegova odlaska. U to je vrijeme radio u građevinskoj tvrtki, no jednog je dana rekao našoj majci da više neće raditi i da će se prijaviti u policiju. Majka kao majka, pokušala ga je zaustaviti, ali tko se mogao suprotstaviti takvoj odlučnosti”, prisjeća se Tomislav Jović za Večernji list.
“Došao je kući početkom iduće, 1991. godine, nakratko. Potrčao je bratu u zagrljaj, kao da je znao da ga vidi posljednji put. Ostao je samo dan-dva i otišao nasmijan, ali umjesto Josipa 31. ožujka stigla je vijest o njegovoj pogibiji.
Krvavi Uskrs
Na današnji dan sjećamo se akcije ”Plitvice” i pogibije Josipa Jovića, prvog hrvatskog redarstvenika.
Akcija na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine bila je odgovor hrvatske policije na zauzimanje Nacionalnog parka Plitvice i blokiranje državne ceste D1, koja je spajala sjever i jug zemlje. U akciji, izvedenoj u dva dijela, sudjelovala je Jedinica za posebne namjene Rakitje i Antiteroristička jedinica Lučko, koja je kao prethodnica zauzela Koranski most i osigurala ulazak policijskih snaga u Nacionalni park.
U ranim jutarnjim satima snage MUP-a krenule su glavnom prometnicom prema Hotelu Jezero. No, kolonu vozila hrvatske policije iz zasjede su napali srpski pobunjenici. Sukob je trajao nekoliko sati, a otpor neprijatelja, dubok snijeg i gusta magla otežavali su proboj naših policajaca. Nažalost, pri kraju akcije poginuo je 22-godišnji Josip Jović, pripadnik Jedinice za posebne namjene Rakitje, a devet policajaca je ranjeno. Srpski pobunjenici zapucali su na Jovića iz pošte. Iako je nosio pancirku, metak ga je pogodio u nezaštićeni dio tijela.
Uz sav trud medicinske ekipe, Josip je preminuo prije dolaska u bolnicu.
Josip Jović prva je žrtva Domovinskog rata i prvi poginuli redarstvenik koji je dao život u borbi za samostalnost i suverenost Republike Hrvatske. Taj događaj u novijoj hrvatskoj povijesti ostao je zabilježen kao „Krvavi Uskrs 1991“.
Josip Jović rođen je 21. studenoga 1969. godine u Aržanu kod Imotskog, u obitelji Marije i Filipa Jovića koji su podizali osim Josipa i sina Tomislava te kćeri Franku, Mirnu i Anitu. Josip je školu završio u rodnom mjestu.
U kolovozu 1990. godine priključio se Jedinici za specijalne namjene MUP-a “Rakitje”. Prije Akcije „Plitvice“ s tom jedinicom je bio na terenu u Pakracu i Petrinji. Nakon nesretne pogibije pokopan je uz sve vojne počasti na mjesnom groblju u Aržanu.
Na Uskrs 1994. u Aržanu mu je otkriven spomenik. Josip Jović posmrtno je promaknut u čin bojnika. Odlikovan je visokim državnim odličjima: Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom; Spomenicom Domovinskog rata; Spomen značkom I. gardijske brigade “Tigrovi”; Spomenicom I. poginulog redarstvenika Ministarstva unutarnjih poslova u Domovinskom ratu. Njegovo ime danas nosi policijski brod, Policijska škola i Osnovna škola u Aržanu.
