O bogatoj povijesti Kosinja, kojemu prijeti potapanje (1): Mjesto prve glagoljske tiskare?

Neizvjesna sudbina prekrasnog ličkog mjesta Kosinja, neizmjerno značajnog za hrvatsku povijest i kulturu, poznato možda najviše zbog svoje glagoljičke baštine, potaknula nas na pisanje o ovom tako bogatom, a tako malo poznatom kraju.

Podsjetimo, planove skore izgradnje skore izgradnje Hidroelektrane Kosinj u Lici, prema kojima bi bio potopljen dio Kosinjske doline, već dugo kritiziraju ne samo lokalni stanovnici, koji bi u tom slučaju trebali biti iseljeni, nego i stručnjaci i znanstvenici, ugledne institucije, Crkva…

Što je o toj temi rekao kosinjski župnik vlč. Pero Jurčević, profesorica Filozofskog fakulteta u Zagrebu Lidija Orešković-Dvorski te mnoge druge javne osobe, institucije i organizacije, možete pročitati u našim člancima:

> Kosinjski župnik za Narod.hr: Groblja se devastiraju bez pijeteta, nadležni se ne očituju o uništenju spomenika i ljepota…

> Mještani Kosinja jasno protiv potapanja njihova kraja: Evo što poručuje biskup Križić

> Prof. Orešković Dvorski za Narod.hr o HE Kosinj: ‘Nema budućnosti za narod koji ne cijeni svoju baštinu’

> Povjesničari, arheolozi, kroatisti… stali u zaštitu Kosinja: Potopila bi se hrvatska kulturno-povijesna baština!

Zavirimo u kosinjsku prošlost…

Ovom prilikom odlazimo u kosinjsku prošlost te donosimo tekst dobrog poznavatelja toga kraja, doktoranda srednjovjekovne povijesti na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, mr. sc. Ivana Mancea.

Tema doktorske disertacije na kojoj radi jest “Hipoteza o Kosinjskoj tiskari – informacijsko-povijesna analiza”, a trenutno priprema i knjigu o povijesti Kosinja.

Uoči izlaska nove knjige, na svojim stranicama, Ivan Mance donosi tekst sa sažecima svojih istraživanja.

Uz dozvolu autora, u nekoliko nastavaka, prenosimo tekst pod naslovom “Kratka povijest Kosinja”.

> Kosinj: ‘Bude li potapanja, Crkva odlazi zadnja, ostajemo uz narod na njihovim ognjištima’

> Kosinj, prava riznica kulture i povijesti koju HEP želi potopiti: Nađen glagoljski misal iz 1374. godine

> Osnovano Znanstveno i kulturno društvo Kosinj, velika stvar za ličko mjesto kojem HEP već desetljećima radi o glavi

Najstariji zapisi: Natpis iz 1. stoljeća, odredba kralja Petra Krešimira IV. 

Kao sažetak svih povijesnih istraživanja koja se rade oko Kosinja posljednjih 15 godina, te kao određeni uvod ili predgovor novoj knjizi o Kosinju – koja će ako Bog da svjetlo dana ugledati u drugoj polovici 2023. godine – niže donosimo kratak sukus svega onoga što smo otkrili i što ćete vrlo detaljno, opsežno i precizno moći pročitati u novoj knjizi. Pa krenimo redom, bez izvora i citiranja literature da bismo bili što sažetiji – koju bibliografiju od preko 400 izvora ostavljamo također za novu knjigu.

Najstariji dokaz organiziranog života na kosinjskom području datira u 1. stoljeće i natpis na tzv. Pisanom kamenu. Radi se o najstarijem vodnogospodarskom natpisu „in situ“, smještenom iznad Kosinjskog Bakovca u predjelu Legenac, na kojem je latinskim jezikom uklesana podjela prostora između Ilirskih plemena. U slobodnijem prijevodu:

Prema zajedničkom dogovoru granica između Ortoplina i Parentina udaljena je 740m (500 rimskih koraka). Dozvoljava se Ortoplinima ulazak na područje Parentina i pristup k živoj vodi (vrelu Begovača), u širini puta od 1,5m.

Ortoplini su bili naseljeni kod Ortople (današnja Stinica kod Jablanca), a Parentini na području današnjeg Gornjeg Kosinja. Zavadili su se oko pristupa vodi čime su Ortoplini ulazili na teritorij Parentina i na njihovo vrelo vode (danas vrelo Begovača 1.200m udaljeno od Pisanog kamena). Ovim natpisom, uz posredovanje rimske uprave, uredili su te sukobe.

Što piše u odredbi hrvatskog kralja?

Najstariji spomen kosinjskog kraja datira u odredbu kralja Petra Krešimira IV. o području Rapske biskupije od 8. srpnja 1071. u kojoj izrijekom spominje župe Bužani i Bočaći. Srednjovjekovne župe Bužim i Bočać bile su usko povezane organizacijski i geografski, gdje je Bočaćka župa činila jedinstveni administrativni primjer „župe unutar župe“ – obzirom se prostirala isključivo unutar prostora Buške župe. Bočać je tako predstavljao današnji geografski prostor Gornjega Kosinja, Kosinjskog Bakovca, Kruščice i Mlakve, a u njemu su se nalazili: Grad Kosinj, Srakovina, Mala Vas, Gorenja Vas, Hotilja Vas, Botuci, Buci, Psivići, Veliki Psivići i Banj Dvor (još nazivan i Banj Stol).

Ulomak glagoljskog Kosinjskog rukopisnog misala iz 1374.: Evo što kaže!

Prvi spomen većine tih sela datira u 1374. godinu te nedavno ubicirani glagoljski ulomak Kosinjskog rukopisnog misala. Radi se o glagoljskom ulomku koji je pronađen 1982. godine u Sloveniji, da bi tek nedavno bio povezan s Kosinjem. U njemu dolazi vrlo važan zapis o njegovoj kupnji za kosinjske potrebe, u slobodnijem prijevodu:

Godine gospodnje 1374. kada je kupljena ova knjiga, vlč. Juraj službovao je u Srakovini (Bakovcu Kosinjskom). Uz njega je službovao i vlč. Matija u Bucima (Gornjem Kosinju) a ovu knjigu su platili ? zlatnika. Onda je bio kralj hrvatsko-ugarski Ludovik I. Anžuvinac, a u to vrijeme držao je grad Kosinj knez Stjepan II Frankapan Krčki. Tada bijaše dobri biskup Petar Krbavski, a kosinjski župnik bijaše vlč. Martin u Bucima (Gornjem Kosinju). Tada bijahu (u Kosinju) dobri ljudi Radoslav (….) satnik Stjepan i Braslav, koji dobro svetkovaše vino (…). Bog nam pomozi. Amen.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Grad Kosinj u vlasništvu Anža Frankapana – imao prvu glagoljsku tiskaru?

Iz zapisa saznajemo kako je stolna kosinjska crkva 1374. godine bila u Bucima, odnosno najvjerojatnije tamo gdje je i danas – radi se o crkvi sv. Antuna Padovanskog u Gornjem Kosinju. Njena gradnja vjerojatno datira oko 1320. godine od čega nam je ostao kamen sa glagoljskim zapisom „oltar – 1320. godina“. Nakon pada Like i Kosinja pod Osmansku upravu oko 1527. godine ova crkva propada, no po oslobođenju Like od Osmanlija 1689. godine, vrlo brzo se obnavlja i dobiva naziv: crkva sv. Jeronima. Zbog spleta povijesnih okolnosti naziv joj se brzo mijenja u crkvu sv. Antuna Padovanskog koji nosi do danas. No ostaje zabilježena činjenica da je Kosinj u jednom povijesnom razdoblju na kraju 17. i početku 18. stoljeća imao – kao jedini primjer u Lici i šire – glavnu župnu crkvu posvećenu sv. Jeronimu, ondašnjem praocu i zaštitniku glagoljice i glagoljaštva.

U zapisu rukopisnog Misala iz 1374. godine prvi puta se spominje i grad Kosinj – čija popularnost nastupa stotinu godina kasnije, krajem 15. stoljeća. Radi se o srednjovjekovnom burgu, vlasništvu knezova Kosinjskih Lackovića od plemena Stupića, koji 1499. godine prelazi u vlasništvo kneza Anža (Ivana) VIII. Frankapana Brinjskog. Grad Kosinj nalazi se u Kosinjskom Bakovcu na tzv. lokalitetu Kosinjskog Ribnika i za kojeg se smatra da je lokalitet naše prve i najstarije tiskare u kojoj su otisnute naše prve tiskane knjige: Misal po zakonu rimskoga dvora od 22. veljače 1483. i Brevijar po zakonu rimskoga dvora iz 1491. godine. Upravo se za Anža Frankapana Brinjskog pretpostavlja da je bio financijer i organizator te tiskare.

Nastavak slijedi…