Roman “Glava velike ribe”, literarni prvijenac filmskog redatelja i scenarista Ognjena Sviličića, predstavljen je u utorak navečer u Zagrebu na tribini Razotkrivanje Sviličićeva nakladnika Frakture u VIP clubu.
Glavni urednik Frakture Seid Serdarević kazao je kako mu je iznimno drago što se jedan od naših ponajboljih scenarista, vrhunski redatelj “sa svim predispozicijama da napiše odličan prozni tekst” odlučio upustiti u tu avanturu.
“Mislim da je to i uspio u tom svom kratkom romanu, koji donosi sliku Hrvatske kakva ona stvarno jest, nimalo uljepšanu ali s puno topline, puno finog humora i svime onime što nam Ognjen prikazuje u svojim filmovima”, kazao je Hini Serdarević.
Sviličić, koji je poznat i kao redatelj i kao scenarist – često radi scenarije i za druge redatelje – smatra da je taj roman zapravo samo nastavak onoga što je do sada radio jer se također bavi malim, običnim ljudima, koji su uvijek u središtu njegove umjetničke pozornosti.
“Volim pričati o ljudima koji su van radara novina, onoga što gledamo svaki dan kao odraz današnje ‘celebrity kulture’. Taj se roman isto bavi takvim ljudima, gubitnicima, nekime tko baš nije najbolje prošao u životu ali su svejedno to ljudi koji imaju svoje ideje, nade i ljubavi”, kazao je Sviličić u razgovoru za Hinu.
Radnju svojeg romana, najavljenog kao “jedan od onih koji se ne događaju nekome drugome”, smjestio je u današnju Hrvatsku. Priča prenosi malu ljudsku priču o troje hrvatskih “luzera” kroz čije sudbine oslikava hrvatsku tranzicijsku stvarnost.
Glavni je lik bivši branitelj kojeg zovu Traktor, tu je i njegov brat Andrija koji se silom pokušava obogatiti ali to mu nikako ne uspijeva jer uvijek biva prevaren, a u trokutu je i Andrijina žena Vesna.
“Inspiracija mi je bila zemlja u kojoj živim, u kojoj je velik broj tih ‘gubitnika’ koji se s time dobro nose. Htio sam pokazati da i u tom gubitništvu ima ponosa i neke sreće”, kazao je Sviličić.
Roman nema autobiografskih elemenata – pisao ga je promatrajući stvari oko sebe i istodobno s radom na svojem posljednjem filmu “Takva su pravila” (2014.). “To je bilo kao da sam iscijedio sve ono što mislim o ovoj zemlji u jednu knjigu”, kazao je.
Naslov je knjizi dala scena u knjizi u kojoj braća ulove veliku ribu, čije golemo oko simbolizira nešto neuhvatljivo, središte nečega što bi čovjek trebao imati u životu ali to mora uhvatiti, kazao je autor.
Iako za sebe kaže da mu je pisanje svakodnevna potreba, istaknuo je kako “pisati prozu nije lako”. “Taj sam roman uspio napisati jer sam imao jasnu ideju što želim napraviti, a zasad nemam nikakvu jasnu ideju za nešto sljedeće, kao što imam za film”, dodao je.
Ipak, nada se da će za nekoliko godina biti spreman za novu literarnu avanturu, a ovaj roman ne planira ekranizirati, napomenuo je. “Moji su filmovi realistični, a u tom sam se romanu htio više baviti unutarnjim promišljanjima likova nego fizičkom akcijom, koja je tu samo nuspojava njihovih razmišljanja”, pojasnio je. “Čini mi se čak da bi bilo i nemoguće snimiti film po tom romanu, da ja osobno to ne bih uspio snimiti”, dodao je.
O razlikama između rada na filmu i u romanu, o provođenju ideja u djelo u ta dva različita umjetnička medija, svojim interesima i idejama Sviličić je na tribini govorio u razgovoru s Romanom Simićem Bodrožićem.
Autor će u srijedu gostovati i na sajmu knjiga Interliber na Zagrebačkom velesajmu, gdje će se na Frakturinu štandu družiti sa svojim čitateljima i potpisivati knjige.
