Dugi niz godina naše povijesti, Hrvate su plašili, montirali im sudske procese, zatvarali ih i masovno ubijali. Ubijali su i zatvarali sve, koji su bili nepoćudni komunističkoj vlasti. Ti hrabri i nedužni Hrvati, samo su htjeli svoju domovinu Hrvatsku, kako prije tako i sada.
S tim istinskim domoljubima, s najokrutnijom revolucionarnom represijom, obaračunavao se Tito i njegovi komunisti. Nisu se obračunavali samo s ratnim protivnicima, nego i s mnogobrojnim običnim građanima. Osnovana je i zloglasna OZN-a, koja sve dozna, a pod izravno operativnim zapovjedništvom Tita, bilo je 12.000 partijaca i Titu odanih vojnika. Bio je to u ratu i poratu ubilački stroj Tita i partije. Vršena su masovna ubojstva i vršila se dugotrajna represija nad nedužnim Hrvatima. Sve je ostalo isto i do danas samo u drugom obliku a kako onda tako i danas za ta ubojstva optuživali su Hrvate.
OZN-a je bila toliko razgranata da je svako selo i zaselak bio kontroliran. Stalno su provjeravali, prisluškivali i širili svoju mrežu. Nije se moglo ništa dogoditi niti reći da OZN-a to ne dozna. Posljedice osjećamo i do danas. Strah je toliko veliki da ni kosti ubijenih Hrvata ne smijemo iskopati i sahraniti. Budimo zahvalni Sloveniji i Leljaku, da su pitanje masovnih grobnica u kojima su tijela naših Hrvata otvorili i da se istina o počinjenim zločinima širi.
Nažalost, o tome nema jasnih stavova kako među građanima tako ni u našoj Vladi. Tita ubojicu Hrvata nitko službeno nije osudio. Ne mislim da mu se sudi kako je on sudio našem Bl. Alojziju Stepincu montiranim procesom, nego stvarnim činjeničnim procesom u ime hrvatskoga naroda i da na suđenje pozovemo sve svjetske zainteresirane čimbenike. Trebamo to učiniti i masovnom ubojici desetom po broju ubojstava u Svijetu i jedinom koji je ubojstva činio prema svome narodu.
Mnogi građani taj podatak i ne znaju jer se o Titovom i komunističkom zločinu u Hrvatskoj šuti i naša djeca o tome ne uče. Dok se Tita, masovnog ubojicu svoga naroda ne osudi i dok mrtve ne sahranimo, Hrvatska će biti zarobljenica Titovih zala, živjet će u strahu a potomci tih ubojica prema razrađenom planu i nadalje će napadati Hrvate i optuživati ih za ubojstva.
To je njihov način vladanja nad Hrvatima koji iako imaju svoju državu, nikada nisu bili slobodni niti o toj slobodi izvojevanom u domovinskom ratu uče svoju djecu. Kako to boli a još više da se hrvatski branitelji progone a sad već i njihova djeca. Nikada nam ne opraštaju što imamo svoju domovinu ali smo mi zato sve oprostili a da nas za oprost i nadoknadu štete nikada nisu ni pitali.
Službena hrvatska Vlast, nikada nije zauzela stav prema Titu i komunistima, i nikada ih nije optužila za zločine nad Hrvatima. Komunizam i Tita osudio je svijet i stavio na deseto mjesto najvećih svjetskih krvnika. Hrvatska to nije nikada učinila a morala je učiniti. Hrvatska se drži po strani, kao da nije riječ o Hrvatima. Čak se, ni ta svjetska osuda Tita, nad svojih hrvatskim narodom nije prikazivala na hrvatskoj televiziji, Saboru i u tisku.
Strah, strah i taj vječni strah ili veleizdaja, odnosi nove živote. Sada su na redu naši generali, naši domoljubi, elita našega hrvatskoga roda. Čine to, stalnom optužbom, za izmišljena stradanja tijekom drugog svjetskog rata u vrijeme dok su Hrvati svoju državu, svoj stoljetni san stvarali. Te masovne ubojice, kojima nikada nije bilo suđeno za ubojstva sad optužuju Hrvate, umjesto da Hrvati njima sude. Da im se jasno da do znanja, da je borba bila na teritoriju hrvatske za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku državu, da su je oni napadali i razarali. Mi to nikada nismo učinili a oni nam nikada nisu oprostili, što smo imali svoju Nezavisnu državu Hrvatsku pa makar i na kratko, kao što nam ne opraštaju ni izvojevanu slobodu u Domovinskom ratu.
Uništavaju nas, kako onda tako i sada. Prije ubijajući i prijeteći a sada zatvarajući naše bisere Domovinskog oslobodilačkog rata a hrvatska vlast se po stoti puta čudi, čudi i čudi.
