Jedan od najvrjednijih spomenika rimske umjetnosti na području Hrvatske, glava djevojke za koju se vjeruje da pripada Fulviji Plautili, ponovno je u stalnom postavu Arheološkog muzeja nakon više od 40 godina.
Prošireni postav Antičke zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu dopunjen je nalazima vjerskog i umjetničkog karaktera koji nesumnjivo jedni od najatraktivnijih i najvrjednijih u bogatom muzejskom fundusu. Religije su antičkim ljudima bile nepresušan izvor inspiracije u umjetničkom izričaju, što posjetiteljima ovaj dio stalnog postava zorno prikazuje. Osim predmeta isključivo sakralne i votivne namjene, zbirka posjeduje i umjetnička djela profane prirode, posebice portrete javnih i povijesnih ličnosti. Među njima se posebice ističu portreti vladara i pripadnika carskih obitelji poput svjetski poznatog portreta princeze Plautile, slavne „Solinjanke“.
Iako nam datum njenog rođenja nije poznat, drži se da je rođena u drugoj polovici 180-tih godina. Kao kćer pretorijanskog prefekta Gaja Fulvija Plautijana od malena je bila pripremana za udaju u carsku obitelj dobivajući poduku iz znanosti te raznim drugim umijećima, posebice iz glazbe i plesa. Sudbina nesretne princeze obilježena je nesretnim brakom sa Karakalom, sinom rimskog cara Septimija Severa. Iako su vjenčani u najvećoj raskoši te iako je ispraćena sa mirazom dostatnog za pedeset žena kraljevskog dostojanstva, brak Plautile i Karakale bio je sve samo ne uspješan i sretan. Karakala je na brak bio prinuđen očevom voljom, a uz to je i mrzio njenog oca Plautijana koji je pak na svoju kćer najvjerojatnije gledao kao na sredstvo za ostvarivanje političkih ambicija koje će ga kasnije stajati glave. Car ga je smijenio i pogubio pod optužbom da je težio za carskom vlašću i snovao smrt vladajućoj carskoj obitelji. Fulvija Plautila je izgnana na Lipare, otočje osamdesetak kilometara od današnje Mesine, a oduzet joj je i naslov Augustae. U izgnanstvu je živjela relativno sigurno sve dok na vlast nije došao njezin bivši muž Karakala koji ju je dao ubiti te izbrisati svaki spomen na nju.
Uspomenu na nesretnu princezu u Arheološkom muzeju čuvaju dvije mramorne glave iznimne umjetničke kvalitete, baza za kip s natpisom iz Siscije te nekoliko primjeraka novca s likom Plautile.
Glava djevojke za koju se vjeruje da predstavlja caricu Plautilu primjer je savršene preciznosti u oblikovanju detalja te mekoće i profinjenosti modelacije koje ukazuju na vrhunsko majstorstvo i rafiniranost autora pa se s pravom svrstava u najljepše ženske portrete u rimskoj kamenoj plastici. Glavni je majstor udahnuo životnost i gotovo eterničnu produhovljenost, a transparentnost uglačanog mramora omogućuje usporedbu s alabasterom. Detalji lica brižljivo su oblikovani, a očne šupljine, duboko usječene, nekoć su bile ispunjene staklenom pastom. Kosa je od sredine tjemena prema ušima razdjeljcima podijeljena u dvanaest segmenata nalik kriškama dinje skupljenih na zatiljku i isprepletenih u pundžu.
Takav specifičan tip frizure utjecao je i na lokalnu modu kakva se zadržala do današnjih dana pa možemo reći da veza s nesretnom princezom Fulvijom Plautilom traje i dalje kroz frizure kakve se i danas nose u Slavoniji.
