„Žitelji negepski baštinit će goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit će kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin će baštiniti Gilead. A izagnana nekoć vojska sinova izraelovih baštinit će Kanaan sve do Saarfate; izagnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit će gradove negepske. Izbavitelji će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastati kraljevstvo Jahvino.“ (Obadija 1,19-21).
Sveti Obadija znači na hebrejskom ‘služitelj Jahvin’, jedan je od dvanaest starozavjetnih ‘malih’ proroka. Kao simbol je uz njega vrč s vodom i kruh. Kad je Jeruzalem pao pod babilonsku vlast godine 587. jugoistočni susjedi Edomci su se vrlo drsko i smiono ponijeli prema Judeji, te zauzeli njezin južni dio gdje je poslije izgrađena Petra. To je u Izraelaca izazvalo gorko negodovanje. Odatle žučljivi proročki napadi na Edeomce. Prorok naviješta propast Edoma, što se doista dogodilo 312. prije Krista, kad su pao pod vlast Nabatejaca.
U završnim redcima tu najmanju knjigu Biblije zaključuje Jahvinim danom kada će obnovljeni Izrael u obećanoj zemlji doživjeti procvat:
„Žitelji negepski baštinit će goru Ezavljevu, žitelji Šefele zemlju filistejsku; baštinit će kraj Efrajimov i kraj samarijski, a Benjamin će baštiniti Gilead. A izagnana nekoć vojska sinova izraelovih baštinit će Kanaan sve do Saarfate; izagnanici jeruzalemski što su u Sefaradu baštinit će gradove negepske. Izbavitelji će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastati kraljevstvo Jahvino.“ (Ob 1,19-21).
