Viki Glowatzky rođen je u Rijeci 1919. godine. Brat je poznatog hrvatskog odvjetnika Ive Glowatzkog i stric glazbenika Tonija Glowatzkog. Završio je gimnaziju u vrijeme izbijanja Drugoga svjetskog rata pa se prijavio u domobransku dočasničku školu. U Zagrebu je tijekom Drugoga svjetskog rata, kao pripadnik Prosvjetne bojne, preuzeo vođenje radio emisije Hrvat u borbi.
Za tu je emisiju izabirao sugovornike i pisao tekstove, te je bila najslušanija emisija toga doba. Istodobno je sa svojim skečevima i stihovima redovito nastupao na zabavama i čajankama u Hrvatskoj radničkoj komori.
Nakon Drugoga svjetskog rata Glowatzky je uhićen kao narodni neprijatelj i osuđen na šest godina tamnice. U kaznionici u Staroj Gradiški bio je od 1945. do 1951. godine. Otpušten s robije, imao je zabranu javnog nastupanja pa je neko vrijeme anonimno pisao tekstove za priredbe Zagrebačkog varijetea, preteče današnjeg Kerempuha. U Varijeteu je Glowatzky pokazao da robija nije utjecala na raskoš njegova talenta.
Iznimno darovit i poduzetan Glowatzky se okrenuo i pisanju pjesama. “Zadnji fijaker” i “Dobro mi došel prijatel” samo su neke od njegovih najpoznatijih pjesama. Vrlo čest gost na Krapinskom i Zagrebačkom festivalu veliku je naklonost publike stekao i organizacijom Prvog pljeska, natjecanja u kojem su karijeru počele mnoge hrvatske glazbene zvijezde.
Bio je omiljen među hrvatskim domoljubima u vrijeme tamnice naroda Jugoslavije, a umro je 1975. godine u voljenom Zagrebu gdje je i pokopan.
Viki Glowatzky: Zadnji fijaker
