(VIDEO) 27. lipnja 1881. Petar Perica – kako su biskup Carević i padre Perica podizali hrvatsku i katoličku svijest Dubrovnika pred Orjunom?

Foto: snimka zaslona

“Mobilizirani partizanski vojnik, nakon ulaska partizana u Dubrovnik, nalazeći se u partizanskoj jedinici na Brgatu, čuo je kako su partizani, vrativši se baš s Dakse u bazu na Brgatu, među sobom pričali da su mitraljezom pokosili mnoge Dubrovčane. Jedan od njih je rekao kako ne može zaboraviti sliku ‘padra Perice’ oko kojega su se okupili osuđenici s rukama preko očiju, a on raskrilio ruke i pjevao crkvenu pjesmu Tebe Boga hvalimo i gledao ravno u mitraljesku cijev.”

Petar Perica rodio se 27. lipnja 1881. u selu Kotišina poviše Makarske. Bio je četvrto i najmlađe dijete u obitelji. Zanimljivo je spomenuti da obitelj Perica starinom potječe od slavnoga hrvatskoga plemena Kačić. Nema sumnje da je i Petar Perica znao na tragu Andrije Kačića Miošića napisati pjesme koje će narod prihvatiti i pjevati, koje će se mnogima doimati narodnima.

Knjiga Veliki petak 1945. autora Mirka Ivanjeka vrlo vjerodostojno ukazuje što je bila ORJUNA (Organizacija jugoslavenskih nacionalista), zločinačka organizacija u staroj Jugoslaviji, II. svjetskom ratu, a koja potiho s komunizmom dolazi i u vlast druge Jugoslavije. Orjuna se očituje jasno kroz nemilosrdno uklanjanje protivnika, posebice svećenika kao ideoloških neprijatelja. Komunizam se okrutno obračunavao s katoličkim svećenstvom kao ideološkim neprijateljem. Bez milosti i bez obzira. O tome govori i knjiga Mirka Ivanjka na primjeru biskupa Carevića kao i Petra Perice, jednog od sedmero dubrovačkih svećenika, odvedenih u okrilju noći i pobijenih od partizana na pustom otočiću Daksi, zajedno sa drugim dubrovačkim uglednicima i intelektualcima – omiljenoj meti partizanskih zločinaca.

Biskup Carević i otac Perica bili su veliki prijatelji i suradnici na podizanju hrvatske i nacionalne svijesti Dubrovnika, grada koji je bio veliki i prvi cilj jugoslavizacije (srbizacije) hrvatskih etničkih prostora. Njih dvojica su bili motor pokretač hrvatstva i katolištva Dubrovnika od 1930-ih pa sve do početka rata.

Beograd je vrlo snažno podupirao razvoj Orjune u Dubrovniku, kroz razne povlastice, zbog toga što je Dubrovnik bio prva meta i cilj velikosrpske politike izlaska na Jadransko more u uskom hrvatskom etničkom pojasu od Pelješca do Boke Kotorske. Zbog toga je ideja jugoslavenstva i srbokatolištva bila sistematski i propagandistički najsnažnije bila širena propagandom u Dalmaciji među hrvatskim pukom.

Dalmacija je bila ultimativan cilj srbijanskih želja izlaska na more, nakon što im je ta opsesija propala u sjevernoj Albaniji i Solunu preko Makedonije koju je Srbija okupirala u Balkanskim ratovima.

Naravno da su biskup Carević i padre Perica smetali Beogradu, velikosrbima i orjuni. Veliki i ponizni biskup Carević, dvostruki doktor znanosti koji je s ljubavlju brinuo za katolike isiromahe Dubrovnika, je “prislilno maknut” iz Dubrovnika od strane Vatikana prije II. svjetskog rata, u čemu su prste imale i zakulisne igre Beograda. A kao krajnji rezultat i pečat divljajućeg velikosrpstva, ali i fanatičnog hrvatskog komunizma orjunaškog tipa, bilo je masovno ubojstvo katoličkih svećenika i uglednika Dubrovnika (ubijen je i gradonačelnik Dubrovnika i član HSS-a Niko Koprivica) prilikom ulaska partizana u Dubrovnik u listopadu 1944. godine, među kojima je ubijen i “dobri padre Perica”. Nekoliko mjeseci kasnije, u ožujku 1945. godine, ubijen je i biskup Carević u Hrvatskom Zagorju od strane zločinačkih partizana.

U Dubrovniku su padre Perica i biskup Carević propovijedali kako budućnost Hrvatske ovisi o vjernosti Katoličkoj crkvi i ljubavi prema Hrvatskoj, a prave vjere i rodoljublja nema bez zdrave obitelji. Zaslužni su za podizanje veličanstvenog spomen-križa na Srđu povrh Dubrovnika 1933. godine. Križ visok 14 metara od punog kamena, 400 metara iznad mora, na čast i slavu 1900 godina Kristovog otkupiteljskog čina, bio je to početak biskupove životne Kalvarije, ali i katoličkih svećenika Dubrovnika čiji je vrhunac tragedije bio baš masovni pokolj na Daksi.

Dok je Padre Perica završio kao mučenik na Daksi, biskup Perica završio je kao mučenik ubijen od partizana. Prije toga krvnici su ga satima mučili, prvo odrezali prst na ruci i ukrali biskupsku prsten, zatim oderali koži s leđa i tako ga jahali do jedne kleti uz povike mržnje i hule na Boga, a slaveći Tita, Staljina i partizanski pokret. Zatim su ga pijani krvoloci kastrirali i ponižavali, da bi ga na kraju ubili i bacili u neku jamu, prema svom običaju.

Među stradalnicima na Daksi bilo je sedam svećenika. Četiri svećenika Dubrovačke biskupije don Mato Dobud, don Josip Schmidt, don Mato Kalafatović-Milić i don Đuro Krečak, dva franjevca iz Reda Male braće fra Marijan Blažić i fra Toma Tomašić, te jedan član Družbe Isusove o. Petar Perica.  Svi oni imaju spomen obilježje na Daksi.

Grob velikog biskupa i mučenika oca Josipa Marije Carevića nije pronađen do današnjeg dana, zahvaljujući i partizanskom zavjetu šutnje koji umnogome podsjeća na zavjet šutnje mnogih Srba koji ne žele otkriti masovne grobnice žrtava Domovinskog rata već gotovo 30 godina.

Svećeniku padru Petru Perici, žrtvi partizanskog pokolja na Daksi, posthumno nagrada za životno djelo Grada Dubrovnika

Don Ivo Jelinović – žrtva strašnih zločina partizana u Konavlima

Tomislav Jonjić: Strašni pokolji na Daksi i Orsuli 1944. – masakr svećenika i intelektualaca Dubrovnika

 

Otac Petar Perica autor je pjesme “Zdravo Djevo” koje Hrvati katolici nezaobilazno pjevaju na crkvenim svečanostima, ali i druženjima, osobito u vrijeme Jugoslavije kada je ova pjesma bila znak hrvatske nacionalne svijesti:

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr