Hrvat hit igrač Spursa: Otkriva savjete Tima Duncana i koga je najteže čuvati u NBA ligi

Ovaj 21-godišnji krilni centar iz Zagreba startao je sjajno u razvojnoj ligi za momčad Austina, što nije prošlo nezapaženo kod trenerskog maga Gregga Popovicha, koji ga je pozvao natrag u San Antonio. Šamanić, koji je u svojoj drugoj NBA sezoni, igrao je sve bolje iz dvoboja u dvoboj uoči All-star pauze, tijekom kojeg smo ga „uhvatili“ za kratak razgovor. Veza Zagreb – San Antonio, sedam sati razlike.

Za početak, kako je u San Antoniju?

Super, vrijeme je lijepo. Dolazi sve ljepše vrijeme, iako je prije dva, tri tjedna padao takav snijeg u Teksasu, kakav nije viđen 30 godina. Na All-star pauzi smo, nema utakmica, treniramo i između toga je odmor.

Trenutak je aktualan, nakon odličnog starta u razvojnoj ligi, ubilježili ste pet nastupa u pet posljednjih utakmica za Spurse u NBA ligi, nakon čega se u SAD-u počelo itekako govoriti o vama?

Da, početkom veljače je sve krenulo u G-League. Tu sam bio šest utakmica s njima i Austin Spursi su ostvarili šest pobjeda. Nakon toga razvila se situacija s Covidom u redovima San Antonija, pa su me pozvali natrag. Dobio sam priliku i dao sam sve od sebe da je iskoristim. Izgleda da je sve dobro završilo. To jest, nije završilo, nadam se da je tek počelo. Trudio sam se, pobjeđivali smo.

Pojasnimo, dakle, statistički, double-double učinak u prosjeku u razvojnoj G-league za Austin Spurse, 21,8 poen, 11,3 skoka uz više od 2 asistencije po utakmici, u drugoj sezoni, vjerujem da ste najprije s time jako zadovoljni?

Nije to sve do poena, ni do brojeva općenito. To je kao prvo liga u kojoj se igrači razvijaju. Nitko ne kaže, „vidi koliko ovaj zabija, idemo ga pozvati“. Radi se o tome koliko ti kao igrač sa smanjenom ulogom, koju ja imam u San Antoniju, možeš dati toj ekipi ako ti pruži minutažu. Naravno, odlično je bilo biti glavni igrač momčadi u G-League i pomoći svojoj momčadi. Moj cilj je, jasno, igrati u San Antonio Spursima, to mi je najveća stvar.

Kako je razvijati se u G-league?

Mogu reći da je teško. Pogotovo kada je sezona „normalna“, to su putovanja, rano ujutro, jednostavno je potpuno drugačija organizacija van terena u odnosu na NBA ligu. Što se terena tiče, tu naravno imam više slobode jer sam jedan od glavnih igrača. S te strane je super, ja sam uvijek za to da igram u razvojnoj ligi ako u NBA-u ne dobijem priliku. Ja sam tu da igram košarku i mislim da mi je G-league stvarno pomogla.

U Austinu vas je pratio legendarni trener Gregg Popovich, i kada se prilika otvorila, pozvao vas u San Antonio i dao priliku?

Najvažnija stvar u zadnje dvije godine mi je to što sam naučio biti strpljiv. Dođeš ovamo, izabran si u prvoj rundi, želiš igrati, gledaš druge kako igraju, treniraš i na kraju recimo, ne dobiješ priliku. I onda mi je najveća stvar bila otići u G-league, igrati i skupljati iskustvo. Čekao sam svoju priliku, bio strpljiv. Teško je bilo, gledao sam igrače koji su prije mene dobili šansu, kao Dejounte Murray, Derrick White, Keldon Johnson. Svi su oni igrali u G-league i napredovali, tako da je to stvar koja me držala, recimo, iznad vode. Svi su oni bili, uspjeli, dočekali priliku, pa sam mislio i vjerovao da mogu i ja. Došao sam u razvojnu ligu sa stavom, htio sam pokazati da mogu igrati. To je ta neka priča.

Kako je raditi s Popovichem, što vam najviše savjetuje i kakvu igru od vas konkretno želi?

Odgovor je jasan. U San Antoniju sve počinje od obrane, zapravo sve kreće od nekog povjerenja koje on ima prema vama. Ako mi trener ne vjeruje, teško ću igrati, ali to je svugdje tako, ne samo u San Antoniju. Obrana, skok, i ako nećeš biti igrač zbog kojeg će ekipa trpjeti, to je to onda. Ja sam sve to pokušao prikazati u ovim utakmicama.

Imao je za vas samo riječi hvale nakon ovih utakmica, tvrdi da ste „otpustili kočnicu“ i igrate puno opuštenije i samopouzdanije, slažete li se s time? Mi novinari, kakvi znamo biti, često imamo ogroman „hype“ oko nekoga tko zablista u nekoliko utakmica, ali isto tako i neopravdano odbacujemo nekoga ako ne ugrabi priliku u kratkom periodu.

Mislim, to je vaš posao. To tako ide. Ja se ne obazirem puno na to. U početku mi je bilo ono, „ne igraš, pa ljudi pričaju“, ali shvatiš da to nije bitno. Takvo mišljenje medija. Shvatio sam da je to samo rad i strpljenje, jer to su stvari na koje možeš utjecati. Oko ostaloga se ne treba živcirati niti biti razočaran. Što se Popovicha tiče, jasno da ne mogu odmah pokazati da sam opušten skroz. Čekao sam priliku, mislim da sam radom dobio to samopouzdanje.

Protiv New York Knicksa u toj pobjedi ostvarili ste 14 poena uz tri trice, sedam skokova, odlični bili i u defenzivnim kategorijama, izdvaja se posebno dobra obrana koju ste igrali na All-Star igraču Juliusu Randleu?

Ja sam u sve te utakmice ušao s mentalitetom da ću obranu probati što bolje izgurati, a napadački nemam veliku ulogu trenutačno u Spursima. Obrana, skok, trčanje, to je NBA liga, visoki intenzitet. U tom susretu čuvao sam Juliusa koji je na mojoj poziciji. On je sjajan igrač, dao sam sve od sebe da pokušam smanjiti te brojeve koje on ima i taj put mi je uspjelo, što je super. Veliko iskustvo za mene.

Popovich je istaknuo nakon tog susreta da mu je kod vas bitan i „catch and shoot“ element?

Da, kod mladih igrača način da zaslužite respekt je i taj šut. Ako ti možeš pogoditi, trener ti više vjeruje. Protivnici će vam biti bliže, pa je lakše i igrati. Posebno kod visokih igrača danas u NBA-u, šut je bitna stvar. Na tome isto radim puno. Randle je recimo taj tip igrača, visok, sa sjajnim šutom, All-star klasa. Ima ih mnogo zaista, ali zato razliku čini i igranje dobre obrane uz to. Kao mlad igrač, mislim da morate pokraj šuta imati energiju i puno drugih stvari da biste dobili priliku.

Pokrivate poziciju „četvorke“ ili krilnog centra, mnogi u zajednici Spursa i navijači vide vas kao budućnost na tom mjestu, koje je gotovo dva desetljeća pripadalo legendi Timu Duncanu. Vi ste daleko najmlađi igrač u ekipi, motiviraju li vas ove tvrdnje ili stvaraju pritisak? Kako gledate na to?

Nema pritiska, dobra je to motivacija sigurno. Samim time što je Tim Duncan bio na toj poziciji, on već ima neka očekivanja. Ali kad dajete sve od sebe, radite na pravi način, ponavljam, to može biti samo motivacija, a ne pritisak. Jednostavno, vidite do kuda vas sve to može odvesti. Nema nerealnih očekivanja, radim i čekam priliku.

Tim Duncan više nije u stožeru kluba, ali tu je uvijek u blizini, savjetuje vas. Što vam je sve rekao?

On je super i na terenu i van njega. To sam osjetio odmah prve godine kada sam došao, pravi je čovjek. I kad se umirovio, bio trener u našem stožeru, znao je igrati s nama. Prava je „zvijer“. Teško ga je čuvati. Igrao je više kao „petica“, odnosno centar, ali ima sve. Što god on kaže, ja upijam kao spužva. Kao visoki igrač što je sve postigao u NBA-u, za mene nema boljeg mentora. Rekao mi je puno o intenzitetu, trčanju i da iskoristim svoju brzinu. To sam i pokušavao.

Spursi su kroz povijest poznati kao franšiza koja pametno bira na draftu, vi ste bili 19. pick prve runde 2019., smatrate li da ste za vaš razvoj stigli baš u pravu ekipu?

Mislim da jesam. Imao sam sreće što sam ovdje završio. Tu je i ta povezanost s Europom i drugim zemljama. Sretan sam ovdje, lijepo se radi, Spursi su jednostavno sjajna organizacija.

S kojim ste suigračem u Spursima najbliži?

Svi smo si dobri, bliski. Ali nekako sam najpovezaniji s mlađim igračima, ovi stariji imaju obitelji, djecu. Keldon Johnson, Dejounte Murray i recimo Tre Jones, koji je sad „rookie“, s njima se najviše družim, ali svi su super ekipa.

San Antonio drži sedmo mjesto trenutačno na Zapadu s omjerom 18-14, nakon prošle sezone bez play-offa, ove godine doigravanje je realna mogućnost, iako ima još dosta do kraja, 40 utakmica?

To je sigurno svima cilj nakon što nismo uspjeli prošle godine. Svi smo motivirani. Idemo iz utakmice u utakmicu, ima još puno do kraja. Nadamo se najboljem, naravno.

Dotaknimo se kratko i reprezentacije, mogućnosti da zaigrate, što možete pružiti Hrvatskoj, već ste isticali da vam je velika čast igrati za izabranu vrstu, prošli ste mlađe uzraste?

Reprezentacija je meni barem, od 14. godine kada sam krenuo igrati, najveća čast. Igrati i predstavljati svoju zemlju, tako da sam spreman kad god. Sada, je li moje vrijeme ili nekad poslije? Ne znam, ali kada me se pozove, ja ću se odazvati. Nema tu previše priče. Mislim, Olimpijske igre, ima li veće od toga? Možda NBA finale, Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo, to su natjecanja u kojima igrač želi igrati. Hrvatskoj bih se odazvao uvijek.

Što kaže otac Marko, bivši košarkaš i sportski direktor, kakve savjete i poruke šalje?

To su sve pravi i jednostavni savjeti. Naglašava se rad, jer je to zaista tako. Više su to savjeti van terena, koje ću zadržati za sebe. Ističe mi strpljenje i da ne izgubim vjeru u sebe ako ne igram. Mislim da je to najveća stvar.

I na kraju, sada nakon All-star pauze, kakav je trenerov plan, ostajete li u San Antoniju i dalje, sljedeća utakmica je u srijedu protiv Dallasa, hoćemo li vas vidjeti u akciji?

Da, tu sam u San Antoniju i dalje. Vraćamo se treningu, priprema za Dallas. Bit će to dobra utakmica, derbi Teksasa.

Najteži suparnik protiv kojeg ste igrali?

Pa, uz ozbiljniju minutažu to su svakako Brooklyn Netsi. Što se tiče imena, James Harden, Kyrie Irving, to je bilo ogromno iskustvo za mene igrati protiv takvih igrača.