Tko je zaslužan za uspon Filipa Zubčića i može li se već ove sezone do potpune senzacije i Malog kristalnog globusa u veleslalomu?

Foto: fah

Tko stoji iza uspona hrvatskog skijanja koji traje, uz jedan manji prekid, više od dvadeset godina? Tko stoji iza još jedne prekrasne, bajkovite prče hrvatskog sporta? Odgovor je zapravo vrlo jasan, Ante Kostelić, jedinstvena obitelj hrvatskog sporta, Ivica, Janica… Uz njih stasali su drugi hrvatski skijaši i skijašice, stizali su do postolja, osvajali bodove, oduševljavali skijaški svijet, kako rezultatima tako i svojim ponašanjem.

Je li onda pobjeda najboljeg hrvatskog skijaša, Filipa Zubčića, u Japanu, prva pobjeda koja je došla izvan obitelji Kostelić, senzacija ili očekivani slijed događaja s obzirom kako Filip već godinama u veleslalomu ostvaruje više nego solidne rezultate? Filip je, kao što je nedavno rekao Ivica Kostelić, sazrio, spreman je ”pobjedi pogledati u oči.” I pogledao je, ne trepnuvši, – u Japanu…

Ako obitelj Kostelić stoji iza uspona hrvatskog skijanja, tko stoji iza uspona Filipa Zubčića u sam svjetski skijaški vrt? Ako je vjerovati Sportskim novostima to je Marko Šuman, koji nikad medijski nije bio eksponiran.

Naime, Marko Šuman je s Filipom od najranijih dana u skijanju, pišu Sportske novosti te dodaju kako se zajedno s Filipom borio protiv vjetrenjača te da je u konačnici dočekao zasluženu nagradu, veliku pobjedu u veleslalomu koja je odjeknula diljem sportskog svijeta.

Filip Zubčić je, kako smo već spomenuli, postao je prvi Hrvat izvan obitelji Kostelić na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja. Emocije su svladale i Marka Šumana, koji je sve prokomentirao riječima:

”Iskreno, u početku sam bio zbunjen, ali sada mi malo po malo sve sjeda”, rekao je Šuman,nakon čega je dodao:

”Znali smo da Filip dobro skija, da je u stanju uspeti se stepenicu više, pogotovo nakon drugog mjesta u Adelbodenu i četvrtog u Garmischu, ali nismo znali kada će se to dogoditi. Ovdje je sve bilo malo čudno, pogotovo nakon te pogreške koju je napravio u prvom laufu, ali onda je drugu vožnju odradio stvarno jako dobro i to je rezultiralo pobjedom.”

S obzirom na 12. mjesto poslije prve vožnje i zaostatak koji nije bio mali malo je tko vjerovao da će baš subota u Japanu biti taj dan hrvatskog skijanja kada će se poslije sedam godina slaviti pobjeda.

”Iskreno, nisam očekivao prvo mjesto jer je zaostatak bio dosta velik u odnosu na Kristoffersena. Znao sam da uz jako dobru vožnju može u Top 5, pa i u Top 3 ako se poklope neke stvari, ali nisam vjerovao u pobjedu, nisam mislio da se može toliko nadoknaditi. Ne zato što Filip ne može dobro odskijati, nego zato što je zaostatak stvarno bio velik. Ali, eto, sve se poklopilo, druga vožnja je očito bila toliko dobra da nitko drugi to nije mogao pratiti.”

Kako su skijaši prolazili i kako nisu s vrha uspjeli skinuti Filipa Zubčića, zapravo s obzirom na zaostatke nisu mu bili ni blizu, apetiti su rasli?

Prvo sam mislio, daj Bože da bude u pet, pa sam onda skužio da bi mogao i na postolje. A kad je Kristoffersen vozio, Istok Rodeš i svi drugi kolege koji su bili uz mene, počeli su govoriti “pobjeda je sigurna”. Ja sam mislio “ma, nema šanse”, ali ispalo je super.”

Marko Šuman je iz prvog reda promatrao kako se Filip Zubčić od talentiranog mladića, praktički klinca, pretvara u vrhunskog skijaša, pobjednika?

‘Počeo sam raditi s njim još 2003. dok smo bili u Medveščaku, nakon toga smo zajedno prešli u Končar. Radio sam ne samo s njim, nego i s drugom djecom, između ostalog i s Matejem Vidovićem, s Filipovom sestrom Tamarom i još nekim natjecateljima koji su u međuvremenu prestali skijati. Od 2008., kad je prešao u juniorsku konkurenciju, kad je krenuo s FIS utrkama, počeli smo raditi jedan na jedan, da bi, kako je postajao bolji, kako je išao stepenicu po stepenicu gore, došao i serviser.”
Je li bilo teško, jesu li imali podršku Saveza…?

‘Prvi put kad je uzeo bodove, u Äreu 2014., bili smo samo nas dvojica na utrci. Ja sam bio na startu, a uz stazu nije bilo nikoga. Imali smo mi cijelo vrijeme podršku Saveza, od Vedrana Pavleka na dalje, ali podjela je bila takva da smo nas dvojica bili sami. Jest, bilo je teško, ali s druge strane, i nije bilo toliko loše jer kad si jedan na jedan, dosta si fleksibilan. Možeš brzo mijenjati lokacije, mijenjati utrke, prilagođavati se. Lakše je nego kad imaš veliku ekipu, kad imaš 4-5 pomoćnih trenera, 4-5 natjecatelja, pa imaš komplikacije oko banalnih stvari, poput organizacije smještaja, što nije uvijek lako usred sezone. A nama dvojici to nije bio problem.”

Što se sve promijenilo ove sezone, kako je Filip doživio takav uzlet?

”Prije svega, mislim da je dosta sazrio, posložio si je neke stvari u glavi. Promijenili smo neke stvari u pripremnom periodu, uzimali smo malo više pauze, ali nisu zbog toga patili treninzi. Čak imamo i više odrađenih zavoja u slalomu nego ranijih godina, ali smo malo drugačije napravili raspored, uzimali malo više odmora, pa je dočekao sezonu ne toliko spremniji, koliko odmorniji. I to je jedan od razloga ovih uspjeha. Dobru smo stvar napravili i sa serviserom Robertom Horvatom u odabiru materijala, odradili smo dobre testove, odredili što nam odgovara i držimo se toga cijelu sezonu. Od modela skija do drugih stvari. Našli smo ono na čemu se osjeća sigurno i brzo, dosta se stvari poklopilo, ali ne slučajno. Znali smo što nam treba, od tempiranja forme i planiranja materijala u suradnji s Atomicom, do drugih stvari.”
 
Filip Zubčić je, kako smo već pisali, nakon pobjede u Japanu treći u ukupnom poretku veleslaloma tri utrke do kraja, ima tek 55 bodova zaostatka za vodećim. Može li se napraviti već ove sezone potpuna senzacija i stići do Malog kristalnog globusa u veleslalomu?

” Čak i nisam gledao toliko daleko. Evo, nisam ni znao da je tako mala razlika dok mi vi niste rekli. Naravno, sve je otvoreno, ostale su još tri utrke. U Hinterstoderu smo vozili dvije utrke, bio je solidan. Nakon toga ide Kranjska Gora koja bi nam trebala ležati, jer smo tamo vozili od dječjih utrka, preko slovenskih prvenstava do Svjetskog kupa, te odradili niz treninga sa Žanom Kranjecom s kojim jako dobro surađujemo. I onda dolazi finale u Cortini u kojoj nismo skijali, ali mislim da nisu i mnogi drugi s obzirom na to da nije standardna stanica Svjetskog kupa.”

Gdje su limiti Filipa Zubčića, može li još napredovati u godinama koje dolaze?

”Samo se nadam da će ostati zdrav, u skijanju je to uvijek najbitnije. Za sljedeću bi nam sezonu onda bio cilj da u veleslalomu ostane tu gdje jest. Naravno, da možda i malo napreduje, koliko god to možda bahato zvuči s obzirom na sadašnje rezultate. U slalomu također očekujemo korak naprijed. Za ovu sezonu nam je bio cilj da se proba probiti u Top 30, sada smo tu na granici, a u svakom slučaju to želimo poboljšati. Osim toga, vozit ćemo tu i tamo i poneku kombinacija, mislim da i tu može pokazati što zna jer je solidan u brzim disciplinama, a slalom zna voziti, tako da i tu može puno napraviti.”

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr