U javnosti se ovih dana proširila vijest o tzv. ”povijesnoj odluci UN-a” kojom je pravo na pobačaj navodno proglašeno ljudskim pravom, a koju je prenio velik broj stranih i hrvatskih medija.
Članovi Svjetskog saveza mladih koji djeluju pri Ujedinjenim narodima pisali su osvrt na predmet K.L. protiv Perua koji možete pročitati ovdje: No, a UN Committee did not affirm abortion as a human right
Riječ je o vijesti koja prenosi pogrješno tumačenje međunarodnog prava i aktualne odluke UN-ovog Odbora za ljudska prava (OLJP) u sporu između peruanske državljanke K.L. i Perua. Ne samo da pobačaj nije proglašen ljudskim pravom, nego ga nijedan UN-ov odbor nema pravo ni učiniti ljudskim pravom, niti ga kao takvo potvrditi.
Kao što Svjetski savez mladih objašnjava u “white paperu” o reproduktivnom zdravlju, međunarodno pravo može se stvarati jedino putem ugovora ili običaja – ne putem nadzornih tijela kao što je UN-ov Odbor za ljudska prava.
OLJP daje preporuke državama članicama koje su potpisnice Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (MPGPP). Na temelju Fakultativnog protokola MPGPP-a, OLJP može, pod određenim okolnostima, razmatrati pritužbe protiv država potpisnica MPGPP-a i Fakultativnog protokola zbog eventualne povrede odredaba MPGPP-a.
Upravo je to OLJP i učinio u slučaju K.L., kojoj je uskraćena mogućnost žalbe na odluku upravitelja bolnice koji je zaključio da ona ne ispunjava zakonske uvjete za pobačaj prema peruanskom pravu, prema kojem je pobačaj dozvoljen u nekim slučajevima. K.L. je rodila dijete kojem je dijagnosticirana anencefalija i koje je umrlo nakon četiri dana pa je OLJP zaključio da je Peru povrijedio nekoliko odredaba MPGPP-a jer nije omogućio K.L. da ostvari svoje zakonom zajamčeno pravo.
Važno je naglasiti da je ova odluka donesena još 2005. godine i da se ne radi o sudu ni o presudi jer OLJP nema takve ovlasti, već samo daje preporuke i mišljenja.
U ovom slučaju preporučio je državi Peru da plati odštetu K.L., što je Peru sada, gotovo 10 godina poslije, prihvatio.
K.L. zaslužuje suosjećanje i potporu. Izgubiti dijete veoma je teško, a činjenica da je netko mlada samohrana majka bez pomoći savjetodavnih službi, situaciju čini tragičnom.
Svjetski savez mladih slaže se s OLJP da je K.L. trebala primiti psihološku pomoć. Međutim, iako su djetetu prenatalno dijagnosticirani ograničavajući uvjeti života, to ne može opravdati namjerno završavanje života ljudskog bića.
Programi perinatalnih hospicijskih službi poštuju dostojanstvo djeteta, a istovremeno nude pomoć roditeljima, kao što grupa za podršku roditeljima iz Irske primjećuje, iako zdravstveno stanje djeteta može smanjiti očekivani životni vijek, djeca s ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama nisu nesposobna za život i ljubav.
Ljudsko dostojanstvo inherentno je svakom ljudskom biću, bez obzira na njegovu dob, zdravstveno stanje ili invaliditet.
Kao mladi ljudi koji se zalažu za ljudsko dostojanstvo, trebamo u znak solidarnosti stati uz oba roditelja, ali i dijete, nudeći im svima odgovarajuću potporu.
