Prof. Miliša: Naše živote najviše usmjeravaju vjera, misli i emocije – kako ih dovesti u sklad?

Zlatko Miliša
Foto: Prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Prof. dr. sc. Zlatko Miliša: To što naše živote najviše usmjeravaju vjera, misli i emocije, pitanje je kako iste dovesti u svirsishodan i komplementaran odnos!

> Prof. Miliša: Država je uništila društvo psihološkim ratom protiv mentalnog zdravlja

Naše živote određuju vjera, razmišljanja i emocije. Misli mogu ometati našu emocionalnu stabilnost, kao što i neugodni osjećaji mogu blokirati naš um.

Do danas se nije pronašao odgovor kako željeno “kormilariti” mislima i emocijama, osobito neugodnim, poput očaja, tuge, bijesa ili bespomoćnosti. Činjenica je da smo mi odgovorni za svoja duševna raspoloženja, misli i osjećaje. Ali, kako ih “uhvatiti” u željeni “zagrljaj”? Nobelovu nagradu bi trebao dobiti onaj tko dade odgovor na pitanje kako obuzdati negativne misli i nadvladati neugodne osjećaje!

Emocije, nagoni ili instinkti su nerijetko snažniji od razuma i vjere, kao što je podsvijest moćnija od svijesti. Relacije kognitivne, duhovne i emocionalne inteligencije su krucijalna pitanja u poimanju smisla života.

Richard J. Leider u knjizi Moć svrhe otkriva da se naš život sastoji od “faza progresivnog buđenja koje uključuju fizička, mentalna, emocionalna i duhovna otkrića”. U knjizi otkriva svoju glavnu misiju – “pomaganje ljudima da otkriju moć svrhe”. Jedna od glavnih životnih mudrosti je spoznaja ljudi koji su prošli boli i patnje da postoji tri tipa ljudi u takvim situacijama. Prvi su oni koji su bili s nama u teškim vremenima, drugi su oni koji su ignorirali ili okrenuli leđa, a treći su oni koji su umnogome pridonijeli našoj patnji i razornoj moći neugodnih emocija.

Duhovna inteligencija

Duhovna inteligencija se opravdano dovodi u vezu sa zdravljem. Jorge Bucay u knjizi Put duhovnosti provocira pitanjem: Može li se riječima izraziti neopipljivo? On duhovnost tretira kao “otvorenost prema drugima, koja može stvoriti novi kanal zajedništva…” U knjizi provocira i zaključuje da homo sapiens ne predstavlja vrhunac ljudske evolucije nego “onaj koji traga za istinom o svom vlastitom duhovnom postojanju”.

Vjera, a ne znanost čini nas boljim i plemenijim osobama i podučava kako se nositi s patnjama. Vjera je snažnija i od genetike. Vidjeti Liptonovu knjigu Biologija vjerovanja. U Bibliji je zapisano kako je samo kod onoga koji vjeruje sve moguće!

Phil Bosman u predivnim stihovima poezije pod naslovom “Nad svakim životom visi križ” je zapisao: “Zašto toliko trpljenja, toliko neshvatljivog trpljenja? Trpljenja o kojem ne voliš ni govoriti, jer već godinama izgriza tvoju nutrinu. Trpljenje koje nisi izazvao. Nesreća koja te prati… Neuspjeli i ohladnjeli brak. Teška bolest bez velikog izgleda u ozdravljenje, brige, razočaranja, nerazumijevanje, nezahvalnost, svađe u obitelji koje već godinama traju. Uvreda, zla riječ, podlost, zbog čega noću ne možeš zaspati. Nad svakim životom visi križ… Ako se zapustiš, ogorčenje raste kao strašni čir u tvojem srcu. A križ postaje još teži… Moramo se prignuti pred tajnom trpljenja, pred Bogom, koji i u našim najmuklijim noćima može dati da još uvijek sjaju zvijezde.”

Pozitivno privlači pozitivno, a negativno privlači negativno

Betty J. Eadie u snažnoj knjizi U zagrljaju svjetlosti je zapisala: “Naš talent i naše vještine dane su nam samo zato da pomažemo drugima. Služeći drugima, razvijamo se u duhovnom smislu… Naučila sam zaboraviti bijes, mržnju, zavist, ogorčenost i odbijanje oprosta, jer to su osjećaji koji razaraju dušu. Jer, doći će čas kad ćemo morati odgovarati za postupke prema ljudima… Pozitivna energija jest: svjetlost, dobrota, ljubaznost, ljubav, strpljenje, dobročinstvo, nada…. a negativna: tama, mržnja, strah, neljubaznost, netolerantnost, sebičnost, beznađe, obeshrabrenost i tomu slično… Pozitivno privlači pozitivno, a negativno privlači negativno”.

Norman Vincett Peale u knjizi Moć pozitivnog mišljenja navodi argumente o potrebi simbioze vjere i medicine te konstatira: „Emocionalna oboljenja ukorjenjuju se u vama, crpe vašu energiju, umanjuju vaše sposobnosti te uzrokuju pogoršanje zdravlja…  Izvježbajte se tako da svaki put kada osjetite val gnjeva kažete: Je li to uistinu vrijedno emocionalne štete koju mi čini?“

Betty J. Eadie u svojoj knjizi U zagrljaju svjetlosti također iznosi svoju priču kada je doživjela kliničku smrt: “Po vodstvom Spasitelja naučila sam da je važno da sva iskustva prihvaćamo kao potencijalno korisna… Kroz život nas vodi vjera, a ne vid. Vid je povezan s kognitivnim, analitičkim umom… Shvatila sam da sam u stanju samu sebe liječiti, najprije u duhovnom smislu, a potom emocionalno, mentalno i fizički”.

Emocionalna zrelost

Decartes je autor temeljnog načela senzualizma:  “Ništa nije u razumu što nije bilo prije u osjećaju”.

Nikola Tesla je zapisao: “Podsvijest čovjeka je uzburkana kao nemirni ocean s velikim olujnim valovima…, a duša nemirna. Podsvijest prepuna utisaka čini da duša bude nemirna. Emocije tada ključaju poput erupcije vulkana. Bez rada na emocijama, duhovnost je samo kula od karata…” Neugodne emocije prave pomutnju u suvislom prosuđivanju i duševnom miru.

Osamljenost i emocionalna hladnoća prema problemima drugih su sveprisutni. “Patimo jer mislimo da dajemo više nego što primamo. Patimo jer mislimo da je naša ljubav neshvaćena. Patimo jer ne uspijevamo nametnuti svoja pravila” (P. Coelho).

Daniel Goleman u knjizi Emocionalna inteligencija navodi njezine glavne komponente koje odgojem treba razvijati. Na hrvatskom jeziku rekli bismo ključnih šest S u odgoju: samosvijest, samootkrivanje, samopouzdanje, samostalno donošenje odluka, suosjećanje i samoprihvaćanje.

D. Chabot i M. Chabot u knjizi Emocionalna pedagogija smatraju emocionalnu inteligenciju skupom kompetencija koje omogućuju prepoznavanje vlastitih i tuđih emocija, a visok stupanj emocionalne inteligencije omogućava bolje prijateljske i/ili partnerske odnose, njihovo željeno izražavanje, fleksibilnije ponašanje, bolju komunikaciju i bolje odluke.

Ugodne emocije potiču radost

Ugodne emocije potiču na radost, entuzijazam, kreativnost, smirenost, radoznalost, humor, ležernost, empatičnost, altruizam i čine pojedince zadovoljnijima, ljubaznijima, suosjećajnijima i uspješnijima. Neugodne emocije sputavaju kreativne aktivnosti dok ih ugodne potiču. Prve nas čine potištenima, ljutima, nesigurnima, uznemirenima, gadljivima, bespomoćnima, tužnima, nesretnima, preziremo druge i drugačije… Svećenik i docent psihologije Mijo Nikić smatra da emocionalno zrela osoba živi “u milosti Božjoj” i po svojoj savjesti, ponizna je, a ne ohola, zna opraštati (za nanesene uvrede), svjesna je svojih slabosti i pogrešaka i činjenice da svatko ima i nosi se sa svojom “križem života” te “raskrinkava laži i obmane”.

Za razvoj emocionalnih kompetencija važno je sagledati pitanja što ja želim, što drugi očekuju od mene, a što ja od drugih. Psihoterapeutkinja Louise Hay u knjizi Kako iscijeliti duh i tijelo je zapisala: “Svi smo mi žrtve žrtava, a naši nas roditelji nikako nisu mogli poučiti nečemu što ni sami nisu znali.” Ona drži da je mislima lakše upravljati nego emocijama. Po njoj loše misli stvaraju loše osjećaje. Apelira: “Promijenite misao i osjećaj mora nestati”. Čitava njena knjiga je prožeta glavnom tezom da pozitivnim mislima možemo sve iscijeliti. No, ovo je krajnje pojednostavljeno mišljenje.

U krivu su oni koji tvrde da je moguće dovesti u poželjni odnos misli i emocije, tvrdnjom da je racio stariji i moćniji od emocija. B. Pascal je tvrdio da se naše “umovanje svodi na to da popuštamo osjećajima”. Kada bi racionalni bio moćniji od emocionalnog onda bi racionalnim liječili iracionalno. “Dakle, pamet i stručnost ne liječe bolesnu emotivnost, nego samo dobro emotivno iskustvo cijeli ranu lošeg emotivnog iskustva” (Robert Torre u knjizi Ludilo uzvraća udarac).

Zaključno

Jedno od rješenja je ozbiljan rad na sebi, s puno odricanja, samokontrole i sl. A ljudi bi instant-rješenja poput jedne tabletice ili nešto ekspresno. Tako to ne ide. Poglavito kad znamo kolika je snaga tog sub-racionalnoga dijela čovjeka. Postupak promjene se može odvijati dugotrajnim radom na sebi. Uostalom, kao što se i neradom na sebi čovjek dovede u situaciju odsustva smisla života. Međutim, ako drugi nisu odgovorni za naše misli, raspoloženja i emocije, nego je odgovornost isključivo naša, kako to da i istaknuti psihijatri, psihoterapeuti, autori brojnih knjiga “samopomoći” pali na (tom) ispitu zrelosti u svojim osobnim životima?! Kad bismo imali odgovore na ovo pitanje, onda naši životi ne bi bilo tako zanimljivi, ali i (ponekad) razarajući. Robin Sharmau knjizi Put ka veličanstvenosti je zapisao: Starenje zadesi samo one koji izgube želju za napretkom”.

 

* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar

Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu. Autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV-emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.