Alergija je posljedica poremećaja imunosnog sustava koji je zadužen za obranu organizma od bakterija i virusa. Kod nekih osoba iz još uvijek nerazjašnjenih razloga dolazi do greške u imunosnom sustavu zbog čega on počinje reagirati na neke bezopasne čestice (alergene) prisutne u našem svakodnevnom okolišu. Kad govorimo o alergijama najčešće mislimo na alergije uzrokovane inhalatornim alergenima, a koje izazivaju tegobe dišnog sustava koje se mogu razviti i u alergijsku astmu.
Alergija i astma mogu značajno smanjiti kvalitetu života bolesnika, stoga valja pristupiti liječenju. Uz prethodni dogovor s liječnikom, bolesnik može i sam modificirati dozu lijeka, sukladno dogovorenom planu liječenja. U trenutcima kad se bolesnik osjeća lošije te kad su tegobe jače izražene, doza lijeka se može povisiti i kad se tegobe smanje ponovno smanjiti, sve u dogovoru s liječnikom obiteljske medicine ili pulmologom. Liječnici obično procjenjuju bolesnikovo stanje na osnovu anamneze i testa za procjenu težine simptoma. Takva regulacija stanja može rezultati poboljšanjem kvalitete života, piše Dr. sc. Marina Labor, dr. med., specijalist pulmolog za plivazdravlje.
Najčešći inhalatorni alergeni
Najčešći alergeni koji uzrokuju respiratorne alergije su grinje, sitni kukci koji se nalaze u kućnoj prašini i peludi raznih biljaka koje se oprašuju uglavnom vjetrom. To mogu biti razne trave koje cvjetaju u svibnju i lipnju, stabla (lijeska, breza, lipa, čempres, kesten, maslina i druga) koja cvjetaju od veljače pa sve do lipnja te korovi koji cvjetaju najviše u ljeto i ranu jesen (ambrozija, pelin i drugi). Značajka svih tih čestica je da su sitne i da se zadržavaju dugo u zraku te se mogu udahnuti. Jednom udahnuti, alergeni prvo ulaze u nos. Funkcija nosa i dlačica je primarno čišćenje zraka od raznih čestica koje se lijepe za sluznicu nosa.
Simptomi alergijske astme
Dio alergena, a osobito kada je koncentracija u zraku visoka, uspije proći nos i ulazi u dušnik, a potom i u pluća. Prolaskom kroz dušnik i dušnice oni se lijepe po sluznici te u takvim slučajevima mogu izazvati alergijsku reakciju i u sluznici pluća gdje su uključena ista IgE protutijela, eozinofilni granulociti te medijatori, što dovodi do razvoja lokalne upalne reakcije i oticanja sluznice. Ipak, upala u dušnicama može izazvati i reakciju mišićnog sloja koji se nalazi u stijenci. Ti mišići reagiraju tako da se kontrahiraju (stežu) i time smanjuju promjer dišnih putova.
Osim zbog kontrakcije mišićnog sloja, otok sluznice dodatno smanjuje lumen dišnih puteva, a i sekret koji se izlučuje iz tako nadražene sluznice ispunjava dušnice. To sve uzrokuje prvo otežano disanje jer kroz tako sužene dišne putove je puno teže udahnuti dovoljno zraka potrebnog za normalno disanje, a upala sluznice izaziva nadražajni kašalj. Ti bolesnici otežano dišu, kašlju suho, nadražajno i osjećaju pritisak u prsima. Sve te tegobe najviše su izražene noću i pred jutro, a takvu pojavu nazivamo alergijska astma. Tipično za alergijske reakcije i povezane bolesti jest da se javljaju svake godine, otprilike u isto vrijeme, ako su uzrokovane peludima – ovisno o tome kad određena biljka cvate (sezonska astma).
Terapija lijekovima
Kod nekih ljudi kod kojih je alergijska reakcija blaga dovoljno je izbjegavati alergene no najčešće su ipak potrebni i lijekovi kako bi se suzbili simptomi alergije i smanjile tegobe koje bolesnici imaju. Kada govorimo o terapiji alergijske astme, postoje dvije glavne grupe lijekova: oni koji ublažuju tegobe (“relieveri”) i oni koji kontroliraju alergijsku reakciju (“controleri”). Izbor lijeka ovisi o simptomima, plućnoj funkciji, rizičnim čimbenicima za akutna pogoršanja, preferenciji bolesnika i eventualnim praktičnim problemima (mogućnost uzimanja lijekova, dostupnost lijekova).
U grupu lijekova koji ublažavaju tegobe spadaju bronhodilatatori, lijekovi koji opuštaju mišiće u stijenci bronha pa samim time omogućavaju da se bronhi prošire olakšavajući disanje. Postoje kratkodjelujući bronhodilatatori čije djelovanje počinje gotovo trenutno, ali traje kratko i uglavnom se koriste za trenutno olakšavanje tegoba te dugodjelujući koji se koriste za dugotrajnije proširenje dišnih puteva. Ipak, ti lijekovi samo omogućavaju da se bronhi prošire i da bolesnik lakše diše što je doduše za bolesnika izuzetno važno. No i nakon što se bronhi prošire u njima su i dalje prisutne upalne stanice koje podržavaju daljnje tinjanje upale, što može uzrokovati dugotrajnije promjene na dišnim putovima koje bi mogli usporediti s nastankom ožiljka.
Ako se alergijska upala u bronhima ne suzbije bronhi postaju trajno promijenjeni i suženi. Zato bronhodilatatore možemo primjenjivati same jedino kod bolesnika sa sasvim blagim oblikom astme uz sporadične tegobe. Kod svih drugih bolesnika je neophodno primijeniti i drugu grupu lijekova koji kontroliraju upalu; to su kortikosteroidi koje se primjenjuje putem različitih naprava koje omogućavaju bolesniku da udahne određenu količinu lijeka izravno u pluća. Tako udahnuti lijek djeluje lokalno, suzbijajući upalu u bronhima. Ovisno o jačini upale doza inhalacijskih kortikosteroida se povisuje ili snižava. Najčešće kod bolesnika s astmom koristimo dvojnu terapiju i to često dva lijeka pomiješana u fiksnoj dozi u jednom inhaleru.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
