Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i premijer Srbije Aleksandar Vučić potpisali su Deklaraciju o unapređenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Hrvatske i Srbije.
Kolika je važnost Deklaracije te što ona donosi hrvatskoj manjini u Srbiji i srpskoj u Hrvatskoj? Bila je to tema emisije Otvoreno urednika i voditelja Domagoja Novokmeta. Gostovali su posebni savjetnik Predsjednice RH Mate Granić, dr. sc. Milorad Pupovac (SDSS) i predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov.
“Deklaracija je snažni izraz političke volje dvoje lidera, a Kolinda Grabar Kitarović trenutno je jedini čimbenik stabilnosti u našoj zemlji”, rekao je Mate Granić, piše HRT.
“Detaljno se razgovaralo o zaštiti manjina u obje države, kao i o granici. Ako se u roku od godinu dana ne pronađe rješenje bilateralnim pregovorima, onda postoje međunarodne institucije”, objasnio je Granić.
Aleksandar Vučić obećao je riješiti pet stvari u sljedeći mjesec dana – Hrvatsku riječ, Radio Suboticu, prostor u Beogradu, asfaltiranje u Tavankutu i udžbenike za škole na hrvatskome jeziku. Pri susretu Grabar-Kitarović i Vučića dogovoreni su svi mehanizmi komunikacije i praćenja cijelog procesa, a pritom će biti potreban puna suradnja sadašnje tehničke i buduće Vlade nakon izbora.
Što se tiče regionalne jurisdikcije Srbije kad su u pitanju ratni zločini na prostoru bivše Jugoslavije, Granić je istaknuo da su pogledi dvije zemlje na to različiti. Isto tako, predsjednica je istaknula da je Alojzije Stepinac za nju svetac i da je to nešto što ne bi trebalo remetiti odnos između dvije države.
Nadovezao se Milorad Pupovac rekavši da je pitanje Stepinca stvar za dvije crkve i povjesničare. Istaknuo je da su pitanja Drugog svjetskog rata ozbiljno opterećenje u odnosima dvije države.
Pupovac smatra da su od 2011. godine, kad je premijerka bila Jadranka Kosor, a srpski predsjednik Boris Tadić, odnosi između dvije države jako zahladili i da gotovo ni jedno otvoreno pitanje nije ozbiljno tretirano – poput pitanje granica, manjina, nestalih, kulturnog blaga i sporazuma o sukcesiji. “Pitanje ćirilice u Vukovaru, pitanje izbjeglica, haaške presude i ostalo dodatno je otežalo i zakompliciralo osjećaje i Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji. Očito je da je sada s punom svješću odlučeno da se tome počne posvećivati pažnja”.
Istaknuo je da nisu sva otvorena pitanja navedena u Deklaraciji, već ona koja su trenutno politički prioritet.
“Srpsku zajednicu u Hrvatskoj trenutno muči narušena tolerancija i govor mržnje koji se pogoršao u posljednje tri godine, kao i činjenica da trenutna Vlada u odlasku u svojem programu nije ni jednu riječ posvetila manjinama. Zajednicu muči i razvoj povratničkih sredina u kojima žive Srbi, a koje su teško devastirane i koje su ozbiljno ispod prosjeka razvijenosti u Hrvatskoj; te problem sa privatnom zemljom u vlasništvu Srba koju Hrvatska daje onima koji imaju pogodnosti da je dobiju”.
“Hrvati u Vojvodini nisu česta tema ni u hrvatskoj ni u srpskoj javnosti”, rekao je Tomislav Žigmanov. “Vjerojatno najveći problem je odsustvo sukladne političke participacije, tj. nedostatak predstavnika Hrvata u donošenju odluka. Za to su potrebna drugačija institucionalna rješenja, kako na razini parlamenta, tako i na lokalnoj razini. Potrebna je i jasnija politika integriranja, veća sredstva za osiguranje kulturne autonomije, politika pozitivnog priznanja, kao i rješavanje spora oko identitetskog bunjevačkog pitanja u koji Hrvati traže da Srbija ne intervenira”.
U razgovorima s Vučićem bilo je riječi o protjerivanju Hrvata iz Srijema, o žrtvama, o potrebi memoriranja, da se prizna srpsko sudjelovanje u žrtvi i oda im se pijetet. Žigmanov je istaknuo i problem komunalne infrastrukture u naseljima gdje žive Hrvati – što kaže da nije slučajno – a kaže da je Vučić rekao kako ga je stid što mora prolaziti takvim ulicama. “Posjet predsjednice Srbiji i susret s Vučićem može biti od ključne važnosti za početak sustavnijeg rješavanja svih ovih pitanja”, smatra Žigmanov.
“Od Hrvatske očekuje djelatni interes i spremnost da bude od pomoći u rješavanju problema. Mi smo građani Republike Srbije, ali s druge strane moramo stalno biti naslonjeni na ono što Hrvatska kao država EU-a čini u svojim politikama prema istoku. Hoćemo biti integralni dio tih politika i biti uključeni u hrvatsko-srpske odnose. Potrebna je što veća komunikacija obje strane – ne samo putem medija – kako bi se smanjila negativna atmosfera i umanjilo antihrvatsko raspololoženje u Srbiji”, kazao je Žigmanov.
