Planina Dinara je bilo jedno od ključnih mjesta koje trebalo osvojiti na putu prema Kninu, fašističkom središtu tzv. SAO Krajine. Knin je bio glavni grad cijelog okupiranog teritorija Republike Hrvatske, odakle su istrijebljeni i etnički očišćeni uz brojne ratne zločine svi Hrvati. SAO Krajina je jedno od najzloćudnijih mjesta moderne europske povijesti gdje su se krajem 20. stoljeća dogodili strašni zločini nad hrvatskom narodom, u želji da Srbi naprave neofašističku jednonacionalnu državu Veliku Srbiju. I današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić bio jedan od glavnih propagatora ideje stvaranja Velike Srbije, kao desna ruka srpskog neonacista Vojislava Šešelja iz Radikalne stranke.
Hrvatske postrojbe su u pripremi Oluje, na zimu 1994/1995 zauzimale vrhove Dinare, u ekstremnim uvjetima zime, gdje su mnogi naši junaci gardijskih brigada ostavili svoje živote. Upravo sa Dinare je 5. kolovoza 1995. krenuo napad na Knin, čijim padom je počeo kraj ideje Velike Srbije na hrvatskom teritoriju.
Priča Ante Čokolića
Ovo je priča Ante Čokolića, jedne od legendi 4. gardijske brigade iz Dalmacije.
Ante Čokolić, legendarni pripadnik 4. gardijske brigade, u podcastu „Gdje si bio ’91?” ispričao je iskustvo „bijele smrti” koju je doživio na Dinari u prosincu 1994. godine tijekom operacije „Zima-94″. Ovo iskustvo, kaže, promijenilo ga je u svakom smislu. Shvatio je da je svrha našeg postojanja na zemlji pomaganje jedni drugima. Toga hladnoga prosinačkog dana pred njim su poginula četiri prijatelja, a on je zamalo završio smrznut, piše book.hr
>7. kolovoza 1995. ministar obrane Šušak objavio završetak operacije Oluja
No, intervencijom Gospe i željom za životom, on je danas živ i priča ovu nevjerojatnu priču kako je preživio bijelu smrt.
GOSPA ME POSJELA NA PUT „To je bijela smrt. Kad smo došli dolje u polje, tako sam napisao u knjizi, i to doista je tako, Gospa me posjela točno da sjednem na put, iako je sve bilo pod snijegom. Osjetio sam da sam nepokretan i nijem i shvatio sam da me uhvatila „bijela smrt”, rekao je Ante. Na sve je načine pokušao motivirati svoje tijelo na pomak, ali nije uspio. Shvatio je u koliko je ozbiljnom stanju i da će umrijeti. „Borio sam se, ali shvatio sam da zapravo odlazim. A onda mi se pojavio velik žal jer tu umirem u snijegu, a nisam poginuo kao vojnik.”
> Nazor: ‘Vojno-redarstvena operacija Oluja se danas proučava na svjetskim vojnim učilištima’
„U tom trenutku vratio sam se u djetinjstvo, točnije u treću godinu života. Sjetio sam se jednog događaja kada me otac nosio na leđima. Nakon toga iskustva izašao sam iz svog tijela na neka dva metra visine i vidio svoje tijelo kako se izravnalo i kako leluja usporeno u zraku, potom sam se vratio u svoje tijelo… i tako sam deset puta ulazio i izlazio. U jednom sam momentu vidio raj i pakao.” Potom je opisao kako je vidio raj i pakao.
„Raj je bio takva bjelina kakvu, opet kažem, nije moguće opisat. Nama je sinonim za bijelu boju mlijeko i snijeg, međutim ta bjelina raja je neopisiva, i sve je bijelo, i put i stabla, listovi su bijeli. Anđele sam vidio, oni su isto bijeli. Voda, jezero, sve je bijelo. Onda sam vidio kao nekakav stup i desno je bio pakao. Izgledalo je kao crni vrtlog koji usisava zle duše u tu crnu utrobu vrtloga. Tamo je apsolutno crno.”
>Detaljna kronologija najveće hrvatske pobjede: Sve je počelo 4. kolovoza u pet sati ujutro…
SVI ONI KOJI ME VOLE, PLAKAT ĆE, A ZAPRAVO BI SE TREBALI VESELITI „Prošao mi je u tom trenutku cijeli život ispred mene i shvatio sam da nemam nikakav smrtni grijeh na duši i moja duša je išla u raj. I u tom sam se trenutku prestao boriti da ostanem ovdje na zemlji. Toliko je tamo lijepo da se više nisam htio boriti za ovaj svijet. No onda sam pomislio; svi oni koji me vole, plakat će, a zapravo bi se trebali veseliti.
Pomislio sam kako ću ja njima prenijet tu informaciju, da oni ne moraju plakati. Svašta sam razmišljao, da kažem anđelima da im prenesu, ali shvatio sam da su i oni duhovna bića kao i ja.” U tom trenutku, svjedoči Ante, u njegovim posljednjim sekundama života, pred njim se pojavio kombi koji je prolazio putem, točno tamo gdje ga je posjela Gospa. „Prvo svjetlo od kombija došlo je do mene i ja sam ustao kao da ništa nije bilo…”, svjedoči između ostalog Ante.
>Biskup Bogdan u Kninu: ‘Oluja je bila odgovor na politiku sustavnog etničkog čišćenja naroda iz njegove domovine’
Ante Ćokolić je nedavno u crkvi sv. Mati Slobode na Jarunu predstavio djelo ’23_Ni ovo nije bija moj dan’ u kojem opisuje svoj ratni put od 16. ožujka 1991. do 10. listopada 1995. godine. Čak 23 puta je ovaj Triljanin mogao poginuti u ratu, stoga takav naslov knjige, a osim tih situacija, opisuje i brojne druge zanimljivosti i junačka djela svojih suboraca.
Sav prihod od ove izuzetno zanimljive knjige ide u humanitarni fond pomoći braniteljima Domovisnkog rata i njihovim obiteljima, o kojima veliki humanist Ante brine s velikom ljubavlju.
Cijelu fascinantnu ratnu priču Ante Čokolića i drugih junaka Oluje i Domvinskog rata gledajte u izvrsnom podcastu povjesničara Borne Marinića “Gdje si bio ’91”:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
