Zajednička poljoprivredna politika EU-a (ZPP) najdugovječnija je i najuspješnija politika EU. ZPP ima za cilj osigurati sigurnu opskrbu zdravstveno isprave i kvalitetne hrane za više od 500 milijuna europskih potrošača te osigurati primjerene prihode za 12 milijuna poljoprivrednika u EU. Zajednička poljoprivredna politika utječe na 44 milijuna zaposlenih unutar cijelog lanca opskrbe hranom, uključujući 22 milijuna radnih mjesta u poljoprivredi te na 7 milijuna potporama obuhvaćenih poljoprivrednih gospodarstva. ZPP također utječe na ruralna područja koja su dom za 55% Europljana, a poželjno su mjesto za rekreaciju i turizam.
Razvijena je početkom šezdesetih godina, a kasnije preuzeta u ugovorima o Europskoj uniji. Kao i sve druge politike i programi EU-a, ZPP podliježe modernizaciji i reformama koje se događaju okvirno svakih 7 godina. Posljednja reforma provedena je 2013. godine te postojeći propisi vrijede do kraja 2020. godine. Nova ZPP trebala bi stupiti na snagu s početkom 2021. godine.
O toj važnoj temi razgovarali smo s europarlamentarkom Marijanom Petir.
Narod.hr: Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj Europskog parlamenta nedavno je održao prvu razmjenu mišljenja o reformi ZPP-a – što ona znači za Europu i Hrvatsku?
Marijana Petir: Reforma ZPP trebala bi omogućiti nastavak uspješne priče o europskoj poljoprivredi u vremenu u kojem se potrebno suočiti s novim problemima poput starenja populacije poljoprivrednika, sve jačim utjecajem klimatskih promjena te nesigurnostima na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Zakonodavni paket predstavljen 1. lipnja ove godine dočekan je poprilično burno, kako u javnosti, tako i među zastupnicima Europskog parlamenta zbog predviđenih proračunskih rezova, ali i novog koncepta provedbe ZPP-a. Smanjenje višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027. godine zbog proračunskog manjka koji će nastati uslijed Brexita uvelike utječe i na financiranje Zajedničke poljoprivredu politike. Zbog nedostatka financijskih sredstava, koja u ovom trenutku većina država članica nije sperma nadoknaditi, proračun ZPP mogao bi biti po prvi puta u povijesti smanjen i to za oko 5% prema procjeni Europske komisije dok Parlament tvrdi da će to smanjenje ići i do 15% a za ruralni razvoj vrtoglavih 25%. S obzirom na to da se ujedno radi i o najskupljoj politici EU (365 milijardi Eura u razdoblju od 2021. do 2027. godine) financiranoj s gotovo trećinom proračuna EU, postoji opravdana bojazan da bi se moglo negativno odraziti na postizanje ambicioznih ciljeva (pogotovo onih usmjerenih na pitanja klime i okoliša) predviđenih ovim reformskim paketom.
Ipak, najveća novost novog zakonodavnog paketa krije se u načinu provedbe ZPP-a. Europska Unija proteže se od krajnjeg sjevera do Sredozemlja te od kišnog Atlantika do stepa Ukrajine. Za europsku poljoprivredu ne može postojati jedan set pravila i jedinstven set mjera već se one moraju moći prilagoditi posebnim datostima svake od država članica. Europski parlament u više je navrata tražio veću fleksibilnost za države članice kako bi bolje prilagodile EU politike i samostalnije odlučivale o mjerama koje najbolje odgovaraju njihovim potrebama. Izgleda da smo upravo to i dobili s ovim zakonodavnim paketom no sada to izaziva bojazan da bi ovakva reforma mogla dovesti do povećanja razlika među državama članicama te da će bogate profitirati jer imaju novac za ulaganje u poljoprivredu a da će one siromašnije poput Hrvatske teško tome moći konkurirati.
Struktura ZPP-a nije mijenjana te se zadržavaju oba stupa ZPP-a; prvi – koji služi potpori prihodima poljoprivrednika te drugi -namijenjen razvoju ruralnog prostora. Što se tiče samog financijskog okvira uvjetovanog spomenutim okolnostima, smatram da nikako nije dobro smanjivati proračun ZPP-a. Prihodi u poljoprivrednom sektoru ionako su značajno niži nego u svim drugim gospodarskim sektorima, a politikom rezanja potpora sigurno poljoprivredu i poslove u poljoprivredi nećemo učiniti privlačnijim mladima š to će voditi propadanju sela. Zbog toga sam više puta izrazila svoje protivljenje smanjenju proračuna za poljoprivredu a očekujem da to službeno učini i naša Vlada.
Što se pak tiče Hrvatske, najavljeno smanjenje proračuna ne bi trebalo značajno utjecati na potpore hrvatskim poljoprivrednicima koji ni dan danas ne dobivaju punu omotnicu izravnih plaćanja predviđenu Ugovorom o pristupanju zbog samo djelomične isplate nacionalne komponente, ali bi moglo značajno utjecati na investicije u poboljšanje infrastrukture u ruralnim prostorima što će zajedno s predviđenim rezovima u kohezijskoj politici imati utjecaja na cijeli prostor jugoistoka EU.
Narod.hr: Koja je Vaša pozicija – što smatrate da bi bilo u interesu Hrvatske?
Marijana Petir: Nakon katastrofalnog početka provedbe ZPP-a po ulasku Hrvatske u EU praćenog nesposobnošću, nesnalaženjem i korumpiranošću tadašnje vladajuće garniture te dugogodišnjeg pretjeranog investiranja u projekte tada izdašnih, a danas propalih političkih donatora, smatram da je došlo vrijeme da se poljoprivredna politika prilagodi potrebama hrvatskog seljaka po uzoru na politike koje se provode na prostorima susjednih država članica poput Austrije, Mađarske ili pak Italije kad je riječ o Jadranskom prostoru.
Unutar predloženih okvirnih fleksibilnosti Hrvatska mora naći svoj put razvoja poljoprivrede, revitalizacije hrvatskih sela i osiguranja dostatnih prihoda obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i zaposlenima u poljoprivredi. Potrebno je jače poticati prve hektare, uvesti degresivnost plaćanja poticaja ovisnu o veličini poljoprivrednog gospodarstva te ograničiti maksimalnu razinu poticaja. Hoće li to biti iznosi i veličine koje je predložila Europska komisija, o tome se možemo razgovarati no naš je interes da novac ide u ruke OPG-a i proizvođača hrane a ne uvoznika, trgovaca i nakupaca. Mladi trebaju imati prioritet a zalažem se da se slične potpore uvedu i za žene poljoprivrednice i da njihov rad konačno bude priznat i plaćen.
Također, smatram da bi bilo dobro razmotriti i neka druga konkretna pitanja za kojima se trebaju stvoriti okviri i uvjeti na EU razini. Hrvatska je jedina država članica koja je gotovo polovinu svoje financijske omotnice (46%) namijenila utrošiti na ruralni razvoj. Pitanje je bi li bilo bolje osigurati dostatan prihod poljoprivrednicima povećanjem omotnice za izravna plaćanja, omogućiti plasman roba, povećati konkurentnost i pojačati gospodarsku aktivnost, stvoriti nova radna mjesta na selima…
Drugi važan problem je zanemarivanje uloge proizvođačkih organizacija. Hrvatska do sada za te potrebe nije iskoristila niti eura, dok je uloga priznatih proizvođačkih organizacija presudna u trenucima kriza. Proizvođačke organizacije imaju potrebnu fleksibilnost da reagiraju brže te potpore i dobivenu potrebnu pomoć brže dostavljaju svojim članovima. Također, važnost proizvođačkih organizacija u jačanju položaja poljoprivrednika također je nemjerljiva prema iskustvima drugih država članica.
Narod.hr: Što je po tom pitanju do sada napravila Hrvatska vlada?
Marijana Petir: Ovaj tjedan imat ću prvu razmjenu mišljenja o reformi s ministrom Tolušićem no koliko znam, predstavnik Vlade i Ministarstva poljoprivrede sudjelovao je na sastanku Vijeća za poljoprivredu i ribarstvo ovog ponedjeljka u Bruxellesu. Na sastanku se razgovaralo upravo o novom zakonodavnom paketu te je pomoćnik ministra iznio primjedbe Hrvatske vezane uz smanjenje proračuna za poljoprivredu, ali i zahtjev za olakšavanje procedura, kako za administraciju, tako i za same poljoprivrednike. Dotaknuo se i pitanja veće fleksibilnosti za transfer sredstava između I i II stupa ovisno o potrebama pojedine države članice.
Narod.hr: Surađujete li oko ovakvih pitanja s Ministarstvom poljoprivrede kako bi se zajedničkim djelovanjem postigla što veća korist za Hrvatsku?
Marijana Petir: Surađujem s predstavnicima Ministarstva i Stalnog predstavništva iako smatram da bi komunikacija nekad mogla biti brža i efikasnija. U Europskom parlamentu često se događa da smo uvjetovani određenim rokovima (za podnošenje amandmana ili izradu izvješća) te nemamo uvijek vremena čekati stajališta naših nadležnih tijela. Svaki amandman izboren u Europskom parlamentu velika je pomoć našim pregovaračima u Vijeću što se nedavno vidjelo na primjeru Uredbe o LULUCF-u i dobivenoj iznimci za Hrvatsku kojom nam je omogućeno slobodno gospodarenje šumama (u kontekstu obračuna doprinosa klimatskoj politici EU), a koje su bile pod okupacijom ili su još danas minirane… U stalnom sam kontaktu s osobom zaduženom za poljoprivrednu politiku u Stalnom predstavništvu RH pri EU te sam u kontaktu s Ministarstvom poljoprivrede, ali i Hrvatskom poljoprivrednom komorom čiju ulogu u promicanju interesa i zagovaranju potreba hrvatskih poljoprivrednika ne smijemo zanemariti. Naravno da komuniciram direktno i s poljoprivrednicima te njihovim udrugama kako bih što vjernije mogla obraniti boje Hrvatske u Europskom parlamentu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
