Karlovački Županijski sud u ponedjeljak je nepravomoćno oslobodio Slavka Pleša optužbe za ubojstvo srpskog teritorijalca u okupiranom Slunju 1993., a Županijsko državno odvjetništvo najavilo je žalbu Vrhovnome sudu.
Sudac Ante Ujević, obrazlažući presudu, pozvao je na izmjene Kaznenog zakona u dijelu koji regulira nužnu obranu tako da “nije kriv tko prekorači granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom”. Ta nova zakonska odredba, kako je rekao, ide optuženiku u prilog te je na temelju nje i oslobođen, a dodao je i kako presudu smatra “pravednom”.
Po obrazloženju sudskog vijeća, u ovom se slučaju ne može raditi o čistom ubojstvu, kako to smatra tužiteljstvo, ni o čistoj nužnoj obrani, kako tvrdi obrana. No, činjenica je da su tri neprijateljska vojnika ušla u dvorište optuženika s lošim namjerama, pokušavajući razvaliti vrata te je optuženik imao pravo na obranu. S jedne strane, nema dokaza da su oni htjeli optuženika ili njegovu obitelj lišiti života, što se smatra prekoračenjem nužne obrane, ali se s druge strane može dokazati da su poduzeli napad. Zato je u oslobađajućoj presudi, rekao je sudac Ujević, bilo ključno svjedočenje vještaka psihijatrijske struke Gorana Arbanasa, koji je rekao da je “u trenutku napada Slavko Pleš bio u stanju jake prepasti i sužene svijesti, zbog čega nije mogao u punoj mjeri prosuđivati i upozoriti napadače ili pucati u zrak, nego je u stanju ispričivo jake prepasti prekoračio nužnu obranu”.
Za smrtno ranjavanje srpskog teritorijalca Nedjeljka Smiljanića u dvorištu obitelji Pleš u Čamerovcu na području Slunja 1993. Okružni sud tzv. SAO Krajine u Glini osudio je Slavka Pleša za teško ubojstvo na 14 godina zatvora kad je bio razmijenjen i na slobodnom dijelu Hrvatske.
Poslije ga je “zbog prekoračenja nužne obrane” 2009. karlovački Županijski sud osudio na sedam mjeseci zatvora.
Na treću, oslobađajuću presudu zamjenica županijske državne odvjetnice Ljubica Fiškuš-Šumonja najavila je žalbu Vrhovnome sudu.
Pleš je nakon presude rekao za Hinu da je zadovoljan, ali ne i sretan, jer je te noći pucajući iz lovačke puške “samo spasio svoj život i život svoje obitelji, a predmet se odugovlači”. Dodao je kako za njih od noći 19. rujna 1993. taj događaj ne prestaje.
“Nadam se dobrom završetku, ali uvijek sam u neizvjesnosti i nikada ne znam kako će završiti”, rekao je Pleš.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
