Roman Leljak u München je tijekom suđenja bio tri puta pozvan kao svjedok, vještak. Vještačio je propise rada koje je rabila UDBA za svoj rad. To su uglavnom propisi koji su se ticali rada UDBA-e u inozemstvu.
Perković i Mustač proglašeni krivima: Dobili kazne doživotnog zatvora
“Recimo poseban pravilnik o Grupi A, specijalne jedinice Udbe koja je korištena za izvođenje specijalnih akcija, tj. likvidacija, otmica i slično. Sve te dokumente pronašao sam u Državnom arhivu u Ljubljani koji je za po tom pitanju otvoren od 2006. godine. Za sud je mislim bilo posebno važno razumjeti način, metodologiju rada te organizacije, da bi stvorilo jasnu sliku koji su bili njihovi zadatci, ovlasti i slično. Mislim da sam u tom dijelu dokazao da su likvidacije bile sastavni dio te zločinačke organizacije koje su koristili od 1945. pa do 1990. godine”, rekao je Leljak.
“Slovenska UDBA bila je zadužena za zapadne zemlje, prije svega Austriju i Njemačku. U slovenskom arhivu je mnogo dokumenata različitih operativnih akcija koje su se vodile u inozemstvu, npr. slučaj Bleiburškog voda i drugo. Posebno je bilo zanimljivo što to što je slovenska UDBA na operativnoj akciji sagledavanja djelatnosti BND-a, njemačke obavještajne službe. U tome se vidi da nema Stjepana Đurekovića u sagledavanju njemačke obavještajne službe i sud je to jasno uzeo u obzir prilikom izricanja presude”, dodao je.
Leljak smatra da je presuda zakašnjela, ali kaže da je ovo veliki dan i velika pobjeda nad totalitarnim režimom. Režimom od kojega se nakon tolikih godina nismo odvojili, i dalje nakon 25 godina o njemu govorimo kao o nekom sistemu koji je bio ‘s ljudskim likom’.
“Ovo je sada istina. Istina da je UDBA bila jedna velika zločinačka organizacija. Da je smrt 80 ljudi koje je usmrtila u inozemstvu, samo dio od onog što su napravili, a zapravo ne znamo ni približan broj koliko je tih ubojstava zaista bilo u tadašnjoj Jugoslaviji. Nadam se da će ova presuda potaknuti austrijske vlasti koje rade na jednom drugom slučaju, slučaju otmice i ubojstva Stjepana Crnogorca, na slučaju ubojstva Nikice Martinovića u Klagenfurtu, za koje također znamo da je organizirala i počinila UDBA. Svi ti predstavnici UDBA-e još uvijek su živi, čak i politički aktivni u Sloveniji”, ističe.
> Suđenje u Münchenu: Milanoviću ne odgovara izricanje presude nasljednicima Udbe prije izbora
Hrvatska i Slovenija su zasad jedine države Europske unije koje nisu provele lustraciju.
Slovenski parlament takve odluke nije donio, dok je Hrvatski sabor 2006. donio deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990.
No, i za tu deklaraciju Leljak drži da je više formalna, nego iskrena.
Postoji europska Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006., koja u Sloveniji nije prihvaćena.
U Sloveniji još uvijek vladaju sistemi koji su vladali i tada u vrijeme režima i samo su se nadovezali na novi politički život.
“Više se puta isticao slučaj Silva Gorenca, koji je bio šef jugoslavenske UDBA-e 1970. do 1974. godine. U njegovom mandatu likvidirano je 36 osoba. Ni Slovenija ni Hrvatska nemaju toliko ni pravne ni političke snage i da bi tog čovjeka pozvala na saslušanje. Osoba koja je dala likvidirati 36 Hrvata danas slobodno šeće po Krškom u Sloveniji, nitko ga ne dira uz mirovinu veću od 1500 eura”, kaže Leljak.
Roman Leljak na tom slučaju osobno radi i zato ga dobro zna. Jednostavno je neshvatljivo kako netko može biti slobodan kad se zna, objavljeno sa slikama svih 36 osoba koje je Gorenc naredio da se likvidira.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
