U paklu Sajmišta, i to u izravnim uličnim borbama, pogibali su redom zapovjednici HOS-a: Ivan Brdar, Željko Delić – Švico i Robert Šilić, ali i važni borci: Dubravko Rusek, Mladen Amstrong – Grof i Zdravko Bezuk. Na današnji dan 1991. u Vukovaru poginuo je mladić nevjerojatne hrabrosti – Ivan Brdar.
Izjava jedne Vukovarke o Brdarovoj skrbi za civile, svejedno koje nacionalnosti, glasi: “Ovdje su civili u podrumu. Tko takne jednog civila, ja ću ga osobno ubiti!”.
Suborci za Brdara svjedoče da je bio „abnormalno, ludo hrabar vojnik“.
Svi koji su branili Sajmište: Ose, Žuti, Plavi, Crni, Bojleri, Đakovčani, vojna policija, fragmentirane male jedinice poput policajaca iz Varaždina ili gardista iz 1. brigade, naravno i HOS-ovci, svjedoče o Brdarovom junaštvu. Svi su oni plaćali veliku cijenu zbog pucanja linija i nedovoljne popunjenosti ljudstva spremnog za okršaje.
Sajmište uistinu nije bilo poželjno odredište za borbu, stoga već i podatak da su HOS-ovci dragovoljno pristigli na Sajmište upravo kada su počinjale najteže bitke, dovoljno govori o njihovu značaju. Nikica Burić – Samoborac zapamtio ih je kao takve: „Ja sam njih prvo malo gledao, te HOS-ovce. Onak, došli su junački u napad!’. Ma koji napad, mislim si, kaj ovi pričaju!?! Pa su otišli, napravili pičvajz i neprijatelju i sebi i vidjeli su kaj se ustvari tu događa. Gledam ih i vidim da su hrabri, posebno gledam ove mlade i mislim si: ‘Pa kud su ova djeca došla!?!’. I gledao sam ja njih, pucalo se na sve strane i bome im nije bilo svejedno. Ali, negdje u roku od nekih desetak dana, kada su shvatili kako tamo stvari stoje, ovi od njih koji su ostali mentalno jaki postali su mrtvi-hladni na ludnicu oko sebe“, svjedoči Samoborac koji je u rujnu 1991. kupio kalašnjikov i otišao u Vukovar, shvativši da se ondje brani cijela Hrvatska pa i njegov Samobor.
Prvi je poginuo Željko Delić – Švico, Hrvat koji je pristigao iz Austrije. Izvrstan vojnik, vrlo spretan s protuoklopom, ali i rezolutan u skrbi za ljude .„Ljudina, znao je osjetiti situaciju, primjerice on je inzistirao da se ne razdvajamo. Imao je autoritet, ali nije poštovao autoritet… Tak nekak. I to je bome dobro funkcioniralo. Nažalost ga ta intuicija nije spasila od snajperskog metka. Umro je na rukama Zvone Ćurkovića”, prisjeća se HOS-ovac Antolić.
Odmah drugi dan poginuo je i Livnjak Ivan Brdar, osoba za koju uglas svi suborci tvrde da je bio abnormalno, ludo hrabar vojnik. Igor Široki priča: „Brdar, taj je bio lud šta je radio! Spajao je one remene, izvlačio ranjenike k’o na traci. Bio je strašno alergičan na nepravdu, dobro su ga dečki zapamtili kada nas klince prvu noć nisu došli zamijeniti na straži! Izjava one Vukovarke o Brdarovoj skrbi za civile, svejedno koje nacionalnosti, živa je istina: ‘Ovdje su civili u podrumu. Tko takne jednog civila, ja ću ga osobno ubiti!’. A što se tiče hrabrosti, dovoljno ti govori scena kada tijekom najžešćeg granatiranja izlazi nasred ulice, onako zalizan, drži “škorpion” u ruci i počne urlati gange: “Oj, čedo, dođi vamo da ti Ivan Brdar je… mamu!”.
Prvi zapovjednik HOS-a, Robert Šilić iz Konjica, poginuo je posljednji. Suborci ga pamte kao iznimno fizički moćnog, ali i kvalitetnog čovjeka, specijalista za sve vrste naoružanja, posebno mine i protuoklop. Iskazao se u izvlačenju ranjenika. Suborce je izvukao nakon tragedije 9. studenoga, no poginuo je od granate izvlačeći ranjenike.
Livanjska bojna HOS-a dobila je ime po ovom junaku i zvala se I. bojna HOS-a „Ivan vitez Brdar“.
In memoriam: Vukovarska satnija HOS-a i poginuli heroji
Tekst se nastavlja ispod oglasa
