Foto: snimka zaslona

U paklu Sajmišta, i to u izravnim uličnim borbama, pogibali su redom zapovjednici HOS-a: Ivan Brdar, Željko Delić – Švico i Robert Šilić, ali i važni borci: Dubravko Rusek, Mladen Amstrong – Grof i Zdravko Bezuk. Na današnji dan 1991. u Vukovaru poginuo je mladić nevjerojatne hrabrosti – Ivan Brdar.

Izjava jedne Vukovarke o Brdarovoj skrbi za civile, sve­jedno koje nacionalnosti, glasi: “Ovdje su civili u podrumu. Tko takne jednog civila, ja ću ga osobno ubiti!”. 

Suborci za Brdara svjedoče da je bio „abnormalno, ludo hrabar vojnik“.

Svi koji su branili Sajmište: Ose, Žuti, Plavi, Crni, Bojleri, Đakovčani, vojna policija, fragmentirane male jedinice poput policajaca iz Varaždina ili gardista iz 1. brigade, naravno i HOS-ovci, svjedoče o Brdarovom junaštvu. Svi su oni plaćali veliku cijenu zbog pucanja linija i nedovoljne popunjenosti ljudstva spremnog za okršaje.

Sajmište uistinu nije bilo poželjno odredište za borbu, stoga već i podatak da su HOS-ovci dragovoljno pristigli na Sajmište upravo kada su počinjale najteže bitke, dovoljno govori o njihovu značaju. Nikica Burić – Samoborac zapamtio ih je kao takve: „Ja sam njih prvo malo gledao, te HOS-ovce. Onak, došli su junački u napad!’. Ma koji napad, mislim si, kaj ovi pričaju!?! Pa su otišli, napravili pičvajz i neprijatelju i sebi i vidjeli su kaj se ustvari tu događa. Gledam ih i vidim da su hrabri, posebno gledam ove mlade i mislim si: ‘Pa kud su ova djeca došla!?!’. I gledao sam ja njih, pucalo se na sve strane i bome im nije bilo svejedno. Ali, negdje u roku od nekih desetak dana, kada su shvatili kako tamo stvari stoje, ovi od njih koji su ostali mentalno jaki postali su mrtvi-hladni na ludnicu oko sebe“, svjedoči Samoborac koji je u rujnu 1991. kupio kalašnjikov i otišao u Vukovar, shvativši da se ondje brani cijela Hrvatska pa i njegov Samobor.

Prvi je poginuo Željko Delić – Švico, Hrvat koji je pristigao iz Au­strije. Izvrstan vojnik, vrlo spretan s protuoklopom, ali i rezolutan u skrbi za ljude .„Ljudina, znao je osje­titi situaciju, primjerice on je inzistirao da se ne raz­dvajamo. Imao je autoritet, ali nije poštovao autori­tet… Tak nekak. I to je bome dobro funkcioniralo. Nažalost ga ta intuicija nije spasila od snajperskog metka. Umro je na rukama Zvone Ćurkovića”, pri­sjeća se HOS-ovac Antolić.

Odmah drugi dan poginuo je i Livnjak Ivan Brdar, osoba za koju uglas svi suborci tvr­de da je bio abnormalno, ludo hrabar vojnik. Igor Široki priča: „Brdar, taj je bio lud šta je radio! Spajao je one remene, izvlačio ranjenike k’o na traci. Bio je strašno aler­gičan na nepravdu, dobro su ga dečki zapamtili kada nas klince prvu noć nisu došli zamijeniti na straži! Izjava one Vukovarke o Brdarovoj skrbi za civile, sve­jedno koje nacionalnosti, živa je istina: ‘Ovdje su civili u podrumu. Tko takne jednog civila, ja ću ga osobno ubiti!’. A što se tiče hrabrosti, dovoljno ti govori scena kada tijekom najžešćeg granatiranja izlazi nasred ulice, onako za­lizan, drži “škorpion” u ruci i počne urlati gange: “Oj, čedo, dođi vamo da ti Ivan Brdar je… mamu!”.

Prvi zapovjednik HOS-a, Robert Šilić iz Konjica, po­ginuo je posljednji. Suborci ga pamte kao iznimno fizički moćnog, ali i kvalitetnog čovjeka, specijalista za sve vrste naoružanja, posebno mine i protuoklop. Iskazao se u izvlačenju ranjenika. Suborce je izvukao nakon tragedije 9. studenoga, no poginuo je od gra­nate izvlačeći ranjenike.

Livanjska bojna HOS-a dobila je ime po ovom junaku i zvala se I. bojna HOS-a „Ivan vitez Brdar“.

In memoriam: Vukovarska satnija HOS-a i poginuli heroji

 

Izvor: narod.hr/udhos-zagreb.hr