Dana 22. siječnja Crkva liturgijski časti sv. Vinka iz Zaragoze, đakona i mučenika, koji je posvjedočio svoju vjeru i ljubav prema Bogu mučeničkom smrću za vrijeme progona cara Dioklecijana.
Ime sveca kojeg danas slavimo dolazi od latinske riječi ‘vinco, vincere’ – pobijediti, te ponajprije znači ‘pobjedonosan’, ‘onaj koji pobjeđuje’, ‘onaj koji je određen pobjeđivati’. Sv. Vinko je odbio ponuđeno zatajenje Isusa Krista. Iako je svoju krv prolio i umro za Isusa, danas ga slavimo kao pobjednika.
Ponudili su mu slobodu ako javno spali Sveto pismo, ali je odbio. Prijatelja Valerija su pustili, ali su Vinka zadržali i podvrgli ga teškim mučenjima, a zatim ga bacili u ćeliju po kojoj su bili razbacani komadići oštrog stakla. Nakon silnih muka umro je 22. siječnja 304. ili 305. godine. Očito kažnjavanju nije bilo kraja pa su mrtvo tijelo izložili lešinarima, koje je prema predaji obranio gavran. Zatim su mu tijelo bacili u more, ali je isplivalo na obalu. Kršćani su ga pokopali na današnjem Rtu svetog Vinka (Cabo de São Vicente, Algarve, južni Portugal).
Sv. Vinko je zaštitnik vinara, staklara i mornara, ali kod nas uvriježeni običaji uz Vincekovo zapravo, osim povezanosti po imenu, nemaju ništa zajedničkog s ovim svecem.
Ipak, evo ovom prigodom jedne pjesmice-molitvice iz naše pučke predaje, koju moli vinogradar, i to tako da na trsove objesi kobasicu, zalije ih starim vinom i pri tome ovako govori:
Dragi Bog
čuvaj trsa mog
evo Ti zrelog vina
da bu dobra godina.
Oblake razmakni
sunce primakni
mraza zgoni
na tuču zvoni.
Se bum obdelal
da bi v jesen popeval
rozgvu si bum zel
i vu vodu del.
Sv. Vincek pokaži svetu
kak bu vu novom letu.
