Pohranjena je u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu i smatra se “krsnim listom Zagrebačke biskupije”, a ujedno je i prvi sačuvani pisani dokument gdje se spominje ime Zagreba.
Felicijanova povelja, isprava ostrogonskog nadbiskupa Felicijana iz 1134. u kojoj se, uz pojedinosti o sporu između zagrebačkoga biskupa Fancike i plemića Dudenje oko posjeda Dubrava kraj Čazme, donose i podatci o dolasku prvoga zagrebačkoga biskupa Duha u Zagreb.
Kako isprava o utemeljenju zagrebačke biskupije nije očuvana, ta je povelja ujedno i prvo pisano svjedočanstvo o njezinu utemeljenju, ali i prvo spominjanje imena Zagreb. U ispravi se navode granice velikoga zemljišnog posjeda kojim je kralj Ladislav obdario zagrebačku crkvu. Felicijanova povelja čuva se u Nad biskupskom arhivu u Zagrebu.
Evo kako u približnom prijevodu s latinskog jezika glasi dio Felicijanove povelje:
“U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Za vlade vrlo plemenitoga kralja Ladislava, a za primasa ostrogonske crkve Acha, nadbiskupa bačkog Fabijana, za vesprimskog biskupa Kuzme, palatina župana Gjule, za šomođskog župana Graba, osnuje spomenuti kralj, nadahnut Božjom milošću i posavjetovavši se s ovima i drugim plemićima, biskupiju zagrebačku, da one, koje je bludnja idolopoklonstva otuđila od štovanja boga, biskupova briga natrag privede na put istine. Da dakle pouči neznanje toga puka, nađe (kralj Ladislav) zgodnoga nekog Čeha, časna života, imenom Duh, koga pošalje po svom kapelanu Fanciki za pastira toj crkvi; on je postavio i pomoćnike (svećenike) onoj crkvi iz županije šomođske i zaladske”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
