Majka vođe velike pobune protiv Habsburgovaca, Franje II. Rákóczija, bila je Jelena Zrinska iz poznatih hrvatskih velikaških loza: otac Petar Zrinski i majka Katarina Frankopan. Ona se nakon smrti oca Petra Zrinskog udala za velikaša Franju I. Rákóczija. Na današnji dan 1676. rodila je sina Franju II. koji je 30 godine postao vođa pobune protiv Beča i Habsburgovaca, kao i njegov djed Petar Zrinski.
Zanimljivo je da je pobuna krenula s područja današnje – Ukrajine!
Na današnji dan 1676. rođen je mađarski velikaš Franjo II. Rákóczi, poznat kao vođa velikog ustanka protiv Habsburgovaca. Zanimljivo je da je on bio unuk hrvatskog bana Petra Zrinskog, koji je također organizirao ustanak protiv Habsburgovaca tridesetak godina ranije. Naime, Franjo II. Rákóczi bio je sin Jelene Zrinske, Petrove kćeri, koja se udala za Franju I. Rákóczija. Budući da je Jelena Zrinska bila kći Katarine Frankopan, jasno je da je Franjo II. Rákóczi ujedno bio i potomak obitelji Frankopan (poznati urotnik Fran Krsto Frankopan bio je polubrat njegove bake).
Franjo II. Rákóczi bio je već od djetinjstva najbogatiji velikaš u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Otac mu je umro kad mu je bilo samo nekoliko mjeseci, tako da je o njemu skrbila majka – spomenuta Jelena Zrinska. Franjo II. Rákóczi odrastao je u velikom dvorcu kod mjesta Munkač na sjeveroistočnom rubu Ugarske. Taj dvorac, koji se nalazi na jednom impresivnom brdu vulkanskog postanka, danas se nalazi u Ukrajini (tada jedan Ugarske preko Karpata koji je pripao s vremenom Ukrajini). Na ukrajinskom jeziku to se mjesto danas zove Mukačeve (Мукачеве).
Godine 1703. započeo je u Ugarskoj ustanak tzv. kuruca, usmjeren protiv vlasti habsburškog vladara Leopolda I. (djeda carice Marije Terezije). Protiv istog Leopolda urotu su prethodno organizirali Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Na čelu ustanka iz 1703. godine našao se Franjo II. Rákóczi. Proglašen je knezom Transilvanije te vladarom u Ugarskoj (ipak nije uzeo pravo na kraljevsku čast). Spomenuti Munkač bio je važno središte ustanka.
U sporazumu s Lujem XIV. na saboru u Ónodu kraj Miskolca 1707. proglasio detronizaciju Habsburgovaca s prijestolja, a ugarski staleži povjeravaju mu upravljanje zemljom. Nakon što je očekivana francuska pomoć izostala, poražen je u bitki kraj Trenčína (1708). Velikaši koji su ga dotad podupirali prilaze Habsburgovcima i s njima 1711. sklapaju mirovni sporazum. Tijekom idućih godina Rákóczy je obilazio europske zemlje uzalud tražeći potporu za novi ustanak. Napisao Uspomene o ugarskom ratu i meditativno intonirane Ispovijesti.
Rákóczijev ustanak u Hrvatskoj nije imao osobito velikog odjeka. Ustanak u Ugarskoj ugušen je, a Rákóczi je otišao u egzil. Zanimljivo je da je boravio u Poljskoj, Engleskoj i Francuskoj, a na kraju se smjestio u Osmanskom Carstvu. U turskom gradu Tekirdağu, na obali Mramornog mora, živio je čak 18 godina, sve do svoje smrti 1735. godine.
