Sveti Pavao, carigradski nadbiskup i mučenik, poznat i kao Pavao Ispovijedalac ili Pavao Priznavalac, rođen je krajem III. stoljeća u Solunu. Sudjelovao je 325. na saboru u Niceji kao tajnik carigradskog biskupa Aleksandra, koji ga je i zaredio za svećenika. Kad je Aleksandar umro, izabran je 337. za nadbiskupa Carigrada. Zbog suprotstavljanja krivovjernom arijanstvu prognan je iste godine u Pont (danas sjeveroistočna Anatolija u Turskoj) i zamijenjen heretikom Euzebijem. Vratio se 338., ali arijanci su ga ponovo prognali, sada u njemački grad Trier. Kada se oko 340. vratio u Carigrad, car Konstancije II. dao ga je okovati i prognao ga 342. najprije u Singaru (Mezopotamija), a zatim u Emesu (danas Homs u zapadnoj Siriji). Tada je za nadbiskupa imenovao heretika Makedonija. Uporni i nepokolebljivi Pavao opet je osvanuo u Carigradu 344, a 351. je prognan u Kapadociju, u grad Kukuz (latinski Cucusus, danas turski grad Göksun). Kako bi spriječili njegov novi povratak, tamo su ga utamničili i izgladnili. Na kraju su ga 355. u Kukuzu i zadavili.
Sveti Pavao, mučenik za vjeru Kristovu, bliski prijatelj svetog Atanazija, nikada nije odustajao od povratka u svoju biskupiju i od djelovanja među svojim vjernicima. Nisu ga u tome pokolebale ni prijetnje zlotvora na vlasti, ali je većinu vremena kao nadbiskup proboravio u progonstvu. Sveti Atanazije kazao je za njega da “u svojem životu nije znao za ništa doli za trpljenje i progone”. Relikvije svetog Pavla, carigradskog patrijarha i mučenika, prenesene su kasnije u Veneciju te napokon u naš grad Vodnjan (jugozapadna Istra), gdje počivaju kao dio zbirke relikvija u crkvi svetog Blaža. U toj jedinstvenoj zbirci nalazi se čak 370 relikvija kršćanskih svetaca i mučenika. Zbirku je u Vodnjan dopremio 1816. veronski slikar Gaetano Gresler (1765-1839), kako bi ju zaštitio od Napoleonovih postrojbi.
