Na današnji dan, 7. svibnja 1948., uhićen je Andrija Hebrang (otac) i stavljen u zloglasni beogradski zatvor Glavnjaču. Uhićen je po nalogu Josipa Broza Tita.
Niz prijeratnih ubojstava naređenih ili izvršenih u samom središtu velikosrpstva Beogradu, nastavljen je i nakon završetka II. svjetskog rata, a jedna od žrtava bio je i ratni vođa hrvatskih komunista – Andrija Hebrang.
U pismu Titu je Kardelj neprestano naglašavao da se Hebrang loše ponaša prema Srbima i da je hrvatski nacionalist. Partija je sve mogla oprostiti i amnestirati, i četnike i ljotićevce i nedićevce, ali jednom komunistu nije htjela niti mogla – nacionalni osjećaj hrvatstva.
Andrija Hebrang – još jedna vođa Hrvata kao žrtva Beograda
U nizu hrvatskih političkih, društvenih ili vjerskih vođa 20 st. koji su zbog svog domoljublja i otpora velikosrpstvu ili komunizmu bili ubijeni, proganjani ili zatvarani, hrvatskoj javnosti je najmanje poznat slučaj – Andrije Hebranga starijeg.
Stjepan Radić, Andrija Hebrang, Alojzije Stepinac, Savka Dabčević, Franjo Tuđman i mnogi manje ili više znani Hrvati stajali su na svoj način i u svoje vrijeme tijekom cijelog 20. stoljeća na čelu pojedinih gibanja i težnji hrvatskog naroda za samostalnošću i pravom da bude „svoj na svome“, te zbog toga bili proganjani, zatvarani ili ubijeni.
Tko je Andrija Hebrang stariji?
Andrija Hebrang rođen u selu Bačevcu pored Virovitice i kao mladić postao je članom Komunističke partije Hrvatske. Dvanaest godina, od 1928. do 1941. proveo je u zatvoru.
Zbog svojih jasnih hrvatskih stavova i otpora velikosrpstvu pod krinkom jugoslavenstva, te principijelnog i načelnog držanja, Hebrang dolazi pod udar unitarističkih snaga u KPJ – prije svega Kardelja, Đilasa, Rankovića i Milutinovića. Ta grupa šalje pismo Titu i optužuje prvog čovjeka hrvatskih komunista za – nacionalizam. U tom pismu je Kardelj neprestano naglašavao da se Hebrang loše ponaša prema Srbima, te tako ponavljao optužbe koje do dan danas ostaju neprestano sredstvo ucjene hrvatskog naroda i njegovih vođa, bez obzira kojoj ideologiji pripadali.
Protiv Hebranga su pokrenute lažne optužbe da je počinio izdaju dok je bio u ustaškom zatvoru 1942. godine i da je potkopavao jugoslavensku vladu nakon Drugog svjetskog rata. Pravi razlog Hebrangovom uhićenju bio je vjerojatno strah da bi on mogao biti Staljinov kandidat za Titovog nasljednika (bilo je to doba sukoba Tito – Staljin, uoči Rezolucije Informbiroa). Staljinova bliskost s Hebrangom naslućivala se na osnovu nekih pisama iz Moskve koja su dolazila naslovljena samo na Tita i Hebranga i nikoga drugoga iz jugoslavenskog vodstva.
Kalvarija obitelji Hebrang
Ubijen je u zatvoru u Beogradu, a u službenom izvješću napisano je da se sam objesio o radijator. Tako je Hrvatska ostala bez svog najvažnijeg čovjeka i političkog vođe u poslijeratnom periodu, a KPJ i Josip Broz Tito dobivaju prostor za ostvarenje svojih ciljeva u Hrvatskoj.
Cijela obitelj Hebrang je nakon toga došla pod udar komunističkih tortura, pa supruga Andrije Hebranga, Olga Strauss, pakračka Židovka koja je izgubila 54 člana obitelji u ratu, kao majka troje djece provodi u zatvoru 12 godina. Djeca žive s tetkom Ilonom u Zagrebu. Tetkina obitelj je također teško stradala od komunista jer je tetak završio na teškoj robiji na Golom otoku, pa su jedva preživljavali.
Tako hrvatska obitelj Hebrang simbolizira sve patnje hrvatskog čovjeka 20 st. u borbi za samobitnost i slobodu hrvatskog naroda, bez obzira kojoj ideologiji pripadali.
Odlukom Sabora RH 1992. godine Andrija Hebrang stariji politički je rehabilitiran i proglašen žrtvom “komunističkoga sustava”.
Sabor je 2006. godine donio i Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj u razdoblju 1945.-1990. godine. Niti danas, 12 godina nakon Deklaracije, službena politika HDZ-a nije ništa učinila na rehabilitaciji žrtava komunizma: arhivi su ponovno teško dostupni, zločinci nisu lustrirani, a žrtve nisu dobile dužni pijetet ni sućut.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
