Akademik Pečarić: Istinsko suočavanje s istinom iz 2. svjetskog rata i poraća tzv. antifašista doista bi bilo bolno

Foto: Narod.hr

“Trebamo stalno imati u pameti da je ovdje riječ o napadu na Domovinski rat i da nikada HOS, “Bojna Čavoglave” i sl. ne bi bili problem, da oni koji sprovode velikosrpski Memorandum SANU 2. iz Hrvatske nisu svjesni da ne mogu izravno napadati Domovinski rat”, rekao je akademik Josip Pečarić na predstavljanje knjige u Sisku.

Predstavljanje knjige autora akademika Josipa Pečarića i dr. Josipa Stjepandića „Ništa se još promijenilo nije“ održano je u petak 3. ožujka u Dvorani sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu. Knjigu su predstavili Nikola Štedul i Marko Ljubić te autori, a predstavljanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić i kancelar Marko Cvitkušić.

> (FOTO) Sisak: Predstavljena knjiga “Ništa se još promijenilo nije”

Prenosimo govor akademika Josipa Pečarića:

Na predstavljanju knjige “Ništa se još promijenilo nije” u Zagrebu govorio sam o onima kojima smeta ZDS:

“Zato im je napad na pozdrav ZA DOM SPREMNI ostao kao jedina nada da će uspjeti u nečemu izvojevati pobjedu. Otud toliki napadi na Thompsona već više od 15 godina. Otud napadi i na HOS-ovce. Otud napadi na pozdrav ZA DOM SPREMNI!

Moramo priznati da im je doista izvrsna satisfakcija poraz – makar i toliko dugo poslije rata – onih koji su im budili strašan strah od samog početka rata i koje vjerojatno najviše krive što su na kraju pretvoreni u zečeve!»

O tome sam govorio i prije tjedan dana u Širokom Brijegu i na Radiju Međugorje u razgovorima s fra Mariom Knezovićem:

Jučer je stigla potvrda iz Beograda da se radi upravo o tome. Naslov teksta s portala dnevno.hr:
Traže ukidanje ustaških mirovina
Srbija zbog HOS-a ucjenjuje Vladu RH ‘Zabranite Udruge koje se služe grbom na kojem piše ZDS, pa ćemo vam vjerovati’

Naravno, sjetimo se da sam i tada i mnogo puta ponovio tj. upozoravao kako su oni za vrijeme fašističke (bolje reći nacističke) agresije na Hrvatsku hrvatske branitelje nazivali ustašama a hrvatsku državu Tuđmanova ustaška država.

To i sada ponavljaju, a znamo da svo vrijeme to ponavljaju fašisti, pardon antifašisti u Hrvatskoj.

Doista, i jednima i drugima pobjeda protiv HOS-ovaca je itekako važna. Ponovimo ono što treba stalno govoriti: stravično su se bojali i od samih oznaka HOS-a, kao što su se bojali i od Thompsonove pjesme “Bojna Ćavoglave” koja počinje pozdravom “Za dom spremni”.

Onima od kojih su hrvatski ratnici napravili zečeve itekako bi velika satisfakcija bila pobjeda protiv onih od kojih su se najviše bojali. Makar to bilo i više od 20 godina nakon završetka rata.

Međutim, jučer je za njih bio važan dan jer je objavljen sastav vladinog Vijeća za suočavanje s prošlošću.

Otud i reagiranje iz Srbije, a slično imamo i u RH – od “Dokumente”, koju vodi od HNES etički osuđena za veleizdaju Vesna Teršelič;

U utorak je na predstavljanju knjige akademika Davorina Rudolfa, na kojoj je nazočan bio i Predsjednik i HAZU i novoimenovanog Vladinog vijeća akademik Zvonko Kusić, prof. dr. sc. Zdravko Tomac rekao prema portalu narod.hr:

“Tomac je ocijenio i kako pozdrav „Za dom spremni“ na ploči postavljenoj poginulim braniteljima nema nikakve veze s ustaškim pozdravom. Hrvatski branitelji iz Domovinskoga rata na čelu s predsjednikom Tuđmanom borili su se za slobodnu i demokratsku državu Hrvatsku, rekao je Tomac dodavši kako je Domovinski rat temelj današnje Republike Hrvatske.”

> Predstavljena knjiga akademika Davorina Rudolfa „Stvaranje hrvatske države 1991.“

Njegov govor je objavljen na Portalu HKV-a pa možemo dodati što je bivši potpredsjednik Vlade nacionalnoga jedinstva još rekao:

“I na kraju jedna rečenica o čistoći Domovinskog rata. Mladi HOS-ovci ginuli su za demokratsku Hrvatsku, a ne za fašističku totalitarnu Hrvatsku, ginuli su u borbi protiv obnovljenog srpskog fašizma. Dakle, bili su objektivno antifašisti i zato je strašna uvreda kada bilo tko pokušava spomen ploču tim mladićima u Jasenovcu prikazati kao uvredu žrtvama Jasenovca. Mladići u Domovinskom ratu borili su se za slobodu i protiv fašizma dakle borili su se protiv one ideologije koja je učinila Jasenovac.
Mi u Hrvatskoj moramo dobiti borbu protiv te pete kolone koja stalno obnavlja lažne optužbe i koja stalno nameće krivnju iz prošlosti na temelju očitih krivotvorina i laži.”

Kada znamo da smo nedavno iz Akademije u Hrvatskom saboru napadnuti akademik Stanko Popović i ja zbog Peticije ZDS kojom smo prije dvije godine branili Marka Perkovića Thompsona i simbol Domovinskog rata “Bojnu Čavoglave”, onda je itekako važno da je akademik Kusić mogao čuti prof. Tomca. Tada su neki povjesničari s Filozofskog fakulteta, među kojima je bio i član Vladinog vijeća prof. dr. sc. Ivo Goldstein zahtijevali da se svim povjesničarima koji su na taj način branili Domovinski rat isključe iz strukovnih udruga.

Zapravo upitno je je li Goldstein član tog povjerenstva kao profesor ili kao veleposlanik koji u svom uredu u Parizu ima sliku Josipa Broza Tita. Teško je povjerovati da je tu kao povjesničar jer je poznato što o njemu kao povjesničaru misle brojni hrvatski povjesničari. Dovoljno je pogledati moju knjigu “Zabranjeni akademik / Prijevarom u HAZU” u kojoj su na str. 141-439 dani njihovi radovi u kojima pišu o njegovoj (ne)stručnosti. Knjiga je pisana povodom neizbora Goldsteina u HAZU kada je na Izbornoj skupštini dobio manje od jedne trećine glasova nazočnih – najmanje u povijesti Akademije.

S druge strane možda je on postao član zato što smo prije dvije godine, na što je već upozorio Marko Ljubić, prof. dr. sc. Matko Marušić i ja uz podršku niza akademika, biskupa, nadbiskupa, sveučilišnih profesora pisali Predsjedniku HAZU akademiku Kusića tražeći da Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti donese deklaraciju o slobodi znanstvenoga istraživanja i da djeluje kao autoritet, inicijator, organizator i medijator u znanstvenim raspravama o neriješenim pitanjima u odnosu na događaje u Hrvatskoj u vrijeme II. svjetskoga rata i poslije njega. Dakle nešto slično što se i sada traži, a Akademija nam je odgovorila da nema potreba za tako nešto.

Zapravo do Pisma je došlo zato što je poseban savjetnik tadašnjeg predsjednika Vlade Slavko Goldstein, otac Iva Goldsteina, najavio zabranu istraživanja posebno vezana za Jasenovac.

A ideja koju sada realizira Vlada je nešto što sam pokušao u HAZU ostvariti prije 15-ak godina. Naime, u vrijeme kada Saborska Komisija za žrtve rata i poraća još nije bila ukinuta, premda joj je rad bio onemogućen. Vladimir Žerjavić je želio da Akademija izađe u javnost sa svojom brojkom žrtava Jasenovca. Predsjednik Akademije je organizirao sastanak u HAZU na kome smo uz Žerjavića bili akademik Bilandžić i ja. Žerjavić i Bilandžić su predlagali da u tome sudjeluju i Goldsteini i predstavnici SUBNORA. Naravno, prijedlog mi je bio potpuno neprihvatljiv pa sam inzistirao da se sastanu svi koji se bave žrtvama.: dr. Josip Jurčević, znanstvenici iz Hrvatskog instituta za povijest, Kazimir Sviben i Vice Vukojević iz Saborske komisije za žrtve rata i poraća, ali i predstavnici domobranskih udruga kada su već trebali biti pozvani i oni iz SUBNOR-a. To je prihvaćeno i poziv je trebao sastaviti ing. Žerjavić.

Ne samo da je to bilo logično nego i važno jer je kroz razgovor postala jasna njegova želja da taj broj bude njegov broj, tj. želio je potvrdu Akademije za svoje brojke. Poslije nekog vremena akademik Bilandžić mi je rekao da Žerjavić nije dao tekst poziva. Žerjavić je tvrdio suprotno. Zamolio sam ga da tekst ponovi, kako je i sugerirao Bilandžić. Žerjavić me je nazvao poslije nekoliko mjeseci i kazao da je tekst preveden i da ga trebam samo potpisati. Iznenadio sam se. Prijevod poziva za okrugli stol!? To, naravno, nije bio poziv već završni tekst. Naravno, odbio sam potpisati tako nešto. Jasno mi je bilo da bez nazočnosti dr. Jurčevića, ljudi iz Hrvatskog instituta za povijest, Saborske komisije i domobranskih udruga u tekstu može biti broj koji korespondira broju Draže Mihailovića, a koju promiču i Goldsteini (“oko 80 000 do 90 000 žrtava za cijeli jasenovački kompleks”)”. Nazivam je i velikosrpska brojka Goldsteinovih i Draže Mihailovića. Žerjavić je došao do brojke od nekih 70.000 i tvrdio je kako je povećavao brojke iz pijeteta prema žrtvama, ali mu Goldsteini u svojoj knjizi spočitavaju da su one za Židove – premale.

Znamo da su najnovija istraživanja potvrdila ispravnost mog postupka. U to vrijeme nisam ni znao da je u Jasenovcu pronađeno manje od 500 posmrtnih ostataka i da je dvojbeno iz kojeg vremena oni jesu jer je potvrđeno postojanje ovog logora i poslije rata!

Međutim, trebamo stalno imati u pameti da je ovdje riječ o napadu na Domovinski rat i da nikada HOS, “Bojna Čavoglave” i sl. ne bi bili problem, da oni koji sprovode velikosrpski Memorandum SANU 2. iz Hrvatske nisu svjesni da ne mogu izravno napadati Domovinski rat.

To su i pokazali napadom na spomen obilježja onima koji su dali svoje živote za Hrvatsku.

Spomenut ću kako je još 2002. godine kada su iz Haaga pokazali svoje zanimanje za generala Bobetka postalo jasno da se radi o napadu na Domovinski rat u Zagrebu osnovan Odbor za promicanje istine o Domovinskom ratu. Ušli su predsjednici skoro svih većih stranaka i udruga proizašlih iz Domovinskog rata, a za predsjednika je bio predložen član najveće hrvatske stranke. Tada je general Bobetko poslušao moju sugestiju da predsjednik Odbora bude Predsjednik HAZU akademik Ivo Padovan. Uslijedili su napadi “antifašista” i iz Akademije, pa se on ubrzo povukao. Zamjenio ga je Predsjednik Matice Hrvatske Igor Zidić. Ako pogledamo članove današnjeg Vijeća vidimo da su prva dva člana Predsjednici HAZU i Matice Hrvatske!

Znamo da je tada sakupljeno dovoljno potpisa za Referendum o promjeni Ustavnog zakona o suradnji sa sudom u Haagu, ali Račanova vlada nije poštivala volju građana iako su po Ustavu morali održati taj referendum.

Dakle i ovo Vijeće je na tragu tih pokušaja, a činjenica da su u njemu i osobe poput prof. dr. sc. Željka Tanjića, rektora Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Mladena Ančića, redovitog profesora na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru, dr. sc. Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra Domovinskog rata ili dr. sc. Ivice Lučića, višeg znanstvenog suradnika u Hrvatskom institutu za povijest može nam garantirati da neće biti donešene odluke protiv Domovinskog rata. A što se suočavanja s istinom iz Drugog svjetskog rata, to već i nije tako jednostavno. Toliko laži je “u igri” da je doista teško zamisliti da bi jedno Vijeće moglo doći do te istine u najavljenih godinu dana rada. A istinsko suočavanje s istinom iz Drugog svjetskog rata i poraća tzv. antifašista doista bi bilo bolno i ne vjerujem da su oni sposobni suočiti se s njom!

Da, naslov naše knjige je s pravom “Ništa se još promijenilo nije”, zar ne.

A zašto je to tako?

Pa tko bi drugi mogao dati bolji odgovor od našeg biskupa Košića. On je

U Homiliji na misi za dr. Antu Starčevića, Šestine, 28. veljače 2017. rekao:

“Pri tome dr. Starčević kaže još jednu zanimljivu misao:

‘Dok budemo imali domaćih izdajica, dotle ćemo imati tuđinaca gospodara. Izdajica ćemo imati dok se narod ne osvijesti.’ (Djela, knj. I, str.81) No, pitamo se danas, 121 godinu nakon njegove smrti, je li se naš narod osvijestio? Na žalost, dok imamo domaćih izdajica pa i veleizdajica, moramo s gorčinom reći: ne, nismo još dozreli u vlastitom suverenitetu i samoodređenju. Da bismo pak to postigli, potrebno je samopoštovanje.

‘U istinu, bez samostalnosti i neovisnosti narod ne može biti narodom, osobom; nego je samo puk, množina čeljadi.’ (Djela, knj. III, str. 105), rekao je. I još: ‘Jedino uz samostalnost mogu cvasti narodi, zemlje i gradovi.’ (Ante Starčević: Izabrani spisi, priredio dr. Blaž Jurišić, Zagreb 1943., str.416)

Danas, kada imamo već više od četvrt stoljeća slobodnu i neovisnu državu Hrvatsku, mogli bismo reći da je cilj narodne države ostvaren. Za tu su slobodu i neovisnost tisuće naših najboljih mladića i djevojaka, muževa i žena, dali svoje živote, prolili svoju krv. Kada o tome razmišljamo, pitamo se kako je onda još moguće da neki tako čeznutljivo gledaju na „egipatske lonce“, odnosno vrijeme neslobode i propale zajednice naroda koja je tlačila naš hrvatski narod? Narod bi se trebao osvijestiti. Da, ali da bi se narod osvijestio, potrebni su mu izgrađeni i moralni pojedinci, svjetionici poput svetog našeg blaženika Alojzija Stepinca. I on je smatrao da je najbolje da naš hrvatski narod bude samostalan, da ne bude zajedno s drugim narodima jer je držao da su osobito Srbi i Hrvati toliko različiti narodi da ne mogu živjeti zajedno. Čak je nedavno i papa Franjo to rekao, kad je u intervjuu jednom španjolskom mediju, izjavio da „narode bivše Jugoslavije nikakvo ljepilo ne bi zadržalo zajedno, toliko su različiti“. A oni koji ne prihvaćaju blaženog Alojzija i žestoko ga napadaju, dok se istodobno prave kao da prihvaćaju papu Franju, u biti ne prihvaćaju njihovu misao, koja nije nadahnuta nikakvom mržnjom već realnom procjenom. A zašto im ne odgovara to što je rekao blaženi Alojzije, a što je već učio dr. Starčević, i ponovio papa Franjo? Zato što ne mogu više biti gospodari nad našim hrvatskim narodom. To je razlog njihovih napada i izmišljanja mržnje, da bi prikrili svoje namjere. Često je na žalost upravo tako razlog da se optužuje druge, kad se ne žele razotkriti vlastite nečasne i nepravedne namjere.”

Zato smo s pravom ovu knjigu u povodu 25. Obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske posvetili hrvatskim vitezovima, a napose pripadnicima HOS-a, koji su ginuli za Hrvatsku uz pozdrav ZA DOM SPREMNI, zar ne?

Akademik Josip Pečarić

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr