Obilježavanje 10. obljetnice ponovne uspostave Sisačke biskupije održana je u subotu 7. prosinca u katedrali Uzvišenja Sv. Križa u Sisku. Tom prigodom svečanu misu zahvalnicu predvodio je sisački biskup Vlado Košić, a tijekom slavlja red đakonata primili su kandidati Igor Borić iz župe Križ i Tomislav Vojvodić iz župe Loborika.
U koncelebraciji bili su generalni vikar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, prefekt Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu vlč. Ivica Cujzek, župnici ređenika preč. Božo Pinjuh i vlč. Jure Purkić te pedesetak svećenika i đakona. Misi su nazočili i predstavnici županijskih i gradskih vlasti s područja biskupije, a katedralu su u potpunosti ispunili brojni župljani, rodbina i prijatelji ređenika.
U homiliji obraćajući se okupljenima biskup je istaknuo kako današnjim slavljem zahvaljujemo Bogu na deset godina Biskupije, koju je 5. prosinca 2009. uspostavio papa Benedikt XVI. bulom „Antiquam fidem“, odijelivši od prijašnje velike Zagrebačke nadbiskupije određene dekanate i župe. „Život naše mjesne Crkve bio je kroz ovih deset godina samostalnog postojanja bogat na različitim razinama i djelatnostima, a ja bih istaknuo posebnu važnost upravo ovoga što i danas doživljavamo, a to su ljudi, naši mladi suradnici koje nam je Bog darivao i sad nam dariva. Naime, znakovito je da u proslavi ovog jubileje Biskupije slavimo također i ređenje dvojice novih đakona. Kao da nam Bog želi reći da su najveća vrijednost naše Biskupije ljudi, i to mladi, koji trebaju sve više preuzimati odgovornost za našu mjesnu Crkvu. Bogu hvala na tome! Bog nam je do sada kroz ovih 10 godina darovao 15 mladih svećenika, a u bogosloviji imamo do sada najviše – 15 bogoslova. U sve njih gledamo s velikom nadom. Na žalost nisu svi ustrajali, tako da je od 15 zaređenih njih 12 u službi. Bojim se da današnji mladi nedovoljno ozbiljno shvaćaju da je sakrament svetog reda konačni izbor koji se daje i Bogu i Crkvi, te da on obvezuje. To je kao i sakrament ženidbe. Nije dovoljna samo trenutna zaljubljenost, već se traži i životna odluka od koje se onda ne smije odstupiti. Ili čovjek sam sebe proglašava nezrelim te jedan dan odlučuje ovako da drugi dan suprotno. Kao da bi život bio na pokus. Isus je rekao svojim učenicima: ‘Kad jednom staviš ruku na plug, ne okreći se natrag’. Donijeti jednom životnu odluku znak je zrelosti, a još više: tu odluku ustrajno živjeti i ne mijenjati“, poručio je biskup Tomislavu i Igoru.
U nastavku biskup je poručio ređenicima kako se na životnom putu nalaze mnoge zamke, a posebno pred onima, koji su svoj život odlučili posvetiti Crkvi. „Mnogi se danas trude da bace što više blata na Crkvu, na svećenike i biskupe, to neka vas ne čudi. Đavao se boji svećenika, boji se iskrenih i dobrih vjernika, boji se vjernosti u dobru i zato želi zamagliti sve ono lijepo što Crkva pruža ljudima, a što upravo mi, pripadnici svećeničkog reda, u sva tri stupnja – đakona, svećenika i biskupa – predstavljamo. No, mi zato moramo biti svjesni da smo izloženi, da su u nas uprte oči svijeta koji nas prosuđuje, često nedobronamjerno, ali pozvani smo, kako veli sv. Petar u poslanici: ‘budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i u dobroj savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju’. I drugo današnje svetopisamsko čitanje – sv. Pavla ap. Timoteju – govori o savjesti. Tu se nalaze temeljni obrisi đakonske svetosti, osobito redak: „đakoni… trebaju imati otajstvo vjere u čistoj savjesti“. Čistoća savjesti je ideal kojem trebamo svi težiti, a osobito crkveni službenici, odnosno poslužitelji spasenja. Osobit primjer čiste savjesti dao nam je bl. Alojzije Stepinac koji je najčešće odgovarao na namještenom sudskom postupku 1946.: ‘Moja je savjest čista’. Međutim, savjest bl. Alojzija bila je oblikovana Sv. Pismom, crkvenim naukom i moralom te je prema takvom orijentiru on znao da je učinio sve što je mogao i nije se osjećao krv s obzirom na lažne optužbe. U tom smislu je njegova savjest bila i čista i mirna“, ustvrdio je biskup te poručio ređenicima da za primjer uzmu upravo bl. Alojzija koji je radije negoli naloge zatirača ljudskih prava i života slušao svoju savjest koju je odgajao na Svetom Pismu i pod utjecajem Kristova evanđelja.
Na kraju biskup je pozvao sve okupljene na molitvu. „Da naša Sisačka biskupija napreduje u Duhu i Istini u vremenu koje dolazi. Molimo za duhovna zvanja, da se mladi odazovu na poziv Gospodinov i da ga iskreno i velikodušno slijede! Molimo osobito danas za naše nove đakone, da sakrament sv. reda bude početak njihova posvemašnjeg žrtvovanja za druge, za Crkvu i naš narod!
Molimo za naše obitelji, djecu i mlade, za naše starije i bolesne, za ljude koji su na vlasti, za naše branitelje i sve koji se bore za dobro naše Domovine, za poginule i nestale, za naše drage pokojne. Neka nas sve Gospodin danas pohodi i obdari svojim blagoslovom“.
Misno slavlje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i uz orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.
