Brojni štovatelji Djevice Marije hodočastili su utorak, 8. rujna na blagdan Male Gospe, u svetište Majke Milosrđa u Kloštar Ivaniću i prinijeli Bogu svoje zavjete te uputili mu svoje molitve po Majci Mariji. Večernje blagdansko svečano slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnikom fra Robertom Ćibarićem i više svećenika iz susjednih župa.
U homiliji biskup je rekao kako na ovaj blagdan slavimo Rođenje Presvete Bogorodice i zato zahvaljujemo Bogu što nam je dao onu iz koje se rodio Spasitelj, razmišljamo o veličini svakog rođenja koje je zalog nade čitavog naroda i čovječanstva te svoje molitve upućujemo onoj koja je Majka milosrđa, kako ju ovdje nazivamo i slavimo utječući se u njezin zagovor. „Zahvaljujući Bogu za Mariju zahvalni smo i Marijinoj majci Ani i njezinom ocu Joakimu po čijoj se ljubavi začela i rodila mala Marija, ili kako ju danas zovemo Mala Gospa. Mi u Sisačkoj biskupiji želimo misliti na vrijednost naših djedova i baka jer smo ovu godinu proglasili Godinom djedova i baka. A sveti par Joakim i Ana bili su Isusov djed i baka. Oni su dakako najprije primili svoju kći malu Mariju da bi se poslije radovali i svojem unuku Isusu, sinu Marijinom i Sinu Božjemu kojeg su imali čast uzimati na ruke i pokazivati mu put života, pomažući Mariji i Josipu u njegovu odrastanju. Ovaj nam govor može izgledati neobičan i stran, naime kad govorimo o Isusovom djedu i baki jer o njima s ne govori često i ne na ovakav način. I inače su za ljudsko razmišljanje često skriveni i premalo vrednovani upravo djedovi i bake, a njihov je doprinos velik, dapače u nekim dijelovima života i odrastanja presudan za duhovni rast djece“, ustvrdio je biskup te dodao kako su djeca ne samo vezana i potrebna svojih majki i očeva, nego su itekako potrebni i često su i dublje vezani uz svoje djedove i bake.
U nastavku biskup je poručio kako su djeca roditeljima zahvalni za život, zdravlje, hranu i odjeću, a djedovima i bakama za nužnu nježnost i toplinu, razumijevanje i prihvaćanje koje ne mogu često doživjeti od očeva koji puno rade i nemaju vremena za djecu, ali i čije su majke danas sve više raspete između posla i obitelji te ne mogu pružiti djeci ni ono što bi trebale i željele. „Zato se društvo ne smije odricati djedova i baka jer su oni tu da bi pomogli roditeljima. Tako danas zahvaljujmo i svetim Marijinim roditeljima Ani i Joakimu koji su primili u svoj život kći Mariju i odgojili ju tako da bude sposobna biti majka Sinu Božjemu, a kada se rodio Isus, vjerujemo da su i oni svojom blizinom i ljubavlju, brigom i pomoći bili Mariji i Josipu od velike koristi u njihovoj zadaći da dijete Isus postane dobar i zreo mlad čovjek“, rekao je biskup te dodao iako nam sve tajne tog odnosa nisu poznate, ali možemo biti sigurni da su i Marijini roditelji zaslužni i za Isusov ne samo fizički nego iznad svega duhovni izgled.
Osvrnuvši se na Evanđelje po Mateju koje donosi Isusovo rodoslovlje biskup je rekao da iako možda ne razumijemo ta židovska imena, ona su veoma važna jer predstavljaju Isusove pretke iz koljena u koljeno, od kojih je u ovaj ljudski život došao i naš Spasitelj. „Svi su oni sudjelovali kao nezamjenjive karike u tom lancu, u dolasku Sina Božjega na ovaj naš svijet. Među brojnim Isusovim predcima, uz veliku većinu muževa, zapažamo i četiri žene. One međutim nisu baš reprezentativne ni u nacionalnom ni moralnom u smislu. Naime, nisu sve Židovke, neke su strankinje, a onda nisu sve bile ni uzorne, dapače bile su sumnjive s moralnog gledišta. Pa ipak po Božjem promislu svi su ovi predci, i muški i ženski, doprinijeli da se pojavio Josip, muž Marije od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
Dok se za sve druge navodi otac, za Isusa se navodi Josip, ali ne kaže se da se njemu rodio Isus, nego da je on bio muž Marije te se Mariju jedinu ženu u ovom rodoslovlju stavlja u ulogu subjekta od koje se rodio sin, Isus. Katolički egzegete i teolozi ovaj redak tumače kao aluziju na Marijino djevičanstvo jer je ona ta koja rađa Spasitelja, a Josip je kao njezin muž važan, ali ne po tome – kao u svim drugim slučajevima gdje se nabrajaju drugi Isusovi predci – što bi bio otac tog djeteta Isusa kojega je rodila Marija. O Marijinom se djevičanstvu u blagdanu Male Gospe ne govori. Dapače, teolozi su bili jasni i u naučavanju kako je začeta i rođena Marija: nju su začeli i rodili njezini roditelji Ana i Joakim bračnim sjedinjenjem, kao što se rađaju sva druga djeca. Samo je dakle Isus bio izuzet tog redovitog put, kad ga je Marija začela po Duhu Svetome, djevičanski.
No, ovo spominjanje predaka i Josipa kazuje nam kako su nam važni ljudi koji su nam dani za naše najbliže, a koje često zovemo i našim najmilijima. Premda po Duhu Svetom ni Isus se nije mogao roditi i doći na svijet sam. Trebao je Majku Mariju, koja ga je začela i rodila. Trebao je i svetog Josipa, zaručnika i muža Blažene Djevice Marije, koji je preuzeo ulogu oca premda nije bio Isusov fizički otac. On je vjerojatno toliko volio Mariju da je sve bio spreman za nju učiniti, premda sigurno nije razumio što se to s njom dogodilo. Povjerovao je poruci anđela koji mu je u snu otkrio Božji naum i s Marijom i s njime: da trebaju primiti to božansko Dijete i podići ga kao svoje dijete. I on se brinuo za njega i njegovu majku: radio je, branio ih je od nevolja, ali sigurno – i beskrajno volio. Premda se u ovom rodoslovlju nigdje ne spominju Marijini roditelji, oni su uključeni u utjelovljenje Sina Božjega jer bez njih ne bi bilo Marije.
Tako nas povijest spasenja poučava kako su često i na izgled nevažni događaji i ljudi u Božjem planu važni i neizostavni za ostvarenje njegovih velikih djela. Možda se i mi upitamo zašto smo mi dobili baš ovakve svoje roditelje, djedove i bake, zašto smo i mi često sa sličnim ne samo fizičkim nego i duhovnim osobinama, njima nalik? Bog je očito time želio i nas opskrbiti da nas naoruža za one bitke i one planove koje ima s nama. Jesmo li to uvijek prepoznali i pristali na njihovo ispunjenje“, zapitao se biskup te na kraju pozvao okupljene da mole Presvetu Bogorodicu za našu Domovinu, za sve naše obitelji, za naše očeve i majke, za djedove i bake. „Posebno bismo, na početku školske godine, htjeli Mariju zamoliti da čuva naše prvačiće, da djeca budu sigurna u školama, na cestama, u svojim sredinama. Molimo Majčinsku zaštitu za to da najprije naše obitelji budu sigurni dom za djecu: da se ne odriču djece, da ih prihvaćaju velikodušno, da se ne boje začeti i roditi brojno potomstvo“.
Proslavi Male Gospe prethodila je trodnevna duhovna priprava koju su predvodili fra Filip Đurđević, fra Franjo Jurinec i fra Franjo Vuk.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
