Ilok – hrvatski grad na Dunavu ‘ispražnjen’ od Hrvata

Na današnji dan – 17.10. 1991. godine kolona od 8000 ljudi – civila, staraca, žena i djece – morali su napustiti svoj grad Ilok samo zato što su Hrvati. Nakon okupacije zapadnog Srijema i Iloka civili koji su ostali u svojim kućama su mučeni i ubijani od strane okupacijskih snaga.

Povijest Iloka

Područje grada Iloka, kao i cijeli Srijem, vrlo je rano naseljeno i zato bogato kulturnim nasljeđem od prapovijesti. U srednjem vijeku u 12. stoljeću Ilok postaje snažna utvrda, a prvi put se pod tim imenom spominje 1267. godine pod nazivom Ujlak. U razdoblju srednjeg vijeka Ilok dobiva veliko značenje tako da je tu prebivao čak i konzul Dubrovačke Republike, a sam grad u 15. stoljeću dobiva značajne povlastice od kralja Ladislava.

Najznačajniji gospodar Iloka bio je Nikola Iločki koji je bio i kralj Bosne od 1471. godine do svoje smrti.

Turci su okupirali Ilok u periodu od više od 150 godina u 17. i 18. stoljeću, a oslobođen je od Turaka nakon obrane Beča 1688. godine.

Sveti Ivan Kapistran – najznačajniji stanovnik Iloka

Već u 14. stoljeću Ilok postaje značajno franjevačko središte, a u njemu je umro i svjetski poznati franjevački svetac Ivan Kapistran 1456. godine. Tog svetca, porijeklom od oca Nijemca i majke Talijanke rođenog u Capestranu u Italiji, krase razni naslovi kao apostol Europe, putujući propovjednik, zaštitnik vojnih kapelana i veliki čudotvorac.

Taj intelektualac i doktor prava bio je prije obraćenja i zaređenja u franjevački red sudac u gradu Perugi u Italiji. 1456. godine odlazi u Beograd (tada Nandorfehervar, ugarska utvrda) gdje moli i hrabri malobrojne branitelje riječima: “Napredovali ili uzmicali, zazivajte neprestano ime Isusovo. U tom imenu je jedino spas!“. Ohrabrena molitvama čudotvorca i sveca kršćanska vojska je porazila ogromnu vojsku od 150.000 vojnika sultana Mehmeda Drugog. To je smatrano istinskim čudom i odjeknulo je po cijelom poznatom svijetu.

Početkom rujna 1456. godine Ivan Kapistran dolazi u Ilok gdje ga je mnoštvo Iločana dočekalo sa veseljem. U franjevačkom samostanu osobno ga posjećuje u znak zahvalnosti čak dva puta i kralj Ladislav. U Iloku je i umro dva mjeseca kasnije te bio pokopan, a grad Ilok i grob svetog Ivana Kapistrana postao je mjesto rijeka hodočasnika i nebrojenih ozdravljenja i čuda koja su opisana u knjizi Čudesa Ivana Kapistrana u Parizu. 1526. godine svečeve relikvije nestaju i nisu pronađene do današnjeg dana.

Ilok u Domovinskom ratu

U travnju 1991. nakon četničkog skupa u obližnjem Jagodnjaku i javnih izjava Milana Paroškog, zastupnika u parlamentu Srbije kada je rekao ove riječi: „One koji kažu da ovo nije srpsko možete ubiti kao kera pored tarabe“ i još : „Ovo je srpska zemlja i njima (Hrvatima) mora biti jasno da su oni dođoši“, Hrvatima Iloka je bilo jasno što ih čeka.

U Iloku uništen prvi neprijateljski tenk u Domovinskom ratu

Stalnoj demonstraciji sile oklopno mehaniziranih postrojbi JNA po Hrvatskoj u prvoj polovini 1991. cilj je bio pokazati svu njezinu snagu te zaštititi velikosrpske pobunjenike od djelovanja MUP-a i ZNG. U takvu su ozračju 8. srpnja 1991., nakon cjelodnevnih provokacija pucnjavom iz streljačkog naoružanja sa srpske strane obale, preko mosta na Dunavu pokraj Iloka krenula četiri tenka T55 JNA. Nakon prelaska mosta tenkovi JNA su namjerno pregazili policijsko vozilo na kontrolnoj točki, pritom je poginuo jedan hrvatski policajac, a trojica su ranjena.

Kada su vidjeli što se događa, pripadnici 3. bojne 1. brigade ZNG-a Zoltan Hadrava i njegov pomoćnik Marijan Knežević propustili su prva tri tenka, a četvrti je uništio Zoltan ručnim raketnim bacačem RPG7. Kad su vidjele što se dogodilo, posade preostala tri tenka izašle su iz tenkova i pobjegle ostavivši za sobom prvi uništeni neprijateljski tenk u Domovinskom ratu te tri nedirnuta.

Progon Hrvata Iloka

Nakon pokolja hrvatskog stanovništva početkom listopada u obližnjem srijemskom selu Lovasu koje je administrativni dio općine Ilok, branitelji Iloka dobili su ultimatum od časnika zločinačke i komunističke JNA da predaju oružje i grad u ruke Srba. Grad je bio odsječen od ostatka Hrvatske i u okruženju jedinica JNA, a u okolnim hrvatskim selima Bapskoj, Šarengradu, Sotinu i drugima već su počinjeni brojni zločini nad Hrvatima.

Gradska skupština Iloka 12.10.1991. odlučuje da se ide na referendum da građani sami odluče o njihovoj sudbini. 13.10.1991. građani Iloka izlaze na referendum u situaciji kad je grad potpuno okružen, a prva slobodna teritorija udaljena je 50 km. Svaki oružani otpor bio bi uzaludan a dodatno je situaciju otežavala činjenica da je grad bio pun civila iz okolnih mjesta koji su spas pronašli u Iloku. Na referendumu je odlučeno da se prihvati odlazak iz grada te je u Šidu 14.10.1991. u prisustvu generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i članova europske komisije potpisan sporazum o iseljenju hrvatskog stanovništva iz grada Iloka. Isti dan jedinice JNA ulaze u mjesta Šarengrad, Bapska i Mohovo te počinju mučenja i ubijanja stanovnika koji su se tamo nalazili. Pripadnici ZNG i pojedine skupine građana nisu vjerovali u potpisani sporazum te se u noći sa 15 na 16.10 skupina branitelja odlučuje se za proboj te nakon tri dana stižu u Lipovac.

17.10. 1991. godine kolona od 8000 ljudi – civila, staraca, žena i djece – morali su napustiti svoj grad Ilok samo zato što su Hrvati i kreću na put dugačak više od 40 km u Lipovac, prvo slobodno mjesto u Hrvatskoj.

Povratak Iloka domovini Hrvatskoj

Nakon oslobodilačkih akcija Bljesak i Oluja, već 1996 g. Ilok posjećuje pokojni i prvi predsjednik slobodne Hrvatske Franjo Tuđman. 1997. godine srpski okupator minira crkvu u Iloku, koja je samo jedna od mnogih uništenih u posljednjem ratu. Ipak, Iločani se već te godine počinju vraćati u voljeni grad, gdje nailaze na porušene, opljačkane i puste domove.

5. siječnja 1998. godine Ilok je sa ostatkom hrvatskog Podunavlja mirno reintegriran i vraćen matici Hrvatskoj. Tako je taj slavni i uvijek domoljubni grad na Dunavu završio svoja ratna stradanja.

2006 g. Ilok je dobio priznanje grada junaka Domovinskog rata, a već prije braniteljske udruge proizašle iz Domovinskog rata odlikovale su Ilok zbog zasluga u stvaranju hrvatske države..

Zapovjednik JNA general Dragoljub Anđelković dobio je jedinstvenu kaznu od 20 godina zatvora 2001. godine u Osijeku zato što je kao zapovjednik Novosadskog korpusa naredio kazneno djelo genocida (kako piše u presudi) protjerivanjem nesrpskog stanovništva grada Iloka, te naredio napad oružjem na iločka sela Bapsku, Šarengrad i Lovas te skrivio smrt najmanje 69 civila iz mjesta Lovas, kao i za neutvrđen broj civila iz Bapske. U Lovasu i Bapskoj srušene su i katoličke crkve, piše u presudi.

Nakon okupacije zapadnog Srijema i Iloka civili koji su ostali u svojim kućama su mučeni i ubijani od strane okupacijskih snaga.

U spomen na egzodus iločkih Hrvata i Hrvata Bapske, Šarengrada i Lovasa, mučeničkih mjesta hrvatskog Srijema, neka se cijela domovina sjeti nevinih žrtava koje su morali umrijeti ili otići sa svojih ognjišta samo zato što su bili Hrvati i što su ljubili rodnu grudu Hrvatsku.