Uskrsni zeko nezaobilazan je akter uskrsnog slavlja, ali ako ga krenemo tražiti u liturgiji, uzalud će nam biti trud.
Kamo god krenete, a posebice u trgovinama, u uskrsno vijeme svuda ćete naići na “uskrsnog” zeku. On je postao neizbježan uskrsni rekvizit, najčešće izljeven u čokoladi i upakiran u fini, ukrasni omot.
Ima zlatnih, srebrnih, ima ih i u drugim bojama, ali površnom inventurom nameće se zaključak da je “uskrsni” zeko uglavnom ljubičast.
Zeko je i na uskrsnim ilustracijama, na reklamama, na čestitkama, na jajima, ima ga posvuda. Netko neupućen u spasenjsku objavu i pojedinosti Uskrsa, mogao bi lako zaključiti da je zeko glavni protagonist Uskrsa, da bez njega Uskrsa ne bi ni bilo.
Stoga se i kršćanima, okruženima tako razmnoženim “uskrsnim” zečevima, nužno nameće pitanje: Kakva je točno veza između Uskrsa i zeca? Odgovor je: nikakva.
Prije nego što se našao na policama trgovina, zeko je spomenut u disertaciji
Zec je naprosto zalutao u uskrsno slavlje kao Pilat u Vjerovanje. Ne postoji poveznica između Uskrsa i zeca, ni u teološkom pa čak niti u bilo kojem kulturološkom smislu.
Unatoč tome, “uskrsni zeko”, koliko je poznato, prvi se put spominje – u znanstvenom radu.
>Na Novom Zelandu Uskrsni zečevi su meta lovaca u tisućama
Njemački liječnik Johannes Richier iz Frankfurta, sin protestantskog pastora izbjeglog iz Francuske, napisao je 1682. disertaciju kod uglednog profesora medicine u Heidelbergu Georga Francka von Franckenaua. Disertacija je imala naslov: “De ovis paschalibus – von Oster-Eyern”, na hrvatskom: “O uskrsnim jajima”.
Doktor Richier opisuje uskrsne običaje u južnim dijelovima Njemačke, Falačkoj i Elzasu. Jedan od običaja, piše, sastoji se u tome da djeca na uskrsno jutro po vrtu traže jaja koje je izlegao (ova excludere) “uskrsni zec”. Toliko o znanstvenoj podlozi.
Drugi izvori nude drugačija tumačenja, manje znanstvena, ali logičnija. Prema njima, “uskrsni” zeko stvarno je nastao zabunom i to u pekarnici. Krivac je jedan bavarski pekar koji je pripremao razne uskrsne slastice, između ostalih i peciva u obliku janjeta.
Krotko janje i plodni zeko
Janje, kao što je poznato, doista simbolizira Isusovu žrtvu, krotkost i poniznost. Prikaz janjeta tradicionalno se susreće u liturgijskim okvirima.
Bavarski pekar to je naravno znao i, tvrde neki, rutinski je pekao peciva u obliku janjeta, sasvim u skladu s tradicijom i predodžbom o Isusovoj žrtvi. Međutim, usljed rutine, ili zbog nespretnosti, nije poznato, jedno janje ispalo je s prevelikim ušima. Ukratko, kolač je bio više nalik zecu nego janjetu. A to se navodno svidjelo potrošačima.
Zec je iz poznatih razloga simbol plodnosti, pa bi se geneza “uskrsnog” zeca dala povezati i s Uskrsom u kontinuitetu proljetnih blagdana koja vuku korijene iz poganskih vremena.
Neki bi mogli zaključiti da se sveprisutnim “uskrsnim” zekom u današnje vrijeme zatvara poganski krug. Bilo kako bilo, zeko je danas popularniji od raspela.
Tradicija traženja jaja po vrtu zadržala se. Ali njih više ne leže zeko, nego, sasvim u skladu s egzaktnim spoznajama, kokoš. A zeko se premjestio u izloge, na plakate, u pakete s darovima, na blagdanske stolove i u dječja kolica, odakle samouvjereno naviješta Uskrs.
