U povodu 30. obljetnice smrti Ive Vuljevića, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u Zagrebu prisjetila se u četvrtak svojeg utemeljitelja i prvog ravnatelja, čovjeka koji je svojim radom pridonio ne samo pozicioniranju dvorane kao “hrvatskog hrama glazbe”, već i potpunoj transformaciji glazbenog života Zagreba i Hrvatske.
U prigodnom obraćanju organiziranom u prostorima KD Lisinski, ravnatelj Dvorane Dražen Siriščević pozdravio je sve okupljene “svjedoke jednog vremena koje je donijelo velike, bitne promjene u glazbeni život grada Zagreba i Hrvatske”.
“Na čelu tih velikih i bitnih promjena, prije 42 godine kada je dvorana otvorena, ili prije 46 godina, kada je utemeljena, bio je čovjek kojemu danas odajemo poštovanje”, kazao je.
“Utemeljitelj i prvi ravnatelj KD Lisinskog Ivo Vuljević umro je na današnji dan, 2. veljače 1987. Danas je dan sjete, ali i ponosa, jer on nije samo velika prošlost ove dvorane, već je ono što je on napravio i započeo temelj onoga što još u budućnosti moramo ostvariti. Postavljeni su visoki standardi i zadani veliki ciljevi. Pred svima nama je da ostanemo na tom putu”, poručio je Siriščević.
Ivo Vuljević (1919.-1987.) ostavio je neizbrisiv trag u glazbenom i kulturnom životu Zagreba i Hrvatske, između ostalog, kao direktor Zagrebačke opere (1958.-1965.), Ansambla Lado (1966.-1971.), ravnatelj Lisinskoga (1971.- 1986.), ali i regije bivše Jugoslavije: jedan je od osnivača Zagrebačkih solista, Simfonijskog orkestra JRT-a, Festivala Jugoslavenske muzike JRT u Beogradu, Simfonijskog orkestra Radio Zagreba (danas Zagrebačke filharmonije), suosnivač Muzičkog biennala Zagreb itd.
Godine 1973. Ivo Vuljević nagrađen je Nagradom Grada Zagreba, a 1985. Nagradom Vatroslav Lisinski Hrvatskog društva skladatelja. Od 1988. dodjeljuje se godišnja Nagrada Ivo Vuljević Hrvatske glazbene mladeži za sveukupno djelovanje mladih glazbenika.
Muzikologinja Erika Krpan istaknula je kako je Vuljević bio čovjek od vizije koji je znao prepoznati pravu ideju, čija karijera pokazuje da je za njega glazba bila “pitanje kontinuiteta, a ne nekih slučajnih odluka”.
Kreativni nemir vječito ga je tjerao dalje, a došavši na čelo Dvorane kao njezin prvi ravnatelj, uspio je izgraditi viziju o tome što bi ona trebala biti, kazala je.
Glazbeni urednik Dubravko Majnarić, koji je od 1985. do 2003. bio Umjetnički ravnatelj dvorane Lisinski, dodao je kako je Vuljević bio izuzetno pronicljiv čovjek koji je već svojom pojavom ulijevao strahopoštovanje.
“Zadržavanje visoke razine standarda glazbene ponude KD Lisinskog bio je jedan od njegovih ključnih prioriteta sve do samoga kraja, kada sam imao nevjerojatnu sreću s njime raditi u zadnjoj godini prije njegova umirovljenja”, napomenuo je Majnarić.
Početaka Lisinskoga i prvoga čelnog čovjeka institucije koja je u nešto više od 40 godina postojanja postala hrvatski sinonim za vrhunsku glazbu prisjetili su se i brojni zaposlenici Dvorane koji su s njime imali priliku raditi, kao i Vuljevićev dugogodišnji suradnik Miro Poljanec te glazbeni pedagog i dirigent Vladimir Kranjčević.
Poljanec je istaknuo kako je Vuljević u ono vrijeme bio gotovo neprikosnoven politički autoritet, koji je svojim sposobnostima, znanjem i upornošću uspio sve svoje ideje “probiti” tamo gdje je to bilo najteže, u vrhovima institucionalne vlasti.
“On je također bio vrlo znatiželjan čovjek, otvoren novim idejama. Čovjek koji je znao vrlo strpljivo slušati, o svemu se informirati s više strana, te je između puno varijanti i različitih mišljenja nepogrešivo znao izabrati ono najbolje rješenje”, rekao je Poljanec.
Kranjčević je dodao kako su ansambli koje je Vuljević pomogao utemeljiti u ono vrijeme bili među najboljim ansamblima u svijetu i mjerilo izvedbi pojedinih kompozitora.
“Čega god se Vuljević primio, bilo je događaj. Jedan od takvih događaja je i program Lisinski subotom, koji traje do danas. Nadalje, zahvaljujući upravo njegovim idejama, tu su se počele izvoditi velike scenske izvedbe”, istaknuo je.
U sklopu programa prikazan je i HRT-ov intervju s Vuljevićem iz 1983. u povodu deset godina rada Dvorane, violinistica Katarina Kutnar, prošlogodišnja dobitnica Nagrade Ivo Vuljević, izvela je glazbeni program, a nekoliko prigodnih riječi okupljenima je uputio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
“Prisjećajući se tog velikog čovjeka, koji je uspio realizirati viziju i ideju Vjekoslava Holjevca iz 1958., moramo biti svjesni da povijest niti počinje, niti je završila s nama. Stoga, čuvajmo to što smo napravili, kako u svojoj bližoj tako i u daljoj povijesti”, poručio je gradonačelnik.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
