Snagom imena Isusova spašavamo se, a tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Snagom imena Isusova opraštaju nam se grijesi. Snagom imena Isusova događaju se i čudesa. Snagom imena Isusova mnogi su progledali, izliječili se, uskrisili i spasili se. Zato se uvijek čvrsto uzdajemo u presveto ime Isusovo. U njemu je naša snaga i moć i naše vječno spasenje.
Snagom imena Isusova opraštaju nam se grijesi. Snagom imena Isusova događaju se i čudesa. Snagom imena Isusova mnogi su progledali, izliječili se, uskrisili i spasili se. Zato se uvijek čvrsto uzdajemo u presveto ime Isusovo. U njemu je naša snaga i moć i naše vječno spasenje.
Presveto Ime Isusovo, u liturgijskim slavljima počelo se osobito štovati u 14. stoljeću. Najveći promicatelji bili su sv. Bernardin Sijenski, sv. Ivan Kapistran i drugi učenici. Nosili su sa sobom kopiju monograma Presvetog Imena Isusova po talijanskim selima. Blagoslivljali su bolesne, događala su se čuda, ljudi su se klanjali pred znakom Presvetog Imena Isusova.
Liturgijski blagdan uveden je u 16. stoljeću. Papa Klement VII. dopustio je godine 1530. najprije Franjevačkom redu da liturgijski iskazuje štovanje Isusovu imenu, a onda čitavoj Crkvi.
Ime Isusovo – veliki temelj vjere
“Veliki je temelj vjere Ime Isusovo, jer stvara sinove Božje. A srž se katoličkog vjerovanja sastoji u poznavanju Isusa Krista – svjetla, koji je svjetlo duše, vrata života, osnova vječnog spasenja… Taj temelj dakle je Isus, svjetlo i vrata, koji će zalutalim pokazati sebe kao put, dao se kao svjetlo vjere svima po kojoj se može tražiti Boga nepoznatog, u nađenog povjerovati, spoznatoga naći. Ovaj temelj podržava Crkvu sagrađenu na Imenu Isusovu. Ime Isusovo je svjetlo propovjednika tim što blistavo sja i postiže da riječ njegovu naviještaju i slušaju…”, (Iz djela Vječno Evanđelje sv. Bernardina Sijenskog).
Isus Krist, Sin Božji, i kao takav pravi Bog, radi nas i radi našega spasenja se rodio, trpio i podnio tešku smrt na križu da bi nama darovao život.
Blagdan Imena Isusova uvršten je 1721. u glavni kalendar Katoličke crkve, a reformom pape Pia X. slavi se 3. siječnja na današnji dan.
Hvalospjev Isus Kristu i njegovom Imenu iz Poslanice Filipljanima (Novi Zavjet):
On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
7nego sam sebe »oplijeni«
uzevši lik sluge,
postavši ljudima sličan;
obličjem čovjeku nalik,
8ponizi sam sebe,
poslušan do smrti,
smrti na križu.
9Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu ime,
ime nad svakim imenom,
10da se na ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
11I svaki će jezik priznati:
»Isus Krist jest Gospodin!« –
na slavu Boga Oca.
(Poslanica Filipljanima, poglavlje 2, Sveto Pismo Novog Zavjeta)
