25.siječnja 1913. Hrvat Ivan Bjelovučić postao je prvi čovjek u svijetu koji je preletio Alpe.
Od početka 18. stoljeća, obitelj Bjelovučić iz mjesta Janjine na Pelješcu davala je velik broj pomorskih kapetana i brodara te stekla znatan imetak. Ivan Bjelovučić, kojega u Peruu nalazimo pod imenom Juan Bielovucic, a u Francuskoj pod imenom Jean Bielovucic Cavalier, rođen je 30. srpnja 1889. godine u glavnom gradu Perua, Limi.
Pothvat Hrvata Vučića – prvi čovjek koji je preletio Alpe
Stigavši iz Perua u Francusku, završio je visoke zrakoplovne pilotske škole, te se odvažio na veliki pothvat: prelet preko Alpa!
S devetnaest godina, 1908., upisuje se u zrakoplovnu školu braće Voisin. S velikom sigurnošću možemo ustvrditi da je to prvi Hrvat u povijesti koji je samostalno letio zrakoplovom. Dana 10. lipnja 1910. godine dobiva letačku dozvolu francuskog aerokluba s rednim brojem 87. U vrijeme izdavanja dozvole Bjelovučić je u Mađarskoj i sudjeluje na 1. budimpeštanskom aeromitingu (1. do 15. lipnja 1910. godine). Tu se prijavljuje pod svojim hrvatskim imenom, kao Ivan Bjelovučić.
Pod tim imenom, Bjelovučić se odlučuje svladati Alpe na istoj relaciji na kojoj je 1910. godine visinski rekorder Peruanac Chavez izgubio život. Početkom 1913.godine na alpskoj visoravni pokraj lječilišta Briegberg, dao je sagraditi kolibu, u kojoj je sastavio svoj monoplan tipa Hanriot s motorom od 80 KS. Unatoč iznimno snažnom zrakoplovu, prvi pokušaj preleta, 14. siječnja 1913., nije uspio pa se Bjelovučić vraća u bazu. Pričekao je nekoliko dana smirivanje vjetra te 25. siječnja ponovo uzlijeće u 13 sati iz Monte Cerata. Letio je pod nemilosrdnim udarima vjetra, no nije odustao. Uspješno je sletio u talijansku Domodossolu. Postao je prvi pilot u povijesti koji je uspješno svladao Alpe. Pri preletu je postigao visinu od 3200 m, što je bio i novi visinski rekord. U Domodossoli je dočekan s ovacijama, a od tvornice Hanriot dobio je nagradu od 50 000 franaka.
Za vrijeme 2. svjetskog rata, Ivan Bjelovučić sudjeluje u francuskom Pokretu otpora. Bio je i padobranac, a u 57. godini života skočio je padobranom s Eifellova tornja.
Umro je 14. siječnja 1949. godine, u bolnici Chaillot u Parizu.
