Ratni lipanj 1941. – tri događaja koja su bitno utjecala na hrvatski narod (2)

Foto: Panonian, commons.wikimedia.org

Kraj vrućeg ratnog lipnja 1941. godine bio je obilježen s tri gotovo paralelna događanja koja su bitno obilježila i utjecala hrvatski narod i čovjeka čak do današnjih dana: odluka boljševičke Komunističke partije o podizanju oružanog ustanka u Hrvatskoj nakon napada Njemačke na SSSR, stvaranje velikosrpskog četničkog plana Stevana Moljevića pod imenom ‘Homogena Srbija’ i dokument SPC-a u Beogradu pun laži i objeda poznat kao Valerijanov memorandum o genocidu nad Srbima izvršenom u prva dva mjeseca države NDH.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Ratni lipanj 1941. – tri događaja koja su bitno utjecala na hrvatski narod (1)

Sve ovo se odigralo u samo par dana krajem lipnja 1941. godine.

Homogena Srbija je dokument nastao 30. lipnja 1941. i izravno je povezan s genocidom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koji je svoj vrhunac doživio 1991. godine. Velikosrbi su 1941. na svaki način tražili obnovu Jugoslaviju, a četnici koji su bili službena vojska Vlade Jugoslavije u Londonu su zahtijevali obnovu Jugoslaviju i unutar nje Veliku Srbiju, te „malu Hrvatsku“ u pojasu iznad Kupe prema Sloveniji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ono što je fascinantno je to da je ideja Homogene Srbije iz 1941. u praksi zaživjela 1991. godine kada su Srbi u genocidu etnički očistili, po uputama iz Homogene Srbije, veliku većinu dijelova Hrvatske i BiH.

Vrući ratni lipanj 1941. godine – obnova rojalističke i četničke Jugoslavije

Već krajem lipnja 1941. godine nastaju dva ključna dokumenta o kojima je jugoslavenska povijest šutjela. Tako je zločinačka povijest Srbije u 20. stoljeću ostala nepoznata. A ona je puna zločinaca nedićevaca, četnika, ljotićevaca i komunista. A ta šutnja je jednostavno prelivena i na hrvatsku historiografiju nakon osamostaljenja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Danas polako povijesna istina izlazi na vidjelo i zna se da su 1941. nastala dva tada vrlo poznata službena dokumenta, jedna iz kuhinje vezane uz jugoslavensku vladu u izbjeglištvu i Beograd, a drugi iz duhovne kuhinje Srpske pravoslavne crkve. Naziv ta dva važna dokumenta koji razotkrivaju puno o stanju stvari nakon raspada Jugoslavije 1941. godine su: ‘Homogena Srbija’ Stevana Moljevića, i ‘Valerijanov memorandum’ Srpske pravoslavne crkve.

‘Homogena Srbija’ je projekt koji je napisao zločinac i čovjek koji je u jednom kratkom dokumentu uobličio genocidnost velikosrpske ideologije – Stevan Moljević. Ta genocidna ideologija je bila temeljni dokument i motiv kasnijih zločina nad Hrvatima za vrijeme II. svjetskog rata, kada su četnici i partizani proveli genocid nad hrvatskim narodom, ali i u Domovinskom ratu kada su ponovno isti ljudi i ista vojska, JNA s petokrakom i četnici s kokardom, klali Hrvate od Vukovara do Konavala.

Ono što mnogi ne znaju je da Moljevićev projekt nije odmah predviđao stvaranje samostalne Velike Srbije, već obnovu Jugoslavije kao neuravnotežene federacije s tri federalne jedinice – Velikom Srbijom, Slovenijom i malom Hrvatskom u uskom pojasu između Slovenije i Velike Srbije, nad kojom bi bila uspostavljena srpska hegemonija kao dio projekta dugoročnog nestanka Hrvata.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ono što treba napraviti prema Moljeviću, to je stvoriti Veliku Srbiju i izvršiti opći genocid nad Hrvatima, dok je ‘Valerijanov memorandum’ SPC-a propagandna poluga za izvršenje takvog projekta.

I zaista četnici su od 1941-1945 izvršili masovne zločine u NDH nad Hrvatima i muslimanima, a nakon II. svjetskog rata njihov posao su intenzivno nastavili partizani, među kojima je bio veliki broj pristiglih iz Srbije u kojima su se nalazile tisuće amnestiranih četnika. Kulminacija i ostvarenje četničkih planova, paradoksalno, izvršila je Titova JNA koja 1991. u Hrvatskoj i 1992. u BiH gotovo potpuno izvršila masovnim ubijanjima i progonima ideje Stevana Moljevića i Draže Mihailovića.

Četnički pokret prihvaćen u Srbiji – zašto se podržavaju genocidne ideje?

Te morbidne četničke ideje iz 1941. postale su općeprihvaćene u Srbiji 1991., a jedan od kolovođa ideja bio je današnji predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kao važni član četničke Radikalne stranke. Vučić i njegovi trabanti poticali su Srbe na provođenje genocida nad Hrvatima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ovo su samo neke točke iz dokumenta Homogena Srbija:

  1. Stvoriti Homogenu Srbiju kao državu naseljenu isključivo Srbima
  2. Takvu Srbiju treba stvoriti etničkim čišćenjem Hrvata i nacionalnih manjina
  3. Hrvati su genocidni jer su 1941. i prije toga išli za planskim „istrebljenjem“ Srba
  4. Zapadne granice trebaju ići linijom Virovitica-Sisak-Karlovac-Ogulin-Karlobag (uključivo te gradove)
  5. Jugoslaviju treba obnoviti prema „zahtjevima prijatelja“ s trima jedinicama
  6. Takva Jugoslavija moguća je samo sa smanjenom Hrvatskom
  7. Genocidnu kampanju nad Hrvatima treba izvršiti u povoljnom trenutku na najbrži mogući način. (1)

Sasvim je očigledno da je Domovinski rati i agresija Srbije, te temeljne genocidne ideje, bile odavno napisane u četničkom dokumentu Stevana Moljevića 1941., kao i Valerijanovom memorandumu Srpske pravoslavne crkve.

Ono što je Hrvate snašlo 1918., 1941., 1945 i 1991. došlo je iz istog četničkog lonca koji i danas vrije u Srbiji.

Zlo i genocidni planovi dolaze u režiji Beograda

Podsjetimo, Krvava kupelj počela je više puta Beogradu: pučem u ožujku 1941. godine koji je uvukao prvu Jugoslaviju u II. svjetski rat. Jugoslavija je imala mogućnost ostati izvan rata, a probritanski pučisti to nisu htjeli, ne marivši za žrtve koje će se dogoditi. Baš kao i početak I. svjetskog rata čiji je okidač bio u Beogradu koji je podupirao i organizirao terorističku skupinu Mlada Bosna i Gavrila Prinicipa koja je izvršila atentat u Sarajevu. Na žalost, i treći krvavi rat i agresija na Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, 1991. godine ponovno je bila rezultat planskog i zakulisnog djelovanja velikosrpske politike sa sjedištem u Beogradu.

Ta velikosrpska politika je uvijek bila zaogrnuta – plaštem jugoslavenstva.

Uvijek je svoj izvor imala u političkoj eliti Beograda, koja je koristila srpsku manjinu u susjednim državama kao okidač za svoje ratne i genocidne namjere. Čak i nedavno je to bilo vidljivo kada u Crnoj Gori kada je Demokratski front, za koji glasaju crnogorski Srbi, odbio Rezoluciju parlamenta o genocidu u Srebrenici. Poznato je da su vođe Demokratskog fronta pod velikim utjecajem Beograda i Aleksandra Vučića.

I obnova komunističke Jugoslavije 1945. godine, ponovno je dala sudbinu Hrvata velikim dijelom u ruke Beograda, kako u pokoljima nakon rata, tako i politici koja je dovela do toga da su Hrvati 1991. postali žrtve jugoslavenske pobjedničke partizanske vojske čija je izravna sljedbenica JNA. Ona je uvijek isticala da je narasla na tekovinama partizanskog pokreta i ustanka komunista iz lipnja 1941. godine, a 50 godina kasnije izvršila je genocid nad hrvatskim narodom na velikom dijelu teritorije gdje žive Hrvati u Hrvatskoj i BiH. Vrlo je zanimljivo da je u događanjima pokolja Hrvata 1945. godine sudjelovao veliki broj amnestiranih četnika i sljedbenika Stevana Moljevića koji je prešao u partizane, a 1991. godine još mučnija slika – jednice JNA koja je bila sljednica ‘partizanskog antifašizma’ kolje, ubija i pali sve hrvatsko zajedno ruku pod ruku s četnicima i njihovim jedinicama od Vukovara do Konavala.

Događaji iz lipnja 1941. bili su okidač za kasnija događanja sve do kraja Domovinskog rata, a najveću cijenu i žrtve su uvijek plaćali Hrvati – žrtve četničko-komunustičkog ustanka u Srbu i Drvaru, tijekom cijelog II. svjetskog rata, u boljševičkim pokoljima nakon rata, u progonima i trpeljnjima u vrijeme komunizma i na kraju u srbijasnko-jugoslavenskoj agresiji JNA i četnika u Domovinskom ratu.

(1) Stjepan Lozo: Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima, str. 75.

 *Stevan Moljević koji je kreirao genocidni dokument Homogena Srbija bio je najvažniji četnički ideolog u II. svjetskom ratu i najbliži suradnik Draže Mihailovića. Nakon rata nije ubijen kao mnogi dužnosnici NDH, već osuđen od partizana, zatvoren, otpušten i umro na slobodi. Ovaj zločinac kao i njegov zapovjednik Draža Mihailović danas su rehabiltirani i opće prihvaćene povijesne osobe u javnom prostoru Srbije i Republike Srpske, a time i njihove genocidne ideje koje su promicali i provodili ubijanjem Hrvata i muslimana. Ideje Stevana Moljevića izvršio je gotovo potpuno Slobodan Milošević i jugoslavenska vojska JNA  u agresiji na Hrvatsku i BiH 1991. godine, ali ih je u tome spriječila Hrvatska vojska, HVO i Armija BiH. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.