Komemoracija za hrvatskoga glumca i profesora govora na Akademiji dramskih umjetnosti Tonka Lonzu, koji je umro 23. prosinca 2018. u 88. godini, održana je u ponedjeljak u dubrovačkom Kazalištu Marina Držića u organizaciji Dubrovačkih ljetnih igara.
Intendantica Dubrovačkih ljetnih igara Dora Ruždjak Podolski izrazila je tom prilikom zahvalnost Lonzi, koji joj je na prvoj godini akademije prenio prve profesionalne zadatosti i zanatske osnove.
“Već njegovi prvi glumački nastupi u zagrebačkome HNK, potom Dramskom kazalištu i na Ljetnim igrama, svrstali su ga još davnih dana u red velikana. Njegov je profesionalizam bio neodjeljiv od etike. Po kvalitetama je bio predestiniran za klasični repertoar. U kritičkoj recepciji njegov nastup krasio je atribut dostojanstvenosti, koji je nekoć, baš kao i danas, kronično nedostajao. Plijenio je plemenitošću, svečanošću i uzvišenošću”, rekla je Ruždjak Podolski, podsjećajući kako je Lonza od 1953. do 2010. na Igrama ostvario 30 zapaženih uloga.
Redatelj Ivica Kunčević rekao je kako je Lonza jedan od glumaca uz čije se ime vežu antologijske interpretacije likova iz dubrovačke literature i mnogih drugih.
“Njegova briljantno misaono i tehnički izbrušena rečenica, moćni glasovni registar, kraljevska pojava, samosvjestan scenski nastup kupe odmah svu pažnju. Privlači na sebe i partnera. On je obično onaj o kojem se taloži i zbraja dijalog”, istaknuo je Ivica Kunčević.
Zamjenica dubrovačkoga gradonačelnika Jelka Tepšić podsjetila je kako je Lonza kao glumac monumentalne izražajnosti uvijek preferirao teatar.
“Jedanput je izjavio da su mu par kvadrata intime na sceni puno draži od prostranstva filmskih vrpci. Izvan svega je cijenio svoju privatnost. Vjerovao je da je gluma poziv, a ne životni stil. Smatrao je da glumci moraju živjeti normalnim građanskim životom te biti fizički i psihički savršeno zdravi i imati izražene radne navike. Bio je veliki glumac velikih uloga”, rekla je Tepšić.
Tonko Lonza rodio se u Zatonu pokraj Dubrovnika 1930. godine, a nakon završene gimnazije u Dubrovniku diplomirao je 1955. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Angažman je pronašao u Dramskome kazalištu “Gavella” od 1953. do 1968. godine, a idućih deset godina u zagrebačkome HNK. Na Dubrovačkim ljetnim igrama glumio je od 1953. godine, a od 1981. godine bio je profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, među kojima su i Nagrada “Vladimir Nazor”, Nagrada hrvatskoga glumišta te Orlando za životno djelo.
