U Europi se javlja novi val antisemitizma (antijudaizam) koji nukleus ima u dolasku golemog broja islamskih imigranata. Taj antisemitizam dolazi imigrantima često kao dio javnog mijenja i općeprihvaćenog razmišljanja u državama iz kojih dolaze, prema riječima Abrahama Lehrera iz Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj.
Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti međunarodni je dan sjećanja kojim se želi podsjetiti na nevine žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata, kao i na rašireni antisemitizam (antijudaizam) tih režima. Na današnji dan 1945. Crvena armija oslobodila je 7500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Poljskoj.
Ovaj se Dan obilježava diljem Europe, a u najvećem broju europskih zemalja za datum obilježavanja izabran je 27. siječnja, kao i u Hrvatskoj.
Nažalost, Europa se u 21. stoljeću ponovno susreće s rastom antisemitizma (antijudaizma), koji se javlja među imigracijom iz muslimanskih zemalja.
Njemačka: Najvažnija njemačka židovska organizacija pozvala je na osnivanje zasebnih razreda za muslimanske imigrante kako bi se spriječilo širenje antisemitizma, piše BBC. Njen potpredsjednik, Abraham Lehrer, izjavio je kako mnogi imigranti dolaze iz zemalja u kojima je “antisemitizam dio razmišljanja države”. Rekao je da bi integracijske razrede trebalo “prilagoditi” prema zemljama podrijetla.
G. Lehrer, iz Središnjeg vijeća Židova u Njemačkoj, rekao je da je antisemitizam među imigrantima problem koji “još uvijek ispred nas” jer se imigranti trajno nastanjuju u zemlji: “Mnogi od tih ljudi bili su pod utjecajem režima u kojima je antisemitizam dio države, a židovskoj državi uskraćuju pravo na postojanje”.
Francuska: I Francusku je preplavio val antisemitizma (antijudaizma). Nakon dvije godine pada, antisemitski napadi u Francuskoj u velikom su porastu (+69 posto) u prvih devet mjeseci 2018., napisao je francuski premijer Edouard Philippe u članku objavljenom na Facebooku, piše Novi list.
“Svaki napad na nekog našeg sugrađanina zato što je Židov odzvanja kao lomljenje kristala”, tvrdi šef vlade u članku objavljenom točno 80 godina nakon Kristalne noći i nacističkog nasilja nad Židovima u Njemačkoj.
“Zašto se 2018. prisjećati tako bolne uspomene? Zato što smo daleko od prestanka antisemitizma”, piše Philippe spominjući “neumoljive” brojke antisemitskih napada u Francuskoj u proteklom dijelu 2018. godine. “Iako je bio u padu zadnje dvije godine, broj tih napada porastao je više od 69 posto tijekom prvih devet mjeseci 2018. godine”, nastavlja on.
Njemački povjesničar Gunther Jikeli je u svojim istraživačkim radnjama ustanovio da je ‘antisemitizam u Europi znakovito veći među muslimanima nego među ne-muslimanima”, o čemu je pisao New York Times
Potresna svjedočanstva o napadima radikalnih islamista na Židove u Francuskoj i bijeg Židova iz Francuske (RT):
Švedska: I Švedska je izložena valu antisemitske mržnje koju gaji dio muslimanskih izbjeglica koji se više, nakon što ih je Švedska spasila od holokausta u II. svjetskom ratu, ne osjećaju sigurno u ovoj zemlji, prema izvješću RT-a:
Slična izvješća o porastu antisemitizma uzrokovanog useljeničkom imigracijom iz muslimanskih zemalja dolaze i iz Velike Britanije, Belgije i drugih zemalja.
Pitanje je, zašto se o ovom porastu antisemitizma tako malo piše i zna u europskoj javnosti? I što Europa namjerava poduzeti glede novostvorene problematike ksenofobnih ispada koji dolaze s dijelom imigranata iz muslimanskih država Bliskog Istoka? Ne bi li trebali svi useljenici iz tih država prihvatiti civilizacijske stečevine tolerancije i suživota na način koji to čine narodi i građani Europe? Bez obzira na sukobe između države Izrael i okolnih arapskih država, za Europu tolerancije i suživota je nedopustivo da se ti sukobi prenose na svakodnevni suživot ljudi i pojedinaca, osobito u Europi koja je daleko od mjesta sukoba. Zbog toga je rastući antisemitizam među stanovnicima koji imigriraju u Europu, kao i bilo koji drugi oblik mržnje koji ugrožava druge etničke i vjerske skupine, nedopustiv i potpuno izvan civilizacijskih i drugih vrednota kojima teži europsko društvo.
Uostalom, u Europi se jednako tako vodili krvavi sukobi i ratovi, pa sve do nedavne prošlosti, ali narodi Europe (pa i hrvatski narod) su imali i imaju snage nadvladati te traume, te stvoriti dobre uvjete za suživot između različitih naroda, religija i kultura.
To je minimum koji se očekuje od svakog čovjeka u Europi, pa tako i od onih koji dolaze u nju. Netrpeljivost, ksenofobija i mržnja pod opravdanjima povijesnih sukoba i ratova ne mogu i ne smiju proći kao opravdanje za bilo kakvu mržnju ili nasilje prema bilo kojoj vjerskoj ili etničkoj skupini.
Bez suživota i tolerancije, uz bilo kakve vjerske ili etničke isključivosti i mržnje, Europa jednostavno – nema budućnosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
