Srpski tenisač, Novak Đoković, dao je intervju za francuski L’Equipe. Jedan od najboljih tenisača svih vremena govorio je između ostaloga i o ”ratu na prostoru bivše Jugoslavije” te o svom odnosu prema Srbiji. Nažalost, kad je govorio o ratu Đoković niti jednog trenutka nije spomenuo osnovnu činjenicu, da je Srbija izvršila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.
Srpski tenisač tvrdi kako svoju zemlju želi uvijek predstaviti u najboljem mogućem svijetlu te se ponekad pita bi li se trebao uključiti u politiku, dakle, baviti se stvarima koje se ne odnose samo na sport.
”Sve što radim, radim savjesno i odgovorno. Cijelog sebe ulažem u to. Ne znam raditi stvari polovično. Uvijek pokušavam pomoći i predstavljati svoju državu na najbolji način. Kada sretnem ljude u Srbiji, razgovaram s njima, ali ne želim se ograničiti samo na svoju zemlju, da volim samo nju, a da mrzim ostale”, kazao je Đoković, koji tvrdi kako se zalaže za mir u svijetu.
Rat je, kaže, jako utjecao na njegovu tenisku karijeru.
”Postoje razlozi zbog čega smo rođeni na nekom mjestu u neko vrijeme. Moji korijeni su utjecali na moj razvoj i tenis. Rastao sam tijekom rata, pod bombama. Morao sam se boriti dva puta da bih ustao. Na kraju, sretan sam što sam doživio sva ta iskustva. To ne bih rekao u to vrijeme, bilo je odvratno”, zaključio je srpski tenisač.
Đoković misli između ostaloga i na napad NATO pakta na tadašnju Miloševićevu SR Jugoslaviju u proljeće 1997., do kojeg je došlo zbog genocidne politike režima Slobodana Miloševića. Sigurno tih mjeseci tijekom bombardiranja SR Jugoslavije nije bilo lako živjeti pod bombama, no, zapita li se ikada Đoković kako je tijekom rata bilo Vukovarcima, zatim kako je bilo živjeti u Srebrenici, Škabrnji?
Dakle, svjesno ili nesvjesno, namjerno ili ne, zaboravlja Novak Đoković kako je bilo u državama na koje je Srbija izvršila agresiju, kako je bilo živjeti godinama pod okupacijom. Primjerice, srpski agresori protjerali su bivšeg hrvatskog tenisača i pobjednika Davis Cupa, Ivana Ljubičića i njegovu obitelj iz Banja Luke…
