Kako polako jenjava prvi val pandemije kineskog virusa, tako se sve više ljudi počinje pitati o tome kako nas je sve ovo snašlo. Čitav je svijet izložen velikoj traumi, a pored neposrednih zdravstvenih problema koje je pandemija izazvala, tek nas čekaju socijalni, ekonomski i politički lomovi kao posljedica zatvaranja ljudi u karantenu. Otuda je prirodno da se sve više poteže pitanje odgovornosti, te da je najviše pogleda usmjereno ka Kini, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
(…)
Tako smo proteklog tjedna imali priliku svjedočiti skandalu oko toga da su Kinezi uspjeli izlobirati da EU iz svog službenog izvještaja izbaci dijelove koji govore o tome kako Kina “širi dezinformacije oko izbijanja epidemije koronavirusa”. Da ironija bude veća, to im je pošlo za rukom preko talijanskih diplomatskih kanala, zemlje koja je u EU najviše stradala od kineskog virusa. Ali, Italija je i potpisnica kineskog programa “Jedan pojas, jedan put”, pa je jasno zašto je Luigi di Maio stavio veto.
Svi smo vidjeli i onu bizarnu medijsku pompu oko slanja “kineske pomoći” državama koje su bile pogođene epidemijom. Ono što se manje spominjalo jest da je samo virus išao besplatno kao donacija, dok je oprema uglavnom skupo plaćana. Nakon što nisu uspjeli virus zaustaviti kod kuće, kineski režim grčevito pokušava kontrolirati narativ oko širenja epidemije, a samu epidemiju koriste za širenje vlastite propagande. I kako vidimo, to im polazi za rukom.
Službena kineska verzija priče datira od 31. prosinca 2019. i govori o pojavi “misteriozne upale pluća”, za čiji je epicentar proglašena tržnica u Wuhanu, na kojoj se prodaju divlje životinje, poput šišmiša, za koje se pretpostavlja da su bili prijenosnici virusa. Izvještaj također govori o tome kako “ne postoje dokazi” o prenošenju virusa s čovjeka na čovjeka. Prema toj službenoj verziji događaja prvi slučaj zaraze registriran je 12. prosinca 2019.
Međutim, kako su pokazala naknadna znanstvena istraživanja i izvještaji s terena, ta verzija priče uopće ne odgovara onome što se stvarno dogodilo.
(…)
No, rasprava oko toga je li virus potekao s tržnice ili iz laboratorija i nije toliko bitna, koliko je bitno ponašanje kineskih vlasti nakon što je epidemija izbila. Sve što znamo o tome govori nam da je u pitanju potpuno neodgovorna vlast, koja je, umjesto da spašava svoj narod i svijet od epidemije, spašavala sebe i svoju reputaciju. Prvo su skrivali izbijanje epidemije, potom su dozvolili da se virus proširi izvan granica Kine, da bi onda epidemiju koristili za jačanje svog utjecaja. Kada bacimo pogled unatrag, jasno je da je sve moglo i drukčije, ali nije. Normalna bi reakcija u ovoj situaciji bila bar ponuditi svoju ispriku, ali to ne možemo očekivati i od vlasti koja troši milijarde na propagandu i koja epidemijom pogođene države ucjenjuje slanjem medicinske pomoći. Ova je epidemija iznijela na svjetlo dana svu ciničnu i manipulativnu prirodu jednog totalitarnog režima. Ali, pravi razlog za brigu je lakoća s kojom ostatak svijeta na tu manipulaciju pristaje.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Večernjeg lista.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
