Irska pojačava zakone za ‘suzbijanje mržnje’: Globalne reakcije nisu izostale

Irska pojačava zakonodavstvo za “suzbijanje mržnje” što je izazvalo reakcije diljem svijeta. Događa li se nešto slično u Hrvatskoj?

Danas je Republika Irska mnogim, uglavnom mladim, hrvatskim građanima zanimljiva ponajprije kao destinacija za započeti novi život. Ako se stavi na stranu vrtoglave cijene stanovanja, osobito u većim gradovima poput Dublina ili Corka, u Irskoj je veoma teško biti nezaposlen.

Laboratorij radikalne politike

Također, irska karijera za dobar dio doseljenika ne završava radom u skladištu, kuhinji, za šankom puba ili na gradilištu. Mogućnosti su napredovanja, osobito u IT sektoru, velike, a Irska je za neke i svojevrsna odskočna daska za odlazak dalje u svijet.

Zbog toga, prošećete li u bilo koje doba niz O’Connel Street kroz središte Dublina i u jednom trenutku viknete: “Tko je za pivo?”, sigurno će par ruku spremno poletjeti u zrak.

No Irska ima jednu specifičnost s kojom je malo ljudi u Hrvatskoj upoznato, a to je da je ta zemlja svojevrsni politički laboratorij.

Naime, ne postoji toliko radikalna društvena reforma, a da je Irci ne bi bez pogovora prihvatili. Od cijele lepeze LGBTIQ politika do raznih vidova politike održivog razvoja (kod nas poznatije pod nazivom: “odrast”), tamo sve prolazi.

Zbog toga je ova zemlja svojevrsni reality show radikalne politike i svatko tko želi znati što nam neka bizarna politička novotarija donosi, najbolje će učiniti ako samo pogleda prema Irskoj. Svi su izgledi kako je tamo već implementirana.

U trenutku dok ovo čitate traje uzbuna o najnovijoj radikalnoj reformi irskog društva koja je, zahvaljujući Elonu Musku odjeknula i globalno.

This is a massive attack against freedom of speech

— Elon Musk (@elonmusk) April 29, 2023

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prijestupi iz mržnje

Naime, nakon nereda u Dublinu, irski je premijer Leo Vardakar najavio ažuriranje legislative o “prijestupima iz mržnje”. To znači kako će prijedlog novog amandmana na zakon “protiv mržnje” najvjerojatnije biti žurno upućen u parlamentarnu proceduru.

O kakvom je zakonu riječ, zašto je izazvao reakcije diljem svijeta i zbog čega se to nekog u Hrvatskoj tiče?

Po srijedi je prijedlog legislative protiv “Navođenja na nasilje, mržnju i prijestupe iz mržnje” (Criminal Justice Incitement to Violence or Hatred and Hate Offences Bill 2022).

Vardakarova najava izazvala je globalne reakcije, jer je, prema nekima, posrijedi najradikalniji oblik napada na slobodu govora u zapadnom svijetu, barem kad su u pitanju pozitivni zakoni.

An Open Letter to Irish Senators Concerning the Hate Offences Bill

7 Dec 2023

Dear Senators,

It is now in your hands to either endorse or reject the most significant assault on free speech in the history of the Irish State, and indeed in the recent history of the West.

Before… pic.twitter.com/Q4dSdSu2ju

— David Thunder (@davidjthunder) December 7, 2023

Ako se to tiče Elona Muska, koji je na X kratko komentirao: ‘Ovo je masivni napad na slobodu govora’, vjerojatno se onda to tiče sviju koji komuniciraju na društvenim mrežama.

No, o čemu je točno toliko radikalnom riječ?

Nejasne kvalifikacije

Nova se legislativa bavi sprječavanjem “navođenja na nasilje ili na mržnju protiv osoba ili grupa osoba na osnovi određenih osobina”. Njih se dalje naziva “zaštićenim osobinama”. Pod tim privilegiranim osobinama podrazumijeva se cijeli spektar kvalifikacija, od ‘rase’ i ‘boje’ do ‘rodne pripadnosti’:

Naravno, da preciziramo i dademo zoran primjer, pod ‘rodnom pripadnosti’ se, recimo, misli na puno toga: “rod osobe ili rod koji osoba izražava kao vlastiti izabrani rod, ili onaj kojim se osoba identificira, što uključuje transrodnost i druge rodove pored muškog i ženskog”.

Konkretno, to znači da će kažnjivi govor mržnje zahvaćati i pripisivanje neprikladnih rodnih zamjenica, nešto što je već uobičajena stvar u nekim dijelovima svijeta, ali ovaj put po strogo zakonski propisanoj osnovi.

Ovakav tip pokušaja regulacije javnog govora ne bi bio tolika novost i da nije još jednog aspekta koji je promatračima odmah upao u oči.

“Mržnja je mržnja”

Naime, osnova kriminaliteta, odnosno ‘mržnja’, definirana je cirkularno:

“Mržnja znači mržnju protiv osobe ili grupe osoba u državi ili drugdje usmjerenu na njihove zaštićene osobine ili bilo koju od tih osobina.”

Ne treba biti vrhunski logičar da se shvati što to podrazumijeva. Ako je ‘mržnja’ jednostavno ‘mržnja’, onda je jedini kriterij procjene je li neki čin počinjen iz mržnje, arbitrarna odluka nadležnog tijela.

Ako se, primjerice, netko nađe optužen za mržnju zbog toga što se ženi koja se identificira kao muškarac ili obratno, obratio koristeći krivu imenicu, tada on nema nikakvog načina obraniti se.

Cirkularna definicija, naime, uopće nije definicija, što znači da ono što se njom određuje može biti sve i ništa.

Regulacija govora na mreži

Pored toga, prijedlog zakona izazvao je globalnu reakciju i zbog toga što se odnosi također na on line materijale. Riječ je pritom o onome što ljudi postavljaju na internet u obliku videa, objava na društvenim mrežama i slično. Prema istom cirkularnom kriteriju ti materijali mogu biti osnova za kazneni progon.

To je dodatno pojasnio i sam irski zakonodavac kad je postavio razliku između “materijala koji šire mržnju” koje treba razlikovati od onih koji čine “razuman i autentičan doprinos raspravi”. Kriterij po kojem se oni razlikuju, međutim, nije nikakvo objektivno načelo, nego se “razumnim i autentičnim” definira ono što takvim drži, citiramo: “razumna osoba”.

Koliko je razumna osoba koja unosi u zakon rodove “pored muškog i ženskog”, ostavit ćemo otvorenim pitanjem.

Hrvatski primjer – definicija “femicida”

Očigledno, Irska je otišla daleko, možda najdalje u Europi, po pitanju radikalnih reformi načina na koji ljudi govore i, posljedično, misle. Brojni promatrači upozoravaju kako ovaj dodatak irskom zakonodavstvu može postati uzor za zakonodavstva drugih država i, ponajprije, oruđe za regulaciju komunikacije na internetu.

Podsjetimo se u zaključku kako je kod nas u rujnu premijer primio “predstavnike institucija, udruga i inicijativa koje se bave suzbijanjem nasilja nad ženama”, odnosno skupinu aktivistica koje u postojeće zakonodavstvo nastoje progurati novi krimen “femicida”.

Ako znamo kako se “femicid” definira kao “ubojstvo žene zbog toga što je žena”, jasno vidimo kako je posrijedi ista cirkularna logika kakva je na djelu u irskom slučaju.

Naime, kako se može utvrditi da je netko ubijen samo i isključivo zbog toga što je žena?

Kriterij za to ne postoji i ne može postojati, osim možda ako bi predstavnici i predstavnice “institucija, udruga i inicijativa” to, na neki način, kao mjerodavne, “razumne” osobe, odlučile.

Kako vidimo, i kod nas i u nemjerljivo radikalnijoj Irskoj, na djelu je ista logika. Njezina prihvaćenost u dvama društvima je neusporediva. Uostalom, irski je slučaj izazvao reakcije čak i u onim zapadnim zemljama koje ni same ne zaostaju puno za smaragdnim otokom. Ali on je nedvojbeno prisutna i to se ne smije smetnuti s uma.