Ministarstvo vanjskih poslova nedavno nije štedjelo te je za djelovanje organizacija civilnoga društva dodijelilo 1.884.084,16 kuna. Dogodilo se to prošle godine, početkom prosinca. Među organizacijama čiji se projekti financiraju, uz Centar za mirovne studije, Gong, i BABE, našla se i Documenta-centar za suočavanje s prošlošću. Za projekt pod nazivom “Izgradnja kapaciteta ukrajinskih OCD-a za istraživačko dokumentacijski rad na teškim kršenjima ljudskih prava” Documenti je od strane ministarstva kojim dodijeljeno 248.992,80 kuna.
Možda to i ne bi bilo čudno da ministrica vanjskih poslova nije Vesna Pusić. Zanimljivo je da je, ne baš slučajno, predsjednik Upravnog odbora Documente Zoran Pusić, a uz njega, članovi odbora su i Živana Heđbeli, Pero Jurišić te Goranka Lalić. Voditeljica Documente je Vesna Teršelič. Ne krije li se iza ove donacije mogući sukob interesa? Možda je Ministarstvo vanjskih poslova postalo ministarstvo obitelji Pusić, pa tako sestra bratu daje novac?
Dobivali su novac i prije, ali tada nije bilo mogućeg sukoba interesa
Nije to bio jedini prihod Documenti – centru za suočavanje s prošlošću, iz koje Vesna Teršelič redovito izostavlja brojne zločine koji su počinjeni nad Hrvatima. Udruga je i 2013. godine iz državnog proračuna prema financijskom izvješću primila donaciju vrijednu 336.239 kuna. Pokazatelj je to kako ih redovito financiraju hrvatski građani, iako ovaj slučaj nema nikakve veze sa sukobom interesa.
Osnivači Documente su Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Centar za mirovne studije, Građanski odbor za ljudska prava te Hrvatski helsinški odbor, pa je zanimljivo spomenuti kako je i Centar za mirovne studije dobio 250.000,00 kuna od Ministarstva vanjskih poslova.
Povezanost Documente i Zorana Pusića
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću je neprofitna udruga čiji je razlog nastajanja iskustvo prešućivanja i falsificiranja ratnih zločina i ostalih ratnih zbivanja od 1941. do 2000. koje je utjecalo na noviju prošlost, kako Jugoslavije, tako i post-jugoslavenskih društava, navode na svojim internet stranicama.
Documenta je zapravo jako povezana s Građanskim odborom za ljudska prava (GOLJP) čiji je predsjednik Zoran Pusić. On se zalagao za ukidanje imena Avenije Gojka Šuška, osnivanja Demokratskog opozicijskog foruma, GONG-a, Igmanske inicijative, CIVISa do Kuće ljudskih prava. Osim toga kopredsjednik je dviju međunarodnih asocijacija za zaštitu ljudskih prava, CIVIS-a i Igmanske inicijative, a predstavlja Hrvatsku u Međunarodnoj federaciji liga za ljudska prava i u Europskoj mreži za borbu protiv rasizma.
Ista adresa i brojni donatori
Na adresi Selska 112 tako možete naći Documentu, ali i Građanski odbor za ljudska prava Zorana Pusića i Centar za mirovne studije, kojeg često predstavlja Gordan Bosanac. Zanimljivo je kako na svojim mrežnim stranicama ove udruge navode da im je cilj promicanje i čuvanje ljudskih prava. Sve zajedno imaju i preko 70 donatora, a među njima su Europska unija, strana veleposlanstva i organizacije, Vlada RH i određena ministarstva.
Tko je zapravo Zoran Pusić?
Kako bismo vam lakše objasnili tko je Zoran Pusić ne možemo ne spomenuti kako se ispričao predsjedniku udruge Veritas Savi Štrbcu nakon oslobođenja hrvatskih generala Gotovine i Markača u Haagu 2013. ”Ima nas koji smatramo da je ovo potpuno pogrešno. Da je presuda bila osuđujuća, to bi bio početak jednog dubinskog pročišćenja suočavanja s prošlošću hrvatskog naroda. Ovako će ta katarza biti odgođena za izvjesno vrijeme, ali ona mora doći kad-tad”, izjavio je tada Pusić, a o tome su pisali svi mediji.
Na kraju se moramo zapitati nije li dovoljno što Zorana Pusića financiraju porezni obveznici, hrvatski građani, novcem koji odlazi u državni proračun? Zašto ga onda mora financirati i vlastita sestra?
Tekst se nastavlja ispod oglasa