Više od dva desetljeća nakon pada komunizma još uvijek postoje ljudi koji negiraju i omalovažavaju nevine žrtve monstruoznih zločina Titovih partizana. Tako je Savez antifašističkih boraca i antifašista prozvao Hrvatski sabor i predsjednika Sabora Jandrokovića zbog pokroviteljstva nad bleiburškom komemoracijom navodeći: ‘da imalo poštuju Ustav, ne bi komemorirali poraženim ustaškim snagama’.
“Jugoslavenska armija nije ubijala žene i djecu, već je smaknula određeni broj ustaša, četnika, kao i civila, koji su ustašama služili tijekom cijeloga Drugog svjetskog rata” tvrde iz Saveza antifašista iz kojega su također poručili kako su civili odmah nakon predaje pušteni kućama.
Istina je, nažalost, sasvim drukčija, a nevjerojatno je da i danas, nakon otkrivanja i otkopavanja tolikih neobilježenih masovnih grobnica, mnogi ne žele priznati tu istinu.
Titovi partizani pred kraj i nakon Drugog svjetskog krvavo su se obračunali sa zarobljenim neprijateljskim vojnicima, civilima te svim skupinama i pojedincima koje su smatrali nepoćudnima i koji su na bilo koji način mogli smetati novoutemeljenoj vlasti. Među žrtvama bile su i žene i djeca, intelektualci i umjetnici, katolički svećenici i redovnici...
> Bleiburg- Titova zapovijed glasila je: „Pobiti!“
Zarobljeni neprijateljski vojnici pobijeni su bez suda
U svibnju 1945., kada su se dijelovi poražene hrvatske vojske i civili počeli povlačiti prema Britanskoj vojsci kod Bleiburga u austrijskog pokrajini Koruškoj, Britanci su odbili prihvatiti predaju oružanih snaga NDH i naredili da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji. Dio zarobljenika tada je ubijen, a dio su snage Jugoslavenske armije povukle dublje na područje pod svojom kontrolom. Velik broj njih su pobili u masovim zločinima kod Teznog, na Kočevskom Rogu, Maceljskoj šumi, te na mnogo drugih manjih stratišta, a dio je poginuo ili ubijen tijekom križnih puteva: hodajući kroz Sloveniju, Hrvatsku, BiH…
Masovne grobnice zarobljenih njemačkih i hrvatskih vojnika pronađene su u zagrebačkim Gračanima, u okolici Brdovca kod Zaprešića, na otoku Jakljanu kod Dubrovnika te na mnogim drugim mjestima diljem Slovenije, Hrvatske, BiH…
Nemilosrdna mučenja i ubojstva civila, među kojima su bile i žene i djeca
Najstrašniji trag koji svjedoči o masovnom mučkom ubojstvu žena i djevojaka su kose pronađene u Hudoj jami – u rudniku Barbarin rov u Sloveniji. Ondje su Titovi partizani zazidali žive osobe – njih više od 700. U procesu ekshumacije pronađeni su njihovi mumificirani ostaci. Jezu izaziva pogled na sačuvane kose ispletene u pletenice koje su pripadale ženama i djevojkama zazidanima u rudniku.
Među žrtvama u Hudoj jami bila su i djeca.
Jedna od žena stradalih u komunističkim egzekucijama bila je Ivanka Novak Škrabec, koja je kao trudnica ubijena 1942. nad Jagerbirtom pri Zamostecu u Sloveniji, usprkos molbi da joj dopuste da najprije rodi dijete. O agoniji koju je proživljavala neposredno pred smrt, svjedoči njezino pismo svojem nerođenom djetetu koje je ostalo sačuvano i pronađeno tijekom iskapanja tijela.
> Roman Leljak: Huda Jama – industrija smrti
„Još nekoliko sati i doći će kraj mojem životu. O Bože, o žalosna Majko, Majko moja. Ti znaš da umirem nevina, kao što je umirao tvoj Sin.”
> ‘Huda jama – strogo čuvana tajna’: pletenice svjedoče – komunisti su žive zazidali i žene i djecu…
“O dijete moje, nježni anđele moj, kako bih voljela vidjeti crte tvoga nasmijana lica, koje bi me razveselilo.
Samo mirno spavaj. Ti ne možeš naslutiti što te čeka. Sa mnom ćeš umirati – ja u mislima s tobom. I tada će biti kraj stradanja i muke, naše borbe, zajedno ćemo k Bogu.” – napisala je Ivanka Novak Škrabec prije nego što su je partizani ubili, natjeravši je prije da sama iskopa svoj grob.
Ubojstva istaknutih intelektualaca i umjetnika
Među istaknutim intelektualcima i znanstvenicima koji su ubijeni od strane komnunista bio je i Ljudevit Jurak, svjetski poznati patolog i sudski medicinar. Godine 1943., kao renomirani znanstvenik, pozvan je da kao član Međunarodnoga povjerenstva istraži masovne grobnice pronađene u zapadnoj Ukrajini kod grada Vinice. Povjerenstvo je utvrdilo da je riječ o oko 2000 ukrajinskih seljaka koje su 1938. ubili sovjetski komunisti.
Nakon rata, 1945., po NKVD-ovom (Staljinovom) nalogu Juraka uhićuju komunističke vlasti te mu nude da u zamjenu za slobodu povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva o Vinici i izjavi da ga je dao pod prisilom. Nakon što je odbio povući potpis, Vojni sud Komande grada Zagreba osuđuje ga “zbog djela ratnog zločinstva”, na kaznu smrti strijeljanjem.
Od partizanskih ruku ubijen je i hrvatski glazbenik Andrija Konc koji je rođen u Samoboru 1919. Bio je hrvatski operetni pjevač i šansonjer te najpopularniji pjevač četrdesetih godina. Glas je školovao u zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi profesora Lava Vrbanića, kod kojeg je i diplomirao. U Zagrebu je jedno vrijeme pjevao u opernom zboru HNK-a, ali ga je napustio i opredijelio se za zabavnu glazbu. U kratkom vremenu postao je vrlo popularan. Bio je velika zvijezda HNK-a i kasnije velikan hrvatske zabavne glazbe poznat kao „hrvatski slavuj“. Ubijen je u Bjelovaru 1945., a u trenutku ubojstva imao je samo 26 godina.
Ubojstva katoličkih djelatnika, svećenika i redovnika
Na stotine je katoličkih svećenika koji su ubijeni u partizanskim pokoljima.
Među njima je i jedan biskup Josip Maria Carević, koji je rođen u Metkoviću, a od 1929. do 1940. bio je dubrovački biskup, nakon čega dolazi u Zagrebačku nadbiskupiju te se stavlja na raspolaganje nadbiskupu Stepincu. Mučen je i ubijen na veliki petak 1945. kod Velikog Trgovišća u Hrvatskom Zagorju.
Nakon ulaska partizana u Dubrovnik 1944. na otočiću Daksi ubijena su 53 istaknuta intelektualaca, civila, među kojima su bili i neki svećenici. Jedan od njih bio je isusovac padre Petar Perica, autor poznatih hrvatskih pjesama „Do nebesa nek se ori” i „Zdravo djevo”. Na Daksi je ubijen i franjevac otac Marijan Blažić.
Među ubijenim svećenicima i redovnicima su i hercegovački franjevci, kojih je u razdoblju od 1942. do 1945. ubijeno 66.
Među ubijenima je i istarski svećenik, danas blaženi, Miroslav Bulešić kojega su u Lanišću 1947. u župnom dvoru nožem ubili komunistički pristalice.
Od istaknutih katoličkih djelatnika spomenimo ime Jeronima Malinara, koji je bio angažiran u brojnim katoličkim i humanitarnim organizacijama te je bio otac četvero djece. Nakon ulaska partizana u Zagreb, u srpnju 1945. Malinar je strijeljan, a potom pokopan na nepoznatom mjestu te mu se do danas ne zna za grob. Njegovu smrtnu presudu potpisao je jugoslavenski javni tužitelj, Vlado Ranogajec, čije ime i danas, nažalost, nosi jedna ulica na zagrebačkom Jarunu.
> Don Damir Stojić: I mi na Jarunu imamo ulicu čovjeka koji je stotine ljudi poslao u smrt
Osim ratnih i poratnih žrtava, vrijedi podsjetiti i na činjenicu da su i samog nadbiskupa Stepinca, dok je boravio u pritvoru, komunističke vlasti trovale.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
