Peti dan: Bobić branila optužene za trgovinu djecom, pa priznala da joj je trans-vijećnik Možemo poznanik

Afera Zambija bila je tema HRT-ovog “Petog dana” u kojem su komentirali Aleksandar Musić, Lana Bobić, Marijana Bijelić i Matija Štahan. U emisiji smo nakon što je Bobić branila optužene za trgovinu djecom doznali da joj je Noah Kraljević, muškarac rođen kao žena, poznanik. Bilo je govora i o kršenju zakona, šutnji Možemo…

Pogledajte i čitajte u nastavku:

Preporuke UN-a kod posvajanja

“Čežnja za roditeljstvom jedna je od inherentnih ljudskih potreba, mogli bismo reći i evolucijski zadana, međutim postoji nekoliko razina problema s kojima se susrećemo kada želimo imati djecu, a biološki ne možemo, jer nešto što bi se nazivalo “pravom na djecu” ne postoji. Dakle u svim takvim slučajevima u središtu mora biti dijete.

Možda najbolji kriterij za prosudbu etičnosti, pa i zakonitosti ovog konkretnog slučaja koji je inspirirao večerašnju temu, dakle pokušaja posvajanja ili svojevrsne kupnje na crnom tržištu djece u DR Kongo i njihovo prebacivanje preko Zambije u Hrvatsku, su preporuke UN-a o tome kako bi se trebalo tretirati posvajanje djece, gdje se među ključnim točkama ističe kako posrednik/ici u tim posvajanjima ne bi trebali biti podložni korupciji.

> Prof. Hrabar o aferi Zambija: Sud u Zlataru nije smio izdati odluke za uhićene parove, ako im tamo nije prebivalište

Dakle kako ne bi trebali biti nagrađivani nekim novcem sa strane, kako roditelji te djece, ako su još živi, kao što je slučaj s ovom konkretnom djecom koja su sada u nekoj vrsti limba u Zambiji, dakle nisu vraćena niti u svoje obitelji niti u sirotište, niti su kod svojih posvojitelja u pokušaju, treba biti nedvojben jasan pristanak roditelja, što nije sigurno da postoji u ovom slučaju, jer praksa višegodišnja pa i više desetljetna posvajanja djece iz zemalja trećeg svijeta, dakle iz Afrike i iz DR Kongo govori nam da je tu neobično često bila riječ o prijevarama, obmanama, ucjenama i ilegalnim radnjama koje su dovele do prividnog pristanka ili samo potpisa na papiru iz kojega ništa ne stoji u smislu pristanka roditelja na posvajanje te djece.

I naposljetku, treća preporuka UN-a jest da u fokusu mora biti dijete kojemu je potrebno pronaći obitelj, a ne roditelji koji traže dijete. Oni nisu u fokusu, oni su i u ovom konkretnom slučaju i u svakom slučaju posvajanja djece sporedni”, rekao je Štahan.

Zaobilaženje propisa

“Ovdje se otvara i nekoliko načelnih problema, primjerice bi li država trebala dopustiti da netko, tko po hrvatskim zakonima u Hrvatskoj ne može posvojiti djecu, može zaobići propise i posvojiti djecu u nekoj drugoj zemlji, gdje čak postoji doza gotovo pa kolonizatorskog odnosa, dakle to je zemlja vlada jednim djelom anarhija, kaos ili bezakonje i tamo se može kao na nekom crnom tržištu na rubu grada nabaviti nešto što se inače ne može i onda se to pod navodnicima krijumčari u Hrvatsku.

Rekao bi da ovaj slučaj otvara nekoliko dimenzija problema. Prvo je moralni, drugo je pravni, treći je medijski, četvrti je politički. U moralnom smislu plemenite pobude kod nekoga tko želi posvojiti dijete mogu postojati, međutim ako postoji dakle jedna utabana staza kojom se služe mnogi posvojitelji, a koja podrazumijeva ilegalne radnje, kojekakve krijumčare ljudi i one koji profitiraju na zapravo, preprodaji djece, onda je nemoralno sudjelovati u tim lancima prodaje ljudi kako bi se došlo do djeteta.

> Dijete ‘afrikanista’ iz Otvorenog zbog nasilja u obitelji boravilo u domu: Tko će na HRT-u snositi odgovornost za njegov poziv?

Što se pravnoga aspekta tiče, iako nam nisu poznate sve pojedinosti ovoga slučaja, čini mi se kako bi najveću nadu hrvatskim uznicima u Zambiji, mogla predstavljati činjenica da je i zambijsko pravosuđe vjerojatno znatno korumpiranije od nekog prosjeka ili ideala i da bi se jedino tako mogli izvući od neke vrste kazne.

Visok stupanj apologije naših zatvorenika u Zambiji

U političkom smislu zanimljivo je primijetiti koje političke stranke instrumentaliziraju ovaj slučaj za svoju korist, to su mahom desne stranke, oporbene poput Mosta i Domovinskog pokreta, a zanimljiva je šutnja HDZ-a koji se nije oglasio povodom jednog zatvorenika u Zambiji povezanog s grupacijom Možemo, kako bi diskreditirala stranačku grupaciju Možemo, nego o tome šuti. Pojedini članovi HDZ-a poput ministra vanjskih poslova Grlić Radmana čak daju izjave o tome kako su naši zatvorenici u Zambiji sigurno nevini, što ne možemo znati dok ne znamo jesu li oni sudjelovali u bilo kakvom crnom tržištu i potplaćivali davali dakle mito, korumpirali institucije kako hrvatske sudove u Zlataru i Varaždinu tako i u DR Kongo.

> U Otvorenom tzv. ‘afrikanist’ pravdao trgovinu djecom, priznao da je pomagao u kaznenom djelu, pravobraniteljica odšutjela

I naposljetku medijski; vrlo je zanimljivo primijetiti kako u medijima postoji natprosječno visok stupanj apologije naših zatvorenika u Zambiji i kako se pokušava predstaviti ljude koji, ne isključujem mogućnost plemenitih pobuda, ali vrlo vjerojatno su se ogriješili o zakon, uvelike i o moral, kako ih se nastoji prikazati junacima koji spašavaju djecu iz afričke bijede. Dakle za dijete je uvijek najbolje ako može ostati u kulturi u kojoj je rođeno i u kojoj raste i razvija se. I zanimljivo je pretpostaviti kako bi izgledao ovaj slučaj da njegovi protagonisti nisu vezani sa strankom Možemo i institucijama koje stoje uz nje nego da su suprotnog ideološkog vrijednosnog predznaka”, poručio je Štahan.

Razina stresa u interrasnim posvajanjima

Voditeljica Gabrijela Perišić rekla je kako “s druge strane u DR Kongo, nastavno na ovo što je Matija rekao da djeca trebaju u okruženju u kojem su rođena, baš nisu divni uvjeti za život djece, djeca tamo dapače jako loše žive, puno je siročadi, puno je djece u sirotištima, puno je djece vojnika, silovane djece, jako bolesne djece”.

“Tu imamo dva suprotstavljena načela doista posvojenje je uvijek trauma, ali nekad je ta trauma manje zlo nego da dijete odrasta bez nekog tko bi imao ulogu roditelja. Ako gledamo iz perspektive jedne europske države i kulture i jedne afričku kulture, za djecu je načelno bolje, ako već moraju biti posvojena, ako nemaju adekvatnu roditeljsku skrb, da budu posvojena što bliže vlastitoj kulturi.

>USKOK i policija istražuju sud u Zlataru: Čak trećina odluka o posvojenjima iz DR Kongo donesena na ovom sudu

Jer je svako odvajanje ogroman stres, odvajanje od majke po rođenju je stres, onda odvajanje ako je u nekoj drugoj sredini bolničkoj, zamjenskoj, udomiteljskoj ili u domu čak, opet je stres. Ako ide u drugu kulturu, drugi jezik ako je dijete već je naučilo jezik, opet je ogroman stres. Što se tiče rase odvratne su mi rasističke ideje da ne trebamo tu crne ljude, to odmah odbacujem. Ljudi naviknite se, živimo u globaliziranom svijetu i viđat ćete ljude druge rase. Trebate biti pristojni prema njima ako ste ljudi, oni su ljudi kao vi, ali razina stresa jest veća u interrasnim posvajanjima jer dijete se pita zašto sam ja drugačiji od roditelja, drugi ga pitaju. Puno više mu se mijenja ako je međurasno posvojenje”, kaže Bijelić.

Bijelić: Bolje da malo pomognemo Africi, a ne da uzimamo njihovu djecu

“I čak mislim da djeca koja su posvojena traže, imaju tu inherentnu potrebu. Zahvalni su s jedne strane što su posvojeni jer misle da im je puno bolja opcija nego što su živjeli u domu ali postoje uvijek problemi emocionalnog povezivanja s obitelji u kojoj su povezani i ta čežnja da saznaju svoje korijene.

I ako saznate da ste posvojeni u okviru jedne države, ti korijeni su vam ipak bliži nego ako ste otišli toliko daleko. I možda je za ove ljude koji su posvojili djecu iz Konga dobro, ako je moguće, da se preko nekih društvenih mreža povežu, da ta djeca iako imaju dojam da netko i poput njih. Djeca imaju potrebu da je netko poput njih. Djeca koja su posvojena u najidealnije obitelji, koje ih vole, koje su im pružile dobro školovanje, dobru brigu, pažnju, puno ljubavi…. Uvijek pokazuju, imaju te ambivalentne osjećaje… da dobro je dobio sam nešto, a s druge strane, uvijek je ta bol , zašto su me napustili, .. koja je iracionalna, možda ga i nisu napustili, možda je majka umrla”, dodala je.

>Afera Zambija: Sud iz Zlatara za Narod.hr potvrdio da tri para nemaju prebivalište u Zagorju

“Postoje i slučajevi u raznim zemljama, da se otkrilo da žive majke traže djecu i još jedan veliki problem u današnjem kapitalističkom društvu kod posvojenja, koje nekad ide do granice i preko granice trgovine ljudima, ne želim govoriti o najgorim stvarima poput trgovine djece za ratnike ili u DR Kongu ili za seksualno iskorištavanje ili za prošnju ili tako neke odvratne stvari…

Drugi problem jest što društvo može ići u smjeru da ne podupire dovoljno, po meni, nikad ne podupire dovoljno samohrane majke, majke u problemima ili obitelji u problemima, i dovede ih preko ruba da oni moraju na neki način dati dijete za posvojenje i da to nije sasvim dobrovoljno. Postoji slučajevi kad je netko stvarno toliko psihički bolestan, toliki ovisnik, nema potporu i toliko neodgovorna ili nasilna osoba da mu se mora oduzeti dijete. Ali nažalost postoje oni sivi slučajevi gdje bi bilo dobro da se roditeljima pomogne ili majci ako je sama jer otac često nedostaje u takvim slučajevima iz raznoraznih razloga, Ljudi ne razumiju… govore o usvojiteljima, govore o usvojenoj djeci ,a ne razumiju koliki je stres i bol i za usvojenu djecu sama ta činjenica, kako god to završilo, i za majku i za oca ako je prisutan u priči i ako je razvio emocionalnu vezu.

>Udruga Noah Kraljevića sudjelovala u izradi Pravilnika za utvrđivanje uvjeta za promjenu spola

Puno je bolje raditi više da se pomogne biološkim roditeljima, a ne vjerovati u bajke da je posvojenje neko idilično rješenje. Ako ćemo to proširiti metaforički, globalno onda je bolje da malo pomognemo Africi, a ne da uzimamo njihovu djecu i mislimo da im tako pomažemo. Dakle, pomoći što više se može roditeljima konkretnim, onda afričkoj infrastrukturi da zakoni bolje funkcioniraju da djeca ne budu izložena ne znam čemu, a ako se ne može, onda ići na posvojenje u možda bliže države, onda možda bolje u afroameričke obitelji koje već postoje unutar Europe, jer jednostavno koliko god iracionalno to bilo, to ljudima jako puno znači.. ta neka… nekakav osjećaj bliskosti i sličnosti”, zaključuje Bijelić.

Musić: Izričaj ideologijskog stila života

“Meni se ovaj slučaj čini kao jedna velika piramida tuge, na trenutke i piramida jeze. Ono što mi je možda najjezivije u svemu jest da ako sagledaš situaciju realno tebe zapravo statistička sreća i nesreća dijeli od toga kakav ćeš život, možda ne u potpunosti, ali u dobrom dijelu živjeti. Jer je sve samo ne svejedno, hoćeš li se roditi u Kongu ili ćeš se roditi u Hrvatskoj, koju često podcjenjujemo a koje je u mnogočemu raj na zemlji u odnosu na većinu mjesta na ovoj kugli zemaljskoj.  Hoćeš li se roditi u Finskoj ili ćeš se roditi u nekom slamu u Indiji. Kada govorimo o ovom konkretnom slučaju, otprilike su se napadi i obrane podijelili u dva tabora teza.

Prva kaže da je u Hrvatskoj toliko teško posvojiti dijete da se onda parovi koji žele imati djecu, a sami ne mogu onda okreću zemljama, uvjetno rečeno, trećeg svijeta, prisiljeni, da bi realizirali roditeljstvo, dijete tražiti tamo gdje nitko ne želi ići. Onaj drugi tabor, ona druga teza jest, da pored toliko ne posvojene djece u Hrvatskoj, koja vape za posvojenjem, ići u bilo koju drugu državu, a kamoli Kongo tražiti dijete jest ponešto izričaj ideologijskog stila života i način na koji se promišlja politika u vlastitoj državi”, kaže Musić.

“I jedini način kako neki mogu doći do djece, što isto valja napomenuti”, dodao je na to Štahan.

Musić o ‘afrikanisti’

“Ono što mi se čini izrazito upitnim, neću reći interesantnim, pošto je cijela situacija tragična ali su interesantni momenti.. taj ‘afrikanist’ koji se pojavljuje niotkuda i koji u svom govoru o tome , praktički govori kao o pijenju vode. Kao da je to normalno, pa je tu neki ‘crni vitez’ izvlačio tu djecu, pa automatizmom je to opravdano.

Govorio je o paradigmi, govorio je na način kao da je to nešto potpuno normalno, gdje sam uopće nije svjestan. Onda se tu događa još jedan sekundarni razvoj gdje se otkriva da je on bio u nekim strukturama Katoličke crkve, pa se onda pojedini portali ne mogu odlučiti je li sporno što on govori ili je sporno da je bio u tim strukturama… Ravnatelj doma iz kojeg su ta djeca izvučena je nestao. I onda se postavlja pitanje je li nestao zato što ga je netko sasjekao mačetom u nekom grmu ili je nestao zato što je možda preprodavao dio djece odnosno neku djecu iz tog doma. Tu je još ekstremna jezivost pridjev koji se stavlja ispred riječi dijete ili djeca; hrvatsko dijete; kongoansko dijete; domaće dijete, strano dijete… Htjeli ne htjeli to na kraju dana dobiva prizvuk nekog proizvoda.

>Aktivist za dječja prava iz Konga: Ne možeš s djetetom u Zambiju. Službenici koji to dopuštaju dio su mafije

Ako su oni ulazili u taj slučaj posvojenja, pa kako neki sud u Hrvatskoj može ostvariti komunikaciju s nekim domom u Kongu da vidi je li to dijete doista bez roditelja ili nije. Nekoliko meni izrazito bliskih ljudi je prošlo kroz postupak posvojenja, on je u Hrvatskoj izrazito težak na trenutke i nelogičan; rekli su ti imaš cijeli niz testova, razgovora sa socijalnim radnicima, gdje se usporedno s tim motri i osoba koja je biološki roditelj tog djeteta koja ima pravo, ružno ću se izraziti, nekakvo pravo izraziti veta, u nekom trenutku, ako samo nazove dom u nekom trenutku, ona može taj cijeli postupak okončati.

Zambija te dokumente iz nekog razloga smatra nevaljanim, a u smislu jesu li krivotvoreni ili su olako dobiveni ili je problem u tom domu koji je očito porazan u tom smislu nekog pravnog postupka, opet kakav pravni postupak u Zambiji? Ne želim zvučati kulturološki rasistički, al’ ajde da se ne zavaravamo.

> Ekskluzivno doznajemo: Trans-vijećnik Možemo iz afere Zambija sklopio vjerski brak u Evangeličkoj crkvi

Ono s čime bi završio, ultimativno pitanje za svakoga tko ovo gleda: Je li, neću čak reći makijavelistički, na kraju dana, je li za nekog nesretnika iz Konga, koji će dolaskom u Hrvatsku na ovaj ili onaj način, dobivanjem hrvatske ili neke europske putovnice s kojom će imati kakvu takvu šansu za život, je li gore, karikirat ću i dovest ću stvari do ekstrema, je li gore da ga posvoji i najdegeneričniji Europljanin ako to znači da ćeš u nekom drugom ili srednjem dijelu života imati šansu za kakav takav život ili je bitnije ostati u vlastitoj kulturi s vlastitim roditeljima, ma kakva ta kultura bila, ma kakvi ti roditelji bili, a ako smo i svjesni statističke šanse da zaista taj život nažalost završi u potpunoj agoniji?”, pita se Musić.

Bobić za sve krivi sustav

“Ovaj slučaj pokazuje da itekako trebamo raditi na sustavu zaštite djece, sustavu posvojenja kako u Hrvatskoj tako i na međunarodnom nivou. I to je zapravo meritum stvari, to je zapravo sustavna zaštita djece i uopće ti procesi. U Hrvatskoj ima više posvojitelja potencijalnih nego što ima djece koja su spremna na posvojenje. Mi možemo govoriti o našem sustavu, ja sam imala prilike volontirati u Nazorovoj 2 godine s nezbrinutom djecom i zbilja možemo naći sporne točke u našem sustavu.

Međutim isto ova demonizacija sustava o kojoj slušamo u medijima ne stoji. Tolika razina dezinformacija koju smo čuli u medijima je naprosto degutantna jer svi se busaju o zaštiti djece, a zapravo se plasiraju dezinformacije koje više služe za nekakve obračune bili oni politički ideološki, bili oni na osobnoj razini zbog neke osobne situacije, to neću ulaziti. Kako možemo kritizirati sustav posvajanja u Hrvatskoj isto možemo kritizirati i načine na koje ljudi misle da mogu, mislim da je grozno reći doći do djece, mislim da svatko tko želi posvojiti dijete želi biti roditelj, želi dijete”, kaže Bobić.

>Profesorica obiteljskog prava o nedovoljnoj suradnji RH s Haškom konferencijom glede posvojenja

“Dakle ono što je meritum stvari kad pričamo o ovome je da pričamo o izrazito kompleksnoj temi. U ovoj temi nema pravila. Nema ta djeca uvijek, ti roditelji uvijek… to ne postoji.

I to je specifično zapravo kod izrade politika koje mogu odgovarati da budem konstruktivna da ne ostane sve na pukom moraliziranju, kad radimo sustav zaštite djece i sustav posvojenja, mi s jedne strane moramo imati normirani sustav, dakle nekakve okvire koji su norma, a ne smijemo dopustiti da niti jedan slučaj postane normiran jer koliko je slučajeva toliko je nijansi sive boje. Ono što pratimo u medijima zadnjih mjesec dana je degutantno i na razini da se sve gleda crno bijelo. Crno – bijelo u ovim slučajevima ne postoji. Kad je u pitanju situacija konkretnih ljudi koji su zaglibili u zambijskom zatvoru, puno se priča oni su ovo oni su ono… Mi ništa ne znamo, mi ne znamo njihovu priču, mi ne znamo njihove motive”, ustvrdila je Bobić.

Transrodna osoba i zabrana posvajanja

Voditeljica je pitala misli li  da je najveći problem što su “oni kao skupina odlučili posvojiti, kao skupina od četiri para ili što je jedna osoba među njima transrodna osoba”.

“Mislim to mi je uopće….. Zašto se to uopće spominje ? Na koji je to način bitno? Na koji je to način relevantno za ovaj slučaj?”, pobunila se Bobić.

“Relevantno je jer im je u Zambiji zabranjeno posvajanje”, dodala je Bijelić.

Štahan se nadovezao: “I u Hrvatskoj”.

“Meni to u ovoj situaciji nije važno jer tu očito postoje zakonski problemi na više nivoa koje moraju rješavati države. Dakle tisuću je različitih teorija, ja ne želim niti opravdavati niti kamenovati te ljude jer ja njihove priče ne znam. Kao što je moguće da ljudi zbog želje da usvoje dijete, zažmire na neregularnosti, isto je tako moguće da s obzirom na 130 već posvojene djece, ljudi misle da je to nekakav proces u zemljama koje su korumpirane i koje su u katastrofi kao DR Kongo.

>Zna li itko koliko u Hrvatskoj ima djece iz DR Konga – 180, 131,…

Dakle u to neću ulaziti. Ono što je meritum stvari koji mene zanima je – o kakvoj zaštiti djece mi govorimo? Kako je moguće da je sud u Hrvatskoj izdao putovnice, izdao hrvatske dokumente, ako taj dokument na bazi kojeg su to radili nije bio valjan”, rekla je Bobić

“Lana, al’ nije tu bitan dokument. Bitno je tko je sa strane hrvatskog socijalnog sustava mogao provjeriti tko su ta djeca u kojim uvjetima”, odgovorio joj je Musić.

“Pa to je nužnost provjere”, uzvratila je Bobić.

“Pa kako su oni iz Zagorja kroz kristalnu kuglu mogli vidjeti neki dokument
Tko ti se javlja na drugoj strani telefona u Kongu?”, upitao je Musić.

>Dr. Markić: Tomašević laže o svojim vezama s transseksualnim vijećnikom Noom Kraljević, a Grlić Radman pomaže Možemo

“Pa dobro pa postoji neka međunarodna suradnja. ja mislim da te procedure moraju biti uspostavljene. Ja mislim da je Ministarstvo dužno obavijestiti, kao što ima u drugim zemljama, obavještavati one posvojitelje koji razmišljaju o međunarodnom posvojenju.. to ne radite u ovoj državi i tako … Ja smatram da i ljudi moraju biti sami informirani ali mislim da je tu velika uloga u sustavu.. da informira, da educira i tako dalje”, nastavila je Bobić.

“Ali Lana, postoji puno država koje su uključene u taj sustav i države koje nisu uključene u taj sustav. Nažalost DR Kongo nije dio tog sustava i baš zato se ide tamo da se izbjegnu kontrole koje drugdje postoje”, odgovorila joj je Bijelić.

“Pa zato ti govorim, naš sud zna da ta država nije dio tog sporazuma i izdaje dokumente”, uzvratila je Bobić.

“Sud treba dobiti dokumente, uz prijevod, na osnovu kojih je matični sud odobrio posvojenje i tu je očito došlo do u najmanjem slučaju – nemara, a možemo misliti što je gore od toga”, rekla je Bijelić.

>Afera Zambija: Zašto je za odluku o posvajanju izabran sud u Zlataru, a ne u mjestu prebivališta?

“Sad čekamo situaciju da vidimo. U jednom trenutku je bilo da su dokumenti krivotvoreni . sad se više na sudu u Zambiji ne spominje da su krivotvoreni dokumenti nego pretpostavka da se radi o trgovanju djecom. Dakle puno je nejasnoća koje treba riješiti.

I trebaju svi odgovorni odgovarati, da me nitko krivo ne razumije. Ali previše je presumpcija, moraliziranja i tako dalje na bazi nekakvih vlastitih stavova, što je jako štetno i za te ljude u zatvoru u Zambiji i za djecu i za djecu koja već žive u hrvatskoj na kraju krajeva. Koje su posvojena iz Konga i koje prijatelji u školi pitaju jesu i tebe tvoji roditelji kupili”, kaže Bobić.

Štahan: Osoba Kraljević je prekršila hrvatske zakone

“Dva su problema. Ovaj argument da je to četvero djece da su hrvatski državljani i kao o takvima da im hrvatska država treba pomoći i vratiti ih ljudima koji su ih posvojili i dovesti ih u Hrvatsku. Moje protupitanje tome je bismo li imali istu argumentaciju da su uloge zamijenjene, recimo da je netko iz Njemačke tko pribavlja hrvatsku djecu iz hrvatskih domova i da su ona postala, iako nikad nisu vidjela Njemačke, niti ljude koji su ih posvojili, niti govore njemačkim jezik, bismo li se i onda vodili tom argumentacijom da su ta djeca koja su sada u hrvatskoj sada njemački državljani i da ih treba dobaviti u Njemačku ili vratiti ljudima koji su ih posvojili?

Drugi tip problema što se tiče tog jesu li oni samaritanci ili humanitarci ili ljudi jednostavno koji su od svoje čežnje za djetetom spremni prekršiti neke moralne norme. Da parafraziram Marijanu u smislu hrvatskih institucija koje su dopustile izradu dokumenata za djecu iz DR Kongo i kako je to sve prošlo kroz institucije od Centra za socijalnu skrb koji nije bio uključen u ta prosuđivanja pa do sudova lokalni, to je u najboljem slučaju siva zona.

>Beck: Žalosna pozadina međunarodnog posvajanja – demografski slom u Europi, a ekonomski u Africi

Ali iza te sive zone i iza moralnog parazitiranja na junaštvu spasitelja djece iz gladne Afrike stoji konkretan lanac trgovine ljudima, dakle iza sivila te zone stoji crno tržište crnom djecom koje vode ‘crni vitezovi’ i koji godinama, već više od 10 godina utabanim stazama profitiraju od toga što na ilegalan način djecu sele iz jedne zemlje u drugu iz jednog kulturalnog konteksta u drugi iz jednog društva u drugo i time učvršćuju taj lanac, te lance trgovine djecom i zapravo produbljuju te probleme, onemogućavajući rješavanje tih problema u lokalnim društvima dakle u DR Kongo s jedne strane.

I s druge strane moglo bi se i postaviti pitanje, retoričko, ima li smisla moralno posvajati djecu iz Afrike ako u Hrvatskoj postoje mnogobrojna djeca koja se ne mogu posvojiti”, kaže Štahan.

>Donosimo sve o udruzi koja je nositelj transrodne agende u Hrvatskoj, a iza koje stoji Noah Kraljević iz afere Zambija

“Dakle, ta konkretna osoba Noah Kraljević koja je vijećnik grupacije Možemo je prekršila hrvatske zakone, ono što je zadano hrvatskim Ustavom i zakonima…”, dodao je.

“Ona je biološka žena koja se izjašnjava kao muškarac, u njezinim dokumentima stoji da je muškarac, a na osnovu toga je sklopila brak sa ženom u Evangeličkoj luteranskoj crkvi u Zagrebu, što nosi pravnu težinu braka i zahvaljujući tome su hrvatski zakoni izigrani, izigran je sam Ustav po kojem je brak zajednica muškarca i žene. Ako je riječ o biološkoj ženi koja se izjašnjava muškarcem i ima ženski reproduktivni sustav i zahvaljujući toj sivoj zoni, prijevari u dokumentacijama, pokušava posvojiti djecu iz Afrike”, dodaje.

Bobić: Biološka obitelj nije nužno najbolja obitelj za djecu

“Neću ulaziti u ovo pitanje jer opet ulazimo u područje transfobije i ne želim naprosto micati fokus. Htjela bi odgovoriti na pitanje kako možemo poboljšati sustav posvajanja s tim da moram ponovno naglasiti da bilo kakvo moraliziranje gdje god smjestili te ljude kao navodne spasitelje ili kao krijumčare, naprosto to nije meritum stvari u ovom slučaju.

Jer će ljudi biti svakakvi. Neki će ići s najboljom namjerom, neki će ići da zaobiđu zakon ali ono što mora funkcionirati jesu dakle okviri nacionalni i međunarodni zaštite djece i posvajanja koji će onda tome stajati na kraj. Ne možemo to stavljati na individualnu odgovornost.

Pitala si kako se može poboljšati sustav posvajanja. Ja ću ponovo reći da je on izrazito kompleksan, postoje razlozi zašto je on kompleksan, ali postoji u Hrvatskoj jedan problem inzistiranja na biološkoj obitelji, pa smo onda imali situacije, u novinama smo čitali gdje je ljudima prijetilo oduzimanje djece zato što žive u strašno lošim ekonomskim uvjetima, što smatram da je sumrak društva, da ekonomski uvjeti mogu biti razlog za oduzimanje djece umjesto da se društvo pobrine ekonomski osnažiti ljude.

> Dr. Željka Markić: O čemu vam još lažu Benčić i Index?

S druge strane imamo situacije gdje dijete živi u nasilju, bilo da ga se zanemaruje ili vrši nasilje, i roditeljima se koji žive u takvoj okolini stalno daje druga šansa u nadi da će oni poboljšati svoje roditeljske kompetencije iako su ti programi poboljšavanja roditeljskih kompetencija upitni. Od toga kako su uopće napravljeni do toga kako u nekim je to u nekim slučajevima uopće moguće.

Tako da su to neke točke koje trebaju biti adresirane, jer važno je da shvatimo da biološka obitelj nije nužno najbolja obitelj za djecu. Najbolja obitelj za djecu je ona gdje dijete dobiva ljubav podršku, prostor za rast i razvoj, a ne nasilje zanemarivanje i tako dalje. I da ekonomski razlozi i to na nacionalnoj i na međunarodnoj razini je naprosto sumrak i sramota čovječanstva ako ćemo radije uzeti djecu roditelju, nego mu pomoći da se ekonomski osnaži i poboljša uvjete. I to je uloga sustava a nas građana da skupljaju novce za kupit novu kuću toj obitelji. Nego je sustav taj koji zapravo mora omogućiti politike koje će onda omogućiti ekonomsko osnaživanje obitelji”, smatra Bobić.

Musić: Tomašević, Kekin i Benčić pustili su osobu Kraljević niz vodu

“Kad sam izlagao namjerno nisam odmah spomenuo ovaj hrvatski unutarnjopolitički moment jer mi se činilo da su ovo problemi višeg reda ali ga također ne bi zanemario. Matija je spomenuo osobu koja se medijski najviše problematizira. To je Noah Kraljević, prije Dalija Pintarić, meni se čini da je Tomašević iz vizure interesa vlastite stranke, vlastitog pokreta i vlastite reputacije osjetno prebrzo pustio, kao i svi njegovi suborci, tu osobu niz vodu.

> Šola o aferi Zambija: Tko je pitao Afrikance što misle ovome? Ekstremno lijeva bratija ponaša se čisto rasistički

Ali pazi, tu imaš sukob između toga što je tvoja ciljna javnost, ciljna skupina i opća javnost. U općoj javnosti ogroman je upitnik nad glavom osobe Noah Kraljević, ali kako će njegovi simpatizeri, glasači bivši i eventualno budući reagirati na to da su po jednoj snažnoj vertikali automatizmom i on (Tomašević) i Ivana Kekin i Sandra Benčić pustili tu osobu niz vodu kao da je nikad nisu poznavali svodeći na jednu od 500 lokalnih vijećnika grupacije Možemo. Pri čemu su onda izlazili screenshot i komunikacije na društvenim mrežama gdje se stavljaju neka srca, pa se međusobno povezuju na razini simpatije prema kućnim ljubimcima.

Čini mi se da je on tu, svoga druga ili drugaricu olako pustio, ajde uvjetno rečeno napadima s druge strane a ne znam što će on konkretno s time dobiti. Dakako da se osoba o kojoj se radi se ne može o tome svemu oglasiti jer je u zatvoru. Ali se pokazuje kako to obično bude u političkoj tektonici da sve ono što su tvrdili da neće biti, a to je srednje strujaška malograđanska politika koja jako puno ovisi o PR-u, općem dojmu, tome što glavni dnevni listovi napišu… Da to sve prestaje vrijediti onog trenutka kad se ti počneš politički znojiti”, kaže Musić.

Bijelić: Prekršeni zakoni matične države zato što je tamo pravni sistem neuredan

“Dio posvojitelja se odlučuje za države poput DR Kongo a ne neke druge kao ciljne države tj. ljudi koji znaju da će teško proći proceduru ili su po nekim kriterijima manje poželjni roditelji posvojitelji u matičnim državama, ići će u države poput DR Konga u kojima su kriteriji možda i rigidniji prema transrodnim osobama, homoseksualnim osobama kriteriji su rigidniji ali se zakoni očito ne poštuju kada takvi ljudi uspiju ishodovati posvojenje.

Ovdje je očito da su prekršeni zakoni matične države zato što je tamo pravni sistem neuredan. I problem je zlouporabe, i opet ovo je pitanje kako se odnosimo prema najslabijima u društvu, koji su ovisni o društvu za koje ne možemo reći da ovise samo o neposrednoj obitelji, a to je kako se odnosimo. Radimo li u smjeru toga da neka društva ozdrave ili doprinosimo neredu i onda mutimo, lovimo u mutnom u tom neredu. Kako se sad ponašaju hrvatske institucije?

> Starešina: Srećom, postoji Zambija. Da rasvijetli trulež hrvatskih institucija

Ja tim ljudima koji su tamo u zatvoru želim pravedno suđenje. Niti da budu oslobođeni niti da ostanu u zatvoru, nego kako je pravedno neka bude. A koliko hrvatske institucije, neko je spominjao HDZ, sada pokrivaju svoj nemar, koliko izigravaju domoljublje štiteći te ljude i neke stvari zataškavaju .. to ostavljam otvorenim. Baš me zanima koliko djece posvojene iz Afrike je stvarno ostalo u Hrvatskoj koliko je proslijeđeno, možda za neko daljnje posvojenje u bogatije države? Je li se itko bavi time i koliko institucija je u to upleteno?”, rekla je Bijelić.

Izlaganje HDZ-a: Zašto?

“Čisto politički gledano, političkim interesima odnosno logikom političkih interesa HDZ se tu snažno izložio, zasluženo ili ne olakom Grlić Radmanovom izjavom, k’o što je Matija primijetio, članstvo o ovome pitanju rezonira uglavnom na jedan način a on je automatizmom preuzeo retoriku odvjetnika i rekao: ‘Ja vjerujem da su oni nevini.’ Odvjetnik, kako onaj po službenoj dužnosti tako i onaj izabrani će iznijeti obranu”, kaže Musić.

“Ali pitanje je zašto. Pitanje je što bi moglo isplivati. Ako HDZ želi zataškati i prikrije nerad vlastitih institucija onda ga možda manje politički košta nego da se priključi populističkom valu koji onda ide do raznih teorija urote i do histerije potpune”, smatra Bijelić.

>Prof. Hlača: Zastoj u praćenju stanja ljudskih prava može dovesti do nesagledivih posljedica

“Pazi , braniti posvojitelje uoči godine, odnosno uoči razdoblja u kojem ćeš imati četiri izborna ciklusa za redom, nasuprot onome što članstvo diše, to jedino može biti ili ultra državničko ili ultra naivno odnosno neoprezno. Mislim da tu nema trećeg”, dodao je Musić.

“Ali ako je to kontrola štete, ako misliš da se možeš više usositi s time da se razotkrije do koje mjere institucije ne rade svoj posao?”, dodaje Bijelić.

“A misliš da se toliko može pripisati hrvatski posvojni sustav tim trima slovima HDZ da ti to tako možeš u političkoj areni izjednačiti”, pita Musić.

“Pa oporba to cijelo vrijeme radi, sad koliko uspješno – to ne znam”, ističe Bijelić.

“Pa ne radi baš. Oporba drži vlast. Govorimo o lijevoj oporbi ili lijevim oporbama koja drži figu u džepu po ovom pitanju zato što je to kulturološki jako neugodno”, kaže Musić.

Ideološka borba?

“Kulturološki je to nažalost ideološka borba. Desna i kvazi lijeva i kvazi desna oporba; jedini argument ima – HDZ ne valja”, nadovezuje se Bijelić.

“Desne oporbe bi na ovome itekako mogle profitirati. To se slažem”, rekao je Musić.

“Netko je rekao HDZ šuti. Mislim da je nekakav minimum pristojnosti u zemlji da država podrži svoje građane. Nije uopće analogija dobra niti usporedba, ali evo iskoristit ću je.. kad engleski navijači negdje zeznu stvari, pošalju im najbolje odvjetnike , vade ih van .. jesu budale ali su naše budale. Dakle to je nekakva dužnost zemlje.

> Afera Zambija razotkrila brojne probleme: Kako zaobići sustav i ‘posvojiti’ dijete zahvaljujući ‘rupama u zakonu’?

Druga stvar što je rečeno HDZ šuti, tu se moram složit s Marjanom, osim pitanja kako su ta djeca dobila putovnice, naknadno smo vidjeli da mi imamo problem da naše institucije, naš sustav uopće ne prikuplja podatke. Oni ne znaju koliko uopće ima međunarodnih posvojenja. Kasnije su uspjeli izvući nekakvu brojku. Dakle mi nemamo ono osnovno prikupljanje podataka informacija, statistike, koje su ključ funkcionalnosti bilo kakvog sustava i održavanja nekakve transparentnosti i dobrog funkcioniranja sustava. Tako da mislim da itekako trebaju šutjeti. Jer naravno da je pitanje sustava njihova odgovornost, onih koji su na vlasti koliko jesu.. Jesu ti koji su kreirali politike, jesu ti koji su kreirali sustav, jesu ti koji kreiraju mehanizme”, kaže Bobić.

“Kako je su onda kad je ministar vanjskih poslova izašao s izrekom, dočekao razne kritike unutar vlastitih, a i konkurentskih redova?”, pita se Musić.

Trans-vijećnik Možemo poznanik Bobić

“Opet politika. Opet je u najmanje u fokusu zaštita djece. I još jedno moram reći, Noah Kraljević koji je inače moj dragi poznanik, ne poznanica, nego poznanik… (op. autora, naglašava gledajući Matiju)”, kaže Bobić.

“Nisam se ni referirao u ženskom rodu”, uzvraća Štahan.

“Jesi”, kaže Bobić.

“Ne, govorio sam o osobi”, odgovara Štahan.

“Dakle onog trena kada je u fokusu javnosti, u ovoj priči, transrodnost Noah Kraljevića, a ne zaštita i sustav zaštite djece, onda znamo kako nam zaštita djece služi isključivo i samo kao paravan za vlastite ideološke i političke obračune. Kada se to radi, onda postaje jasno da smo u stanju instrumentalizirati dobrobit djece za to. I zato kažem fokus na sustav zaštite a ne tko je dolje, zašto je, kako je… Ljudi će biti svakakvi, bit će ljudi koji žele napraviti najbolju stvar, biti će ljudi koji žele trgovati djecom, ali ono na što se moramo fokusirati su sustavi, kako te stvari prevenirati, kako uopće analizirati kako je do toga došlo”, nastavila je Bobić.

>Zaokret u aferi Zambija: Ministarstvo za Narod.hr potvrdilo – dokumenti o posvajanju nisu odgovarajuće legalizirani

“Upravo slučaj Noe Kraljevića govori o tome koje rupe postoje u hrvatskom sustavu i kako se može izigrati zakon u Hrvatskoj da bi se došlo do posvojenja djeteta onkraj hrvatskog zakona i protiv hrvatskog Ustava”, odgovara Štahan.

“Ako je taj čovjek prošao proces…”, uzvraća Bobić.

“Ne želim govoriti o pojedincima i njihovim sudbinama ili to svoditi na razinu osobnog”, kaže Štahan.

“Difamiraš”, kaže Bobić.

> Žrtve ‘transrodne’ ideologije: Dokumentarac o djevojkama koje su nasjele na priču da će riješiti sve probleme ako postanu muškarci

“Nije riječ o difamaciji pojedinca, nego jednostavno o univerzaciji jednog konkretnog slučaja kako bi se pokazalo što sve ne valja s hrvatskim sustavom, kako posvajanja djece tako i izigravanjem zakona i Ustava”, smatra Štahan.

“U Hrvatskoj postoji protuslovlje i na razini Ustavnog suda što se tretira brakom i tko može ili ne može posvajati djecu. Tu je zanimljivo spomenuti, opet ne u svrhu difamacije nego konkretizacije, jedna od osoba koja je u zambijskom zatvoru je službenica Ustavnog suda RH. ne želim govoriti o kauzalnim vezama nego o razmjerima. Ustavni sud koji je također donosio proturječne sudove o tome što se može ili ne može u smislu istospolnosti i posvajanja i udomljavanja i što brak jest u Hrvatskoj”, zaključio je Štahan.

Tekst se nastavlja ispod oglasa