Djeca rođena tijekom pandemije koronavirusa imaju značajno smanjene verbalne, motoričke i uopće kognitivne sposobnosti u usporedbi s djecom rođenom prije pandemije. Rezultati su to američkog istraživanja provedenog na 672 djece na području savezne države Rhode Island. Od ispitane djece njih 188 rođeno je nakon srpnja 2020., 308 je rođeno prije siječnja 2019., a njih 176 rođeno je u razdoblju od siječnja 2019. do ožujka 2020. U istraživanje su bila uključena isključivo pravovremeno rođena djeca bez razvojnih poteškoća, piše američki The Guardian.
Prvih nekoliko godina života ključno je za razvijanje kognitivnih sposobnosti. Međutim, zatvaranje jaslica, vrtića, škola i igrališta uslijed pandemije koronavirusa rezultiralo je značajnom promjenom životnih uvjeta za djecu, dok su roditelji bili pokušavali uravnotežiti svoje poslovne i odgojne dužnosti.
Zbog ograničenih poticaja u kućnoj okolini i smanjene interakcije s vanjskim svijetom, djeca rođena tijekom pandemije pokazala su iznenađujuće niske rezultate na testiranjima kojima se ispituje kognitivni razvoj, kazao je voditelj studije Sean Deoni, asistent na području pedijatrijskih istraživanja pri Sveučilištu Brown.
U desetljeću koje je prethodilo izbijanju pandemije prosječni rezultat testiranja razine inteligencije (IQ) kod djece u starosti od 3 mjeseca do 3 godine iznosio je 100. Ovo je istraživanje, koje još čeka recenziju, pokazalo da djeca rođena tijekom pandemije prosječno imaju IQ 78, što je značajno manje.
> Posljedice pandemije: Svako deseto dijete depresivno, a svako sedmo pati od PTSP-a
> Odgojiteljica iz zagrebačkog vrtića: Pojačana agresivnost među djecom u doba pandemije
> Potresi i pandemija: Kako smanjiti strahove svog djeteta?
“To ni u kojem smislu nije mala razlika”, kaže Deoni. “Inače se takve stvari primjećuju samo kad govorimo o većim kognitivnim poremećajima.”
Istraživanje je također pokazalo da djeca koja dolaze iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa postišu značajno lošije rezultate na testiranjima. Najveći je razlog tomu vjerojatno manjak stimulacije i interakcije u kućnom okruženju, smatra Deoni. “Roditelji su pod stresom, tako da je interakcija koju bi dijete imalo s vanjskim svijetom u normalnim uvjetima sada značajno rjeđa.”
Još nije jasno hoće li niži kognitivni rezultati testiranja imati dugoročan utjecaj na daljnji razvoj te djece. Deoni ističe kako se temelji kognitivnih sposobnosti postavljaju u prvim godinama života, kao što se i prostorije dodaju na građevini tek kad su joj postavljeni temelji. “Kako dijete stari tako se smanjuje sposobnost ispravljanja onoga što je loše postavljeno”, kaže.
Deoni dodaje kako postoji bojazan da je stanje po tom pitanju još gore u drugim dijelovima SAD-a ili svijeta, budući da se istraživanje provodilo u relativno bogatom području s visokom razinom socijalne pomoći i pomoći nezaposlenima.
Sir Terence Stephenson, profesor dječjeg zdravstva na Sveučilištu u Londonu kazao je kako je ovo istraživanje zanimljivo jer se bavi predškolskom djecom, dok je mnogo toga već napisano o djeci školske dobi. Smatra da je glavni čimbenik koji utječe na niže rezultate ispitane djece upravo činjenica da se roditelji moraju nositi sa stresnim situacijama balansiranja između vlastitog posla i potpune predanosti odgoju svoje djece.
“Možda i ne iznenađuje da niže rezultate na testiranjima pokazuju djeca iz obitelji slabijeg socioekonomskog statusa, budući da je to odjek brojnih drugih financijskih, poslovnih i zdravstvenih posljedica pandemije”, kaže Stephenson.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
