Osobito se mnogo bavio probelmom skrupuloznosti koja oduvijek prati kao napast mnoge vjernike.
Sveti Alfonz Marija de Liguori rodio se u Napulju 27. rujna 1696. godine kao sin velikog admirala Napuljskog Kraljevstva. Već sa 17 godina postao je doktor pravne znanosti, a dvije godine kasnije samostalni odvjetnik. Budući da nije mogao podnijeti nepoštenje koje je pratilo pravne procese toga doba ubrzo napušta odvjetničku karijeru i postaje svećenikom.
Osniva red Presvetog Otkupitelja koji se odmah posvetio brizi za siromašne i bolesne u zapuštenim selima. Sastavio je mnogo priručnika i katekizama, a specijalnost mu je bila moralna teologija, koja njegovim radom započinje novu epohu koja se u mnogo čemu zadržala i do danas.
Osobito se mnogo bavio probelmom skrupuloznosti koja oduvijek prati kao napast mnoge vjernike.
U katoličkom moralnom nauku, skrupuloznost je duhovno i psihološko stanje osobe koja pogrešno vjeruje da je kriva za smrtni grijeh i stoga je rijetko u stanju milosti. Skrupulozna osoba želi slijediti Božji zakon, ali biva preplavljena detaljima i nijansama prisutnima u odlukama koje se tiču moralnoga postupanja. Takvu osobu često obuzimaju strah, sumnja i tjeskoba. Iako skrupulozne osobe često vrlo dobro poznaju moralni zakon, imaju poteškoće s njegovom primjenom u svakodnevnom životu.
Psiholozi naslućuju da je izvor skrupula u ranim životnim iskustvima skrupuloznih osoba.
S vjerskog stajališta, osnovni čimbenik skrupuloznosti je pogrešna, negativna slika Boga. Često pak skrupulozna osoba traži istodobno pomoć nekolicine osoba, koje pritom zna poprilično iscrpiti. Takvi različiti savjeti pak samo povećavaju zbunjenost i tjeskobu skrupulozne osobe. Jedan, osposobljen, strpljiv i informiran ispovjednik najbolja je pomoć i nada za skrupuloznu osobu. Ovaj pristup utemeljio je sv. Alfonz Liguori, biskup i naučitelj Crkve, koji je također patio od skrupuloznosti i iscrpio ispovjednike Napulja tražeći olakšanje.
Sv. Alfonz naučava: “Poslušnost vlastitom ispovjedniku najsigurnije je sredstvo koje nam je Isus Krist ostavio za utišavanje sumnji savjesti i trebali bismo mu zbog toga zahvaljivati.”
Papa Grgur XVI. proglasio je Alfonza 1839. godine svetcem, Pio IX. naučiteljem Crkve a Pio XII. nebeskim zaštitnikom svih ispovjednika i moralista.
