Jedan citat mnogo govori o Giordanu Brunu: „Molite se Bogu, da ukoliko već niste postali magarci, postanete magarci…Budale su utemeljile religiju, ceremonije, zakon, vjeru, životna pravila; najveći magarci na svijetu“. Iako je bio vrlo obrazovan i inteligentan, Giordano Bruno je tijekom cijelog života izazivao kontroverze i sukob gdje god bi dolazio. Bio je izopćen iz katoličke, kalvinističke i evangeličke crkve, te izbačen iz mnogih škola i sveučilišta Europe. Zabilješke sa suđenja ne postoje jer ih je zaplijenio i uništio Napolen, a nije ih sakrila Crkva kako vole lagati „službeni mediji i dežurni stručnjaci za mračnu Crkvu“!
Ono što je sigurno: ikona prosvjetiteljskog napretka i navodnog dokaza o mračnjaštvu Crkve Giordano Bruno sigurno nije bio znanstvenik koji vrši objektivna znanstvena istraživanja, eksperimente i promatranja. Svi njegovi zaključci počivaju na pretpostavkama, što ga je na kraju koštalo života. Potpuna je laž da je Bruno na suđenju branio Kopernikov heliocentričan sustav.
Nepostojana lutalica od redovnika dominikanca do kalvina Giordano Bruno je cijeli život proveo u buntovništvu i lutanjima, tjeran gdje god bi stigao od: kraljeva, sveučilišta, mecena, konfesija i dr. Svojim obraćenjem na kalvinizam prouzročio je toliko nereda u toj protestantskoj crkvi da je bio vrlo brzo izopćen i protjeran iz Geneve. Lutanja je nastavio predavajući po školama tadašnje Europe odakle je redovito odlazio ne svojom voljom, već zbog vlastitog prgavog i nesnošljivog karaktera.
Vrlo brzo se oduševio gnozom i magijom čitajući „Okultnu filozofiju“ autora Corneliusa Agrippe, te postao sljedbenik panteizma i ezoterijskih spekulacija, što ga je kasnije koštalo izopćenja i iz evangeličke crkve kojoj se priklonio u Njemačkoj.
Bruno, iako se bavio astronomijom, nije bio pravi astronom pa ga je veliki Tycho Brahe zvao „Bruno iz nule“ umjesto „Bruno iz Nole“
Uhićen je u Veneciji na prijavu jednog njegovog mecene kojega je iznervirao i to pod optužbom za magiju i herezu. Inkvizicijski proces trajao je 7 godina uz brojne Brunine ispade. Sve zabilješke sa suđenja ne postoje jer ih je Napoleon oduzeo i spalio, a nije ih sakrila Crkva! Njegov isljednik Robert Belarmin pokušavao ga je uvjeriti da se odrekne osam teza i dobije blagu zatvorsku kaznu, iako je pred građanskim sudom bio istovremeno već optužen za veleizdaju i dezerterstvo što je značilo smrtnu kaznu.
Najvjerojatnije je da je Bruno osuđen zbog svoje opsesije magijom i bolesne opsjednutosti vlastitom veličinom, a moguće je da je bio i žrtva neke špijunske afere jer su talijanskim istražiteljima bila zanimljiva njegova muvanja Njemačkom. No pouzdano je da ni u jednom trenutku njegove istrage nije bilo sumnjivo njegovo koketiranje s kopernikanskom teorijom.
Predan je građanskoj vlasti koja ga je osudila na smrt zbog magije i hereze. To našoj civilizaciji zgleda brutalno, ali za ono doba je bila uobičajena pojava, baš kao električna stolica ili vješanje do nedavno čak i u zapadom svijetu.
Giordano Bruno nije umro jer je bio pristaša heliocentričnog sustava, već kao teoretičar magije i hermetički filozof.
Ekskomuniciran iz tri Crkve, izbačen iz sveučilišta u Parizu i Ofxordu, potjeran iz fakulteta u Napoliju i Genevi, istjeran iz brojnih europskih gradova od protestantskog sjevera do katoličkog juga, sebi svojstvenom arogancijom otišao je u – smrt.
