Jedna od najslavnijih Napoleonovih pobjeda uopće – ona kod Austerlitza – dogodila se na 2. prosinca 1805. godine, točno godinu dana nakon što se proglasio carem Francuza. Ovu bitku nazivaju i Bitkom triju careva, jer su na bojnom polju službeni zapovjednici vojski bili – francuski car Napoleon, ruski car Aleksandar i austrijski car Franjo.
Revolucionarna Francuska okrenula je gotovo cijelu Europu protiv sebe. Između 1792. i 1806. borila se protiv četiriju koalicija i svaki put je trijumfirala. S Napoleonom na čelu, Francuska je uspostavila vlast u većem dijelu Europe, a zemlje koje su se našle pod njezinom vlašću susrele su se s njezinim liberalnim idejama i zakonima. Ali to je bila samo varka kojom se željela prikriti diktatura, tako da je stanovništvo tih zemalja uskoro počelo pružati otpor.
Francuska se ispočetka protiv koalicija koje su osnovali njezini protivnici samo borila, ali tek je s Napoleonom prešla u napad. Velike suprotnosti i nesuglasice između saveznika pridonijele su njihovom porazu kao i vojska koja je bila organizirana po starim načelima.
Jedna od najslavnijih Napoleonovih pobjeda uopće – ona kod Austerlitza – dogodila se na 2. prosinca 1805. godine, točno godinu dana nakon što se proglasio carem Francuza. Ovu bitku nazivaju i ‘Bitkom tri cara’, jer su na bojnom polju službeni zapovjednici vojski bili – francuski car Napoleon, ruski car Aleksandar i austrijski car Franjo. U stvarnosti Napoleon doista jest osobno zapovijedao svojom vojskom, no austrijski car Franjo nije bio profesionalni strateg, pa je samo nominalno bio na čelu vojske. Austrijsku je vojsku zapravo vodio princ Johann von Liechtenstein, a cjelokupnom rusko-austrijskom silom zapovijedao je poznati ruski maršal Kutuzov.
Napoleon je raspolagao sa oko 70.000 vojnika, dok ih je zdržena austrijsko-ruska strana imala oko 85.000 tisuća. Napoleonova pobjeda opisuje se kao briljantan strateški uspjeh. Naime, kako je raspolagao sa manje vojnika za mjesto sukoba izabrao je brežuljkast kraj uz cestu Beč – Brno, približno 20 km zapadno od Brna, blizu tadašnjeg sela Slavkov (njemački Austerlitz). Da obmani saveznike o svojim nakanama, fingirao je povlačanje svojih jedinica u panici i neredu, a u jednom trenutku čak je predložio i pregovore o primirju. Tako je namamio saveznike da krenu u opći napad na mjestu gdje je on želio. Francuzi su zatim zauzeli uzvisinu Pratzen u središtu bojišta odakle su u jurišu probili protivnički centar i podijelili neprijateljske snage. Nakon proboja korpus maršala Davouta počeo je opkoljavati koalicijske snage, u kojima je nastala je totalna pomutnja i kaos, te je bitka bila izgubljena.
Francuzi su u bitki izgubili 9.000 vojnika (svega 12 %), doku su saveznici ostali bez trećine svojih snaga (27.000 vojnika).
Pobjeda kod Austerlitza označava zenit Napoleonovog uspona. Njome je okončana Treća antinapoleonska koalicija. Rusi su se povukli prema Poljskoj, te se s Prusijom udružili u Četvrtu koaliciju, a Austrijanci su bili prisiljeni tražiti primirje i potpisati ponižavajući Požunski mir 26. prosinca iste godine.
