Blagdan je proširio na opću Crkvu tek papa Kalist III god. 1457., te odredio da se slavi 6. kolovoza u zahvalni spomen na obranu Beograda od Turaka god. 1456., kad su katoličku vojsku predvodili junak Janko Hunjadi i franjevac Ivan Kapistran.
Ovim blagdanom uprisutnjujemo događaj što ga spominju Matej, Marko i Luka u poodmaklom stupnju Isusova mesijanskog djelovanja, kad je bilo jasno da Isusa čeka nasilna smrt zato što objavu tumači drugačije od vjerskih poglavara svoga naroda.
Taj se događaj spominje i u misi druge korizmene nedjelje, ali sa stanovišta Isusove spremnosti na nasilnu smrt i kratkog uvida trojice svjedoka u pravi Isusov identitet pred početak muke. Danas spominjemo taj događaj kao nagovještaj vjerničkog poziva u dostojanstvo sinova i kćeri Božjih po Isusu proslavljenom Sinu. Zborna molitva ističe da je Bog u Kristovu preobraženju potvrdio otajstva naše vjere svjedočanstvom Zakona i proroka “i unaprijed pokazao naše božansko posinjenje. Daj da slušamo glas tvoga ljubljenoga Sina te zavrijedimo biti njegovi subaštinici.”
Poruka blagdana sažima i predslovlje, koje je vlastito. U njemu je događaj preobraženja protumačen kao nagovještaj Isusove proslave po smrti i uskrsnuću. Zatim slijedi: “Tako je učenicima pomogao da podnesu sablazan križa i cijelom tijelu Crkve nagovijestio da će jednom uživati njegovu proslavu.” U popričesnoj molimo da nas današnji blagdan i sveta gozba preobraze na sliku Isusa Krista čiju je slavu Bog očitovao čudesnim preobraženjem.
Kršćani Istoka slavili su preobraženje kao posebni blagdan od V. stoljeća. Na Zapad je prenesen tek u X. stoljeću, kad je uspostavom kršćanske države u Palestini postalo sigurnije hodočastiti na sveta mjesta, a time je porastao interes za događaje Isusova života. Blagdan je proširio na opću Crkvu tek papa Kalist III god. 1457. te odredio da se slavi 6. kolovoza u zahvalni spomen na obranu Beograda od Turaka god. 1456, kad su kršćansku vojsku predvodili Janko Hunjadi i sv. Ivan Kapistran.
